"Sve je vredelo"

Nakon 20 meseci provedenih van Srbije, aktivisti Doroteja Antić i Branislav Đorđević vratili su se u zemlju posle političkih promena i obustavljanja postupka koji je protiv njih vođen.
Povratak u Novi Sad, susreti sa porodicom, prijateljima i ljudima sa kojima su delili borbu za drugačiju Srbiju za njih su značili mnogo više od povratka na poznate ulice. Ipak, osećaj slobode još uvek prati oprez, jer, kako kažu, oni koji su im pretili i zbog kojih su napustili zemlju i dalje su na slobodi.
Grupa novosadskih studenata i aktivista našla se u političkom egzilu u martu 2025. godine, nakon što je protiv njih pokrenut krivični postupak zbog sumnje na pripremanje nasilnog rušenja ustavnog poretka Srbije. Slučaju je prethodilo tajno snimanje njihovog sastanka u prostorijama Pokreta slobodnih građana (PSG) u Novom Sadu, za koje su tvrdili da ga je sprovela Bezbednosno-informativna agencija (BIA), nakon čega je snimak objavljen u provladinim medijima.
Postupak je pokrenut protiv 12 aktivista, među kojima su bili članovi studentske grupe STAV, uključujući Doroteju Antić i Branislava Đorđevića, kao i članovi PSG-a. Šestoro njih napustilo je Srbiju neposredno pre hapšenja, dok je preostalih šestoro uhapšeno. Aktivisti su čitav slučaj od početka označavali kao politički progon i zloupotrebu bezbednosnih službi, a nakon gotovo 20 meseci provedenih van zemlje, Više javno tužilaštvo u Novom Sadu odustalo je od daljeg krivičnog gonjenja.
„Za nas je povratak u Srbiju, pre svega, značio da se vraćamo u oslobođenu zemlju“, kaže Doroteja Antić za Danas.
Ona podseća da su od početka postupka koji je, kako ocenjuje, bivša vlast montirala protiv njih, bili svesni da su male šanse da se on završi dok je Aleksandar Vučić bio na vlasti. Postupak je obustavljen jer ih je nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora pomilovao bivši predsednik Aleksandar Vučić, a konačno okončanje postupka se desilo nakon pobede Studentske liste na izborima 25. oktobra.
Iako je povratak u Novi Sad i ponovno viđanje sa bliskim ljudima za nju bilo posebno, Antić smatra da nema razloga za potpuno opuštanje.
„Koliko god da je bilo lepo vratiti se i videti Novi Sad, prijatelje i porodicu, borba nije gotova. Smatram da treba zadržati dozu opreza, s obzirom na to da ljudi koji su nam do sada želeli zlo, nažalost, i dalje slobodno šetaju našim gradom i zemljom“, objašnjava ona.
Kako kaže, bilo je izuzetno teško nositi se sa činjenicom da su se brojni njima bliski ljudi i saborci u proteklih 20 meseci suočili sa najgorim oblicima represije i pritisaka od hapšenja, pritvora pa do pretnji i fizičkih napada.
“Mi smo nažalost bili prinuđeni da sve to gledamo sa daljine, bez mogućnosti da pomognemo i da budemo tu za njih. Stravično je šta su mladi studenti i aktivisti preživljavali od strane SNS kriminalaca i bojim se da će deo ljudi nositi traume sa sobom još dugi niz godina”, smatra Antić.
Političku situaciju u Srbiji doživljavala je kao neprekidni niz uspona i padova i nakon određenog broja meseci njihovog egzila i svega što se u Srbiji događalo u tom periodu je strepela od negativnog ishoda na izborni dan i od svega što bi nakon toga moglo da se dogodi.
„Sad kada se osvrnem, ponosna sam na svakoga ko je na bilo koji način doprineo borbi protiv bivše vlasti, uprkos tome što su pokušali da nas spotaknu na svakom koraku, uspeli smo da izguramo. Sve je vredelo”, kaže ona.
Smatra da u Srbiji može slobodno da govori i izražava svoje političke stavove, i moguće posledice toga je nimalo ne plaše, niti su je ikada plašile.
„Iako život u Srbiji nije nešto što želim sebi u bliskoj budućnosti, raduje me da vidim kako će se zemlja postepeno oporavljati i kako će se situacija nadalje odvijati. U zavisnosti od toga se moji planovi mogu menjati”, zaključila je Doroteja Antić.
Sličan osećaj deli i Branislav Đorđević, koji kaže da je povratak nakon gotovo dve godine bio izuzetno prijatan, ali kako i Antić kaže, osećaj sigurnosti se još nije u potpunosti vratio.
„Vratio sam se u državu koja je krenula da se menja na bolje i ponovo sam video meni drage ljude koji su mesece proveli u borbi za bolju Srbiju, a samim tim i moju slobodu. Bezbedno se jesam osećao, ali i dalje oprezno“, kaže Đorđević.
Dodaje da su ljudi koji su im pretili, napadali ih i doveli do toga da napuste zemlju, i dalje slobodni. Zbog toga veruje da će mu trebati još vremena da se oslobodi navike da se osvrće za sobom.
Ipak, fizička udaljenost od Srbije tokom prethodnih 20 meseci nije značila i udaljenost od svega što se u njoj događalo. Naprotiv, za oboje je jedan od najtežih aspekata egzila bilo upravo posmatranje represije nad ljudima sa kojima su do tada delili borbu, bez mogućnosti da im pruže podršku na način na koji bi želeli.
Za Đorđevića je najteže bilo odsustvo iz svakodnevnog života ljudi koje voli.
„Najviše mi je nedostajalo vreme sa njima. Naravno, svako treba da ode, da vidi nešto novo i, ako želi, da se vrati. Ali kada vam neko to nasilno priredi, više cenite vreme koje ste proveli sa dragim ljudima i više boli kada ne možete da ga provodite sa njima“, kaže on.
Politička dešavanja u Srbiji tokom njihovog odsustva pratili su sa distance, ali, kako oboje kažu, ta udaljenost nije umanjila težinu onoga što su gledali. Đorđević ocenjuje da su događaji u zemlji ponekad izgledali još gore nego što ih se sećao iz perioda kada je bio u Srbiji.
„Ništa što se dešavalo nije bilo normalno. Konstantna prebijanja, medijski napadi, pravna maltretiranja, sve je bilo izuzetno teško pratiti i biti svestan nemogućnosti da se pomogne u obimu u kojem biste želeli. Ali ljudi su zadržali svoju odlučnost i pobedili su“, navodi Đorđević.
On u promenama vidi mogućnost da građani konačno počnu da žive bez pritisaka koji su, kako navodi, obeležavali prethodni period.
„Verujem da, kako vreme bude odmicalo, situacija će biti sve bolja. Nećete dobijati otkaz ako nešto objavite na društvenim mrežama, neće vas niko gurati u autobuse na mitinge zarad zadržavanja radnog mesta. Konačno će ljudi moći da se osećaju kao slobodni građani u sopstvenoj zemlji“, zaključuje Đorđević.
(Danas, foto: Razglas news)

STUPS: Provetravanje