Stotine Afganistanaca sa smjelim plakatima i glasnim mikrofonima svakodnevno izlazi na ulice velikih gradova, direktno izazivajući militantnu islamističku grupu Talibani, koji su preuzeli vlast u Afganistanu prošlog mjeseca.

Na čelu protesta bile su žene koje, prkoseći talibanskim prijetnjama i nasilju, traže svoja prava, zastupljenost u vladi i ulogu u duboko religioznoj i konzervativnoj zemlji od 38 miliona stanovnika, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Talibani su naslijedili zemlju koja je transformisana od invazije predvođene SAD 2001. godine, s milionima djevojčica koje su se vratile u školu i ženama su se pridružile radnoj snazi kao reporterke, sutkinje i ministrice, iako su se najveće promjene dogodile u urbanim područjima.

Tokom talibanskog represivnog režima od 1996. do 2001. godine, žene su bile primorane da se pokrivaju od glave do pete, zabranjen im je rad van njihovih domova, a prilikom izlaska napolje morale su biti u pratnji muškog rođaka. Obrazovanje je bilo ograničeno na djevojčice pred adolescenciju.

Poruka koja je sada nosi na protestima, kao što se vidi na velikim plakatima koje su nosili demonstranti, glasi : „Mi nismo žene devedesetih godina“.

„Otkad su se talibani vratili, žene ne znaju hoće li moći raditi ili hoće li i dalje imati svoja temeljna prava“, rekla je Samira, jedna od organizatorica ženskih protesta u Kabulu za Radio Azadi RSE-a.

„Zato smo osjetili potrebu da pokrenemo protestni pokret kako bismo ženama omogućili da se izjasne o svojim pravima i o onome što su postigle u posljednjih 20 godina“, dodala je.

‘Znak represije’

Od preuzimanja kontrole nad Kabulom 15. avgusta, talibani su pokušali da projektuju umjereniji imidž kako bi uvjerili Afganistance i međunarodnu zajednicu u promjenu.

Na svojoj prvoj konferenciji za novinare u Kabulu, talibani su obećali da će štititi ženska prava – ali u okviru vlastitog fundamentalističkog tumačenja islamskog šerijatskog zakona.

Militanti nisu pokazali nikakve znake da su se njihovi stavovi promijenili od kada su prvi put vladali Afganistanom prije dvije decenije, a njihovi dosadašnji postupci iznevjerli su njihova prvobitna obećanja.

Talibani su ponovno nametnuli neke od istih represivnih zakona i retrogradne politike koji su definisali njihovu nekadašnju ekstremističku vladavinu.

Talibani su 7. septembra formirali novu, isključivo mušku vladu koju čine visoki militanti. Nijedna žena, čak ni u sporednim funkcijama, nije uključena. Talibani su rekli da žene nisu pogodne za službu u kabinetu.

Militanti su također ukinuli Ministarstvo za ženska pitanja i ponovo uspostavili zastrašujuće Ministarstvo za promovisanje vrlina i sprječavanje poroka.

Devedesetih godina prošlog vijeka to ministarstvo je bilo odgovorno za sprovođenje talibanskih zakona o moralu, uključujući strogi kodeks oblačenja i rodnu segregaciju u društvu. Policija ministarstva bila je poznata po tome što je javno tukla prestupnike, uključujući i žene.

Talibani su savjetovali žene da zbog vlastite sigurnosti uglavnom ostanu u zatvorenom prostoru. Militanti su također naredili desetinama hiljada bivših vladinih radnica da se ne vraćaju na posao čak i kad su se njihove muške kolege vratile.

Mnoge škole za djevojčice također su ostale zatvorene širom zemlje. Na univerzitetima i na koledžima, talibani sprovode novi kodeks oblačenja i razdvajaju muškarce i žene u onome što su aktivisti opisali kao praksu stranu afganistanskoj kulturi i „jasan znak represije“.

U međuvremenu, talibani su nasilno pooštrili mjere protiv nezavisnih medija, zabranili nedopuštene skupove i pritvorili, pretukli i ubili bivše policajce, vojnike i vladine zvaničnike.

Militanti su, navodno, također izvršili ubistva odmazde, prekinuli komunikacione linije i nametnuli humanitarnu blokadu u provinciji Panjšir, prostranoj dolini sjeverno od Kabula koja je posljednji džep otpora protiv militanata.

Obrazovane i informisane

Dok talibani uskraćuju slobode i koriste brutalnu silu da uguše neslaganje, Afganistanci su posljednjih nedjelja izašli na ulice u desetak gradova i mjesta kako bi iskazali svoj gnjev.

Na čelu nenasilnog otpora talibanima bile su mlade žene i ženske aktivistkinje.

„Afganistanke neće prihvatiti povratak represiji i diskriminaciji“, rekla je Samira Hamidi, istaknuta afganistanska aktivistkinja za prava žena. „Danas su Afganistanke obrazovanije i informisanije o svojim pravima.“

Veliki broj žena u Kabulu, gradu Heratu na zapadu zemlje i gradu Mazar-e Šarif na sjeveru Afganistana, oglušili su se o zabranu talibana na proteste i njihovu grubu taktiku. Manji skupovi održani su u sjevernim provincijama Parvan i Kapisa, centralnim provincijama Ghor i Daikundi i jugozapadnoj provinciji Nimroz.

Naoružani talibanski borci pucali su i ubili demonstrante, ispaljivali hice upozorenja u vazduh, i koristili kundake i bičeve da bi pretukli i rastjerali žene, od kojih je većina navukla marame na glavu.

No to nije odvratilo žene da se vrate na ulice tražeći svoje pravo na obrazovanje, rad i sigurnost.

Među njima je i Sadat, koja je bila među ženama koje su protestovale u Kabulu 7. septembra.

„Vidjela sam talibana kako tuče jednu od naših prijateljica kundakom puške“, rekla je za Radio Azadi. „Pokušala sam ga spriječiti, a onda je on počeo mene da tuče. Udarili su me metalnom šipkom u glavu. Sada imam pet šavova na glavi. Tukli su žene veoma grubo!“

(Radio Slobodna Evropa, foto: Pixabay)