Posljednih godina na hiljade je hrvatskih građana izgubilo posao, ali i imovinu. Neki su spas pronašli u časopisu o beskućništvu Ulične svjetiljke, koji izlazi posljednjih šest godina.

Nekad je po hranu i odjeću Liljana Plačković odlazila u trgovinu, izvještava Ana Mlinarić. Posljednjih sedam godina, zbog teške životne situacije, zamijenila ju je kontejnerom.

Dok čeka rješenje za dobivanje socijalne pomoći živi od prodaje boca. Osim njih, kaže nam, u smeću se nađe svega.

Kupus u smeću za ručak

„Robe, igračaka za djecu, figurica svega pomalo. I hrane se puno nađe, samo što bacaju unutra umjesto da stave na stranu. To bi voljela“.

Zgražaju se ljudi kada vide da iz smeća uzima hranu, ali njoj ne smeta. U kontejneru je pronašla i kupus.

„Dobro je to, to mi je za navečer. Neka se još malo kuha i dosta, neka prokuha i dosta. Ja sam zadovoljna, meni ne treba više, ja sam s malim stvarima zadovoljna. Kupusa ima, kruha iz kontejnera i dobro je“.

Dobra je i sobica, u kojoj trenutno živi i koju plaća poznanik. Puno bolja od parkova, tramvaja i trgova gdje je dosad spavala.

Bolesna je, kaže, pa raditi ne može. No, kako bi preživjela povremeno prodaje i časopis o beskućništvu.

„Neka prodam za 30 kuna, ti ne moraš po boce, a kad ne prodaš moraš ić. Nekada kad kiša pada nisi prodao niti jedan“.

Osim Ljilje Plačković u zagrebački samostan po časopis koji prodaju na ulici dolazi još 15-ak ljudi izrazito teškog imovinskog stanja. Na taj način zarađuju za osnovne životne potrebe.

Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj je od četiri miliona i 200 hiljada stanovnika, čak milion i 400 hiljada siromašno. Među njima je i Daliborka, kojoj  prodaja časopisa, budući da nema posao, puno znači.

„Za mobitel, bon i svašta nešto. Za kupiti kruh ako ne uspiješ do pučke kuhinje jer se tamo hranimo.“

Časopis je košta 80 centi, a ona ga prodaje po euro i pet centi. Od toga pola zarade ide njoj, a pola za tiskanje novog broja.

Margareta Vrban, koordinatorica časopisa za Zagreb, kaže: „Nije smisao da oni žive od časopisa, da prestanu razmišljati o pronalasku posla. Časopis im služi samo kao privremeno rješenje da se maknu s ulice da si možda zarade koju kunu, da iznajme sobu“.

Tihomir završio tečaj

Tihomir ga je iskoristio kao odskočnu dasku. Ulične svjetiljke više ne prodaje, ali je uz njegovu pomoć iznajmio sobu i završio tečaj za njegovatelja. Danas se nada poslu u inozemstvu.

„Za budućnost sam optimist. Mada u Hrvatskoj nije neko stanje, treba s optimizmom gledati na budućnost i sve to. Kad klonete duhom, klonuli ste za sva vremena“

Klonula nije ni Ljilja s početka naše priče. Vesele je male stvari, a osim vlastite sobice, najviše bi voljela pronaći, ili još bolje kupiti vunu, kojom bi isplela novi prekrivač.

(Al Jazeera)