U Sarajevu je promovisana knjiga „Kupleraj u balkanskom lavirintu“ Nenada Čanka, koja predstavlja izbor njegovih kolumni pisanih tokom proteklih 36 godina. U njima autor, bez zadrške i kroz britku društvenu i političku analizu govori o Balkanu, njegovim podjelama, apsurdima i previranjima.

„Ova knjiga je dokaz da 32 godine, koliko je prošlo od prvog i posljednjeg teksta u njoj, nisam ni za zapetu promenio svoje ubeđenje“, kazao je Čanak.

„Ratovi tek dolaze“

On je na promociji u Bosanskom kulturnom centru pročitao mali dio iz prvog eseja koji je objavljen 1993. godine, a taj esej se zove “Ratovi tek dolaze” u kome citira četničkog ideologa Stevana Moljevića.

„Naš je zadatak, kaže dr. Moljević (četničke organizacije), da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etničko područje na kome Srbi žive i da joj osiguraju potrebne strateške i saobraćajne linije i čvorove, te privredna područja kako bi joj bio omogućen i obezbeđen slobodan privredni, politički i kulturni život i razvitak za sva vremena. Te strateške i saobraćajne linije i čvorovi potrebni za sigurnost, život i opstanak Srbije, iako gdegde danas ne bi imali srpsku većinu, imaju da posluže Srbiji i srpskom narodu da se ne bi više ponavljala teška stradanja koja Srbima nanose njihovi susedi čim im se pruži prilika.

Preseljavanje i izmena stanovništva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali u prošlom ratu (Prvom svetskom ratu), a naročito u ovom sadašnjem, na svemu području na kome su Srbi i Hrvati bili izmešani, i gde su Hrvati i Muslimani s planom išli za istrebljenjem Srba“.

Čanak na sarajevskoj promociji podsjeća da je to objavljeno 30. juna 1941. godine, pa je konstatovao koja je razlika između ovoga što je pročitao i onoga što se događalo u BiH od 1992. do 1995. godine?

„Sve ovo što sam pročitao od Moljevića je praktično razvoj onoga što je napisano od strane Ilije Garašanina 1844. godine u njegovom Načertaniju. U pitanju je nešto što se 182 godine provlači iz režima u režim, iz države u državu. I svaki put se novi genije doseti kako bi bilo odlično nekoga raseliti, nekoga ubiti da bi se napravio homogeni etnički prostor“, kazao je Čanak.

„Za nas su ovi preko Drine vanzemaljci“

On se dotakao toga da je danas biti Srbin stvar političke pripadnosti, što je obrazložio na zanimljiv način.

„Gde god se pojavim sa idejom ja bi da popravim srpsku stvar, mene oteraju. Zašto? Pa zato što danas Srbin nije etnička pripadnost, nego politička. Dakle, ko ne misli kao Mile Ronhil, ili kao rahmetli Slobodan Milošević, ili kao sav ovaj ološ koji se sada nakupio da vlada Srbijom. Oni kažu nisi Srbin. Šta ja nisam Srbin, a Šešelj jeste. Ja nisam Srbin, a ‘reći ću kratko crko’ Ratko’ – on jeste Srbin. A neće biti. Čitava stvar jeste u tome da, kao što karcinom može da napadne svako telo, osim ajkule, tako isto nacizam može da napadne svaki etnos, svaku naciju.“

Govoreći o Srbiji, kaže da je to jedina zemlja na tlu Evrope u kojoj je Putin pozitivan lik.

„Po svim istraživanjima, to je jedina zemlja gde je Vladimir Vladimirović Putin pozitivan lik. Jedina zemlja koja sekunde da nije učestvovala u ratu, a postoje dokazi, papiri, priznanice, od toga da je plaćala sve oficire vojske koje su ratovale u drugoj državi. Kažem, za nas su ovi preko Drine vanzemaljci, pošto su van zemlje, pa vanzemaljci. Onda oni kažu ti si anti-Srbin…“

Nekadašnji zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srbije i bivši predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV), Nenad Čanak, nedavno, govoreći o sahrani zločinca Mladića u Beogradu, kazao je kako se ne bi trebalo iznenaditi ako ga Srpska pravoslavna crkva proglasi svecem. Upravo se toga dotakao i u Sarajevu.

„Kada budu Mladića proglašavali za sveca, onda će biti sveti Ratko general. Sve se to razvija u tom pravcu. Generala vojske s kojom mi nemamo ništa, iako smo plaćali sve oficire, njega koji nije rođen u Srbiji, a sahranjuje se na svoju ličnu želju. S jedne strane kažeš mi nemamo veze s tim ratom, a ispostavi se da je kompletno oružje kojim su ubijani ljudi u Bosni dolazilo iz magacina JNA.“

Kokainsko pravoslavlje

Prisjetio se i ranije Dodikove priče kada je nekoliko godina nakon rata izjavljivao da je sramota što se Ratko Mladić ne predaje i ne ide pred sud, ističući da time nanosi štetu cijelom srpskom narodu.

„Kod nas u Srbiji je na delu jedno kokainsko pravoslavlje. Pomešali tamjan i kokain. Ovi što diluju kokain oni kao ‘daju priloge za crkvu.’ Njih niko ne sme da dira. Jer su navijački dres i mantija pancir pred zakonom. Kad shvatiš da su te oni uzeli za taoca, da je čitava ta država taoci, da severoistočna BiH sa Dodikom sa kojim sam ja bio drug. On je govorio: ‘Sramota je Ratko Mladić neće da se preda’. A vidi ga sada, gmiže, puže, puzi ispred odra onog smeća Mladića. Zašto – jer se isplati. Jer je jedina vera svih tih velikih branitelja vere – marka, dolar, franak je kraj. Samo da je konvertibilna valuta. Svi se kunu u Rusiju i šalju decu na Zapad. Ja sam zbog toga što sam pisao i govorio o tome 30 godina najpoznatiji sam po tome što sam debeo. Ima li kraja tome? Odgovor glasi ima. Kad se pokaže ovako: – ‘Mile, marš'“.

Dotakao se i predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, koji je ovih dana u centru pažnje zbog odluke da izrazi saučešće porodici presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, što je izazvalo brojne reakcije u Crnoj Gori i regionu. Zbog telegrama saučešća, Demokratska partija socijalista podnijela je inicijativu za njegovu smjenu, a Mandić je za 24. septembar zakazao vanrednu sjednicu parlamenta na kojoj bi poslanici trebalo da se izjasne o inicijativi.

„Andrija Mandić, četnički vojvoda koji je na čelu sekularne države Crne Gore, sad je odjednom postao evropejac. Pitali su me što? Ja kažem, pametan čovek. Bolje biti četnik u Evropskoj uniji nego četnik u Ruskom svetu. Em su bolje pare, em manja konkurencija.“

Umjesto zaključka, u knjizi „Kupleraj u balkanskom lavirintu“, u kolumni „Dijagnoza“, Nenad Čanak piše da „lekari kažu da nema uspešne terapije bez tačne dijagnoze. Srbija, danas, upravo to i jeste… dijagnoza. No, nedostaje samo onaj deo o tačnosti, i zato mislim da je neophodno krenuti od činjenica i govoriti o Srbiji u trećem licu, kao o pacijentu koji nam je potpuno nepoznat, sa kojim nemamo nikakvog dodira, a kamoli emotivnih ili rođačkih veza“.

S. Gojak (Slobodna Bosna, foto: N1)