Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić žali se da Crna Gora ne pomaže „bratskom srpskom narodu“. To nije tačno a još manje je istina. Crna Gora neprekidno pomaže Srbiji, nesebično i bratski, iako zvanični Beograd po pravilu na pruženu ruku reaguje mačem koji stremi ka toj ruci.

Nekad je Crna Gora Srbiji pomagala kao na Mojkovcu. Jeste, to je ona bitka u kojoj se 5-6 hiljada Crnogoraca sukobilo sa moćnom austro-ugarskom armijom, od koje je bježalo oko 200-000 srpskih vojnika. Ispostavilo se da je Mojkovačka bitka bila win-win situacija: crnogorska vojska je uspjela da pobijedi, srpska je uspjela da pobjegne. Po načelu „niti jedno dobro djelo neće proći nekažnjeno“, Srbija je na to dobro uzvratila okupacijom Crne Gore 1918.

Od 1997. naovamo Crna je Gora nesebično pomagala Srbiji da se demokratizuje. U Crnoj Gori utočište su nalazili protivnici beogradskih autokrata. Ti isti ljudi će kasnije što aktivno podržati što likovati kada je autoriratna vlast Srbije smijenila vlast u Crnoj Gori, istu onu koja joj je pružila utočište.

Je li bilo vremena kada Crna Gora nije pomagala Srbiji? Jeste. Je li bilo vremena kada joj je odmagala? Jeste. Bilo je to onda kada je Crna Gora, u političkom sljepilu za koje će odmazda biti žestoka, pomogla Vučiću da dođe na vlast. Bilo je to i krajem osamdesetih i u prvoj polovini devedesetih, kada je Crna Gora stala uz (auto)destruktivnu velikosrpsku ideologiju, pa i sama izgubila obraz pred zidinama Dubrovnika, u kukavičkoj i besramnoj vojnoj operaciji koja je, kao i svaka velikosrpska vojna akcija, završila porazom. Crna Gora je, stojeći uz nju u njenim zabludama, greškama i zločinima, objektivno odmagala Srbiji i tokom rata u Bosni.

No i onomad je Crna Gora pomagala Srbiji, iako nije mogla pomoći ni sebi. Pomagala joj je tako što joj je pokazivala pravi put – recimo na velikim antiratnim mitinzima na Cetinju. Kojem će zvanični Beograd vratiti za to salvom uvreda, opsadom grada 1999. i vojno-sveštenim desantom na Cetinjsi manastir, kada je u njega uveden Joanikije, kojega sada, jer jedino tako je pravedno i jedino tako je ispravno, treba prepustiti bijesu i pasjalucima njegovih gospodara.

Danas Crna Gora pomaže Srbiji tako što joj pokazuje šta, kako i kamo treba.

Onaj ko ti povlađuje u zabludama i pomaže u svaštočinstvu nije ti prijatelj, kao što ti to nije ni onaj koji te podržava u tvojim iluzijama, fantazijama i lažima koje zoveš istorijom. Ali ti prijatelj jeste onaj ko ti pokazuje: ne tako, nego ovako. Kao što Crna Gora i danas čini.

Crna Gora je pomogla Srbiji onda kada je jasno osudila genocid u Srebrenici. Pomogla je Srbiji i kada je učinila ono što će na kraju učiniti i Srbija: kada je priznala Kosovo. Pomogla je Crna Gora Srbiji i kada je ušla u NATO, kao što joj je pomogla i kada je uvela sankcije Rusiji.

Konačno, Crna Gora svojim ulaskom u EU pokazuje put i pomaže Srbiji.

Što prije vlasti u Srbiji shvate da Crna Gora ne postoji zato da bi slijedila Srbiju, niti Srbija postoji da bi pokoravala i vrijeđala Crnu Goru, to će biti bolje za Srbiju. Jer Crnoj Gori će uskoro za to biti svejedno. Crna Gora, i zvanični Beograd to više ne može spriječiti, izlazi iz gravitacionog polja crne rupe koja joj je u XX i XXI vijeku nanijela tako mnogo štete i zla.

Vučić je u pravu. Ne treba pokazivati zube. Uvijek i svuda treba pokazivati da imaš muda. Iako on to ne razumije, računica je jednostavna: što Crna Gora ima više muda, to je bolje za Srbiju.

Stoga će Crna Gora i iz EU nastaviti da pomaže Srbiji. Ali, brate mili, pomozite joj i vi. Hajte polako.

(CdM, foto: Tone Stojko)