Skip to main content

ČABA PRESBURGER: I, šta ćemo sad, SVM

Stav 25. apr 2026.
4 min čitanja

"Jedno je izvesno: dosadašnja komforna pozicija nepovratno je prošlost"

Tektonske promene koje su se dogodile na izborima u Mađarskoj neće imati posledice samo unutar granica te zemlje, već i izvan njih – između ostalog i po Mađare koji žive u susednim državama. Mađarske manjinske stranke su, naime, tokom cele kampanje bez rezerve podržavale Fides, a među njima je najlojalniji bio Savez vojvođanskih Mađara (SVM). Dalja sudbina ove stranke i njenog rukovodstva sada u velikoj meri zavisi od Petera Mađara, budućeg premijera.

„Ako imamo neki problem, ako se suočimo sa zdravstvenim tegobama, sigurno se nećemo obratiti nadrilekaru, već iskusnom doktoru“, grmeo je Balint Pastor, predsednik SVM-a, na završnom skupu Fidesove kampanje. Već naredne večeri usledio je otrežnjujući šamar: „nadrilekar“ Peter Mađar i njegova stranka Tisa osvojili su dvotrećinsku većinu u mađarskom parlamentu. Gledaoci u Srbiji mogli su da vide razočaranje pomešano sa očajem na licima Pastora i Elvire Kovač, kada je reporter N1 pokušao da ih navede na komentar dok su napuštali Fidesovo izborno veče.

Šta sad, SVM? – pitali su se mnogi. Jer stranka koja je jedini parlamentarni predstavnik vojvođanskih Mađara, koja u potpunosti dominira njihovim javnim životom i koja je svoju sudbinu najtešnje vezala za Fides, a u Srbiji za SNS, odjednom se našla u potpuno novoj, za nju prilično bezizglednoj situaciji.

Čudo se (nije) desilo

Pre šesnaest godina, kada je Fides prvi put odneo ubedljivu pobedu na izborima i kao jedan od prvih poteza omogućio Mađarima van granica sticanje državljanstva, zauzvrat je očekivao potpunu lojalnost od manjinskih mađarskih organizacija. To je značilo da i SVM mora da napusti princip jednake distance prema političkim akterima u Mađarskoj i da položi svojevrsnu zakletvu vernosti Fidesu. Dugo vremena, dok je mađarska opozicija bila slaba i neorganizovana, ta strategija nije nosila poseban rizik. Međutim, kada se pre dve godine pojavio Peter Mađar i stranka Tisa, koja je u potpunosti preokrenula odnose snaga u opozicionom prostoru i potom, iz izbora u izbor, izrasla u jedinog pravog izazivača Fidesa, stranka Balinta Pastora imala je priliku da prilagodi svoju strategiju. Mogla je makar neformalnim kanalima da uspostavi kontakte sa Tisom, da ublaži retoriku o „večitom savezništvu“ sa Fidesom – ali to nije učinila. Naprotiv. Vernički je pratila svaki potez vladajuće stranke u Mađarskoj, bila zastupljena na najvišem nivou na njenim događajima, aktivno vodila kampanju za Fides kako u Vojvodini tako i na društvenim mrežama, dok je o Tisi govorila isključivo u negativnom kontekstu, često je ismevajući i otvoreno napadajući njene ideje i vodeće ljude.

Iako su relevantna istraživanja javnog mnjenja mesecima unapred pokazivala ubedljivu prednost Tise, Pastor i njegovi saradnici sve su uložili na pobedu Fidesa. Pastor je čak i na Fejsbuku podelio fotografiju sopstvenog glasačkog listića, na kojoj se jasno vidi da je glasao za Fides, na šta je Peter Mađar odgovorio komentarom: „sramota“. Da li je Pastor verovao u čudo ili u dobro organizovanu izbornu krađu – ostaje nejasno.

Novo vreme, nova ploča

Tri dana nakon izbora, SVM je promenio ploču. Pastor je već pisao da „na osnovu konferencije za štampu gospodina predsednika Petera Mađara u ponedeljak vidim realnu šansu da se saradnja sa novom vladom matične države postavi na zajedničke osnove“, i najavio da će uskoro lično „razgovarati“ sa budućim premijerom. Vest o sastanku potvrdio je i Mađar, ali uz zanimljivu razliku u formulaciji: on je na Fejsbuku napisao da je Pastora pozvao u Budimpeštu kako bi ga „informisao“ o nacionalnoj politici buduće vlade Tise.

Već iz tog izbora reči, kao i iz programa Tise, može se naslutiti da bi dosadašnja „namesnička“ pozicija SVM-a mogla biti ukinuta, ili barem značajno oslabljena. Do sada je upravo SVM imao isključivu kontrolu nad raspodelom sredstava koja su stizala iz Mađarske, primenjujući pritom striktno partijske kriterijume i isključujući kako civilni sektor, tako i stručnjake koji ne pripadaju partijskom krugu. To se odnosi i na tzv. programe ekonomskog razvoja u Srbiji, kroz koje je u poslednjih deset godina plasirano oko 250 miliona evra – pri čemu je više od polovine završilo kod svega desetak vojvođanskih tajkuna.

Tri moguća scenarija

Mnogi sada strahuju da bi, uprkos svemu, odnosno bez obzira na dosadašnju bezrezervnu lojalnost SVM-a prema Fidesu, ipak mogao biti postignut svojevrstan pakt između Pastora i Mađara. To bi za novu mađarsku vladu svakako bilo najudobnije i najbezbolnije rešenje – pod uslovom da ne želi da se ozbiljnije bavi duboko problematičnim odnosima unutar vojvođanske mađarske zajednice. Međutim, takav potez doveo bi u pitanje kredibilitet Tise, koja je u svom programu obećala da će se ubuduće o raspodeli sredstava odlučivati ne po partijskim principima, već kroz široke konsultacije i okrugle stolove, uz uključivanje šireg spektra manjinskog društva – civila i nezavisnih stručnjaka. S druge strane, ni odnos Mađar–Vučić nije počeo obećavajuće: budući premijer je na međunarodnoj konferenciji za medije prošlog ponedeljka izjavio da mu navodni planirani pokušaj napada na gasovod kod Kanjiže liči na tzv. false flag operaciju, kao i da otprilike zna ko je „kum“ tih velikih prijateljstava između Vučića, Orbana i Fica, te da srpskom narodu može da poruči da „crpi snagu“ iz izbora u Mađarskoj. Na to je predsednik Srbije reagovao prilično ljutito i uvređeno. A imajući u vidu da je Pastor i verni saveznik Vučića, teško je zamisliti da će Mađar u njega imati puno poverenje.

Može se naslutiti da bi dosadašnja „namesnička“ pozicija SVM-a mogla biti ukinuta, ili barem značajno oslabljena.

Kao mogućnost pominje se i da bi rukovodstvo SVM-a, nakon ovako teškog poraza Fidesa, trebalo da podnese ostavke kako bi stranka mogla da započne „sa čistim listom“ i obnovi poverenje sa novom mađarskom vladom. Međutim, za to bi bilo potrebno da unutar same stranke postoje ozbiljni izazivači Pastorove pozicije – a za sada takvi nisu vidljivi.

Nije isključeno ni da Tisa u potpunosti ignoriše SVM sve dok se ne „pročisti“, i da saradnju započne sa drugim, tek formirajućim vojvođanskim mađarskim civilnim inicijativama i malim partijama. Ali tu prepreku predstavlja slabost alternativne scene: gotovo ni iz čega bi trebalo izgraditi relevantnog aktera koji bi mogao da parira SVM-u.

Najverovatniji scenario jeste da će Mađar SVM, kao jedinu parlamentarnu stranku vojvođanskih Mađara, primorati na otvaranje prema civilnom sektoru i kritički nastrojenim intelektualcima, uključujući ih u proces odlučivanja, uz istovremeni stalni pritisak da stranka sprovede unutrašnje reforme.

Ipak, ostaje još jedna velika nepoznanica, na koju se iz dosadašnjih izjava lidera Tise ne može dati jasan odgovor: da li će otvoreno stati uz srpsku opoziciju, pre svega studentski pokret, ili će težiti „pragmatičnom“ odnosu sa aktuelnim režimom u Srbiji?

Kako god se stvari budu razvijale, jedno je izvesno: dosadašnja komforna pozicija SVM-a – u kojoj je, kao saveznik dva autoritarna režima, mogao u uskom krugu da odlučuje o svim ključnim pitanjima života vojvođanskih Mađara – nepovratno je prošlost.

(Radar/ilustracija: screenshot/N1)