Omča je jedan od najjezivijih simbola koji je u dosadašnjoj mračnoj strani istorije izmislila ljudska vrsta.

Promovisan je povodom donošenja Zakona o smrtnoj kazni u izraelskom parlamentu. Na zasjedanju održanom 30. marta Zakon je proširen na kaznena djela povezana sa terorizmom. Brojne organizacije za ljudska prava odmah su uočile njegov diskriminatorni karakter.

– Izraelski dužnosnici tvrde da uvođenje smrtne kazni ima veze sa sigurnošću, ali u stvarnosti ona učvršćuje diskriminaciju… Smrtna kazna je nepovratna i okrutna. U kombinaciji sa strogim ograničenjima žalbi i rokom izvršenja od samo 90 dana, ovaj zakon ima za cilj ubijati palestinske zatvorenike brže i sa manje nadzora – izjavio je zamjenik direktora Human Rights Watcha za Bliski istok Adam Coogle.

Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava Volker Türk pozvao je Izrael da poništi zakon koji se odnosi isključivo za Palestince.

– Duboko je razočaravajuće što je ovaj prijedlog zakona odobren u Knesetu. On je očigledno u suprotnosti s međunarodnim obavezama Izraela, uključujući i pravo na život. Izaziva ozbiljnu zabrinutost zbog kršenja pravičnog suđenja, duboko je diskriminatoran i mora biti hitno poništen.

PROTIV DOSTOJANSTVA

Prema odredbama novog zakona, smrtna kazna vješanjem biće određena za zločin namjernog ubistva osobe s namjerom „negiranja postojanja Države Izrael“. Okrivljenom je zakon ograničio pristup advokatima, posjetu porodice i istovremeno dao imunitet izvršiteljima kazne. Zakon također zabranjuje ublažavanje kazne i nalaže izvršenje vješanja u roku od 90 dana. Izraelski građani izuzeti su iz njegovih odredbi.

– Smrtna kazna se teško može pomiriti s ljudskim dostojanstvom i nosi neprihvatljiv rizik da se pogube nevini ljudi. Ona predstavlja dodatno, posebno teško kršenje međunarodnog prava, a njena primjena na stanovnike okupirane palestinske teritorije predstavljala bi ratni zločin – upozorio je Visoki komesar UN-a za ljudska prava.

Param Preet Singh, konzul međunarodnog pravnog programa pri Human Rights Watchu tvrdi:

– Ne postoje okolnosti prema kojima je vješanje u skladu s pravima čovjeka.

Istoričar Harold Hillman, koji je istraživao pogubljenja kroz vijekove, vješanje opisuje kao posebno okrutan način ubistva.

– Fraktura vratne kralježnice zaustavlja disanje pa žrtve umiru hvatajući dah. Ali, čak i kada je vrat slomljen, krv još uvijek prenosi kisik u mozak, pa on na nekim razinama funkcioniše sve dok ne potroši zalihe kisika. To znači kako se izraz lica još uvijek može mijenjati čak i kada je glava odrubljena. 

SRAMNA ZLATNA ZNAČKA

Tokom lobiranja za donošenje zakona, na reverima poslanika pojavio se simbol omče, izliven u zlatu. Nosio ga je Itamar Ben Gvir, ministar za nacionalnu sigurnost u vladi Benjamina Netanyahua, a pratili su ga i članovi njegove stranke Otzma Yehudit (Jevrejska snaga). Slaveći donošenje diskriminatornog zakona, Ben Gvir je na sjednici Kneseta poslanicima dijelio baklave. Dok je pozirao sa zlatnom omčom, uz samouvjeren osmijeh rekao je novinarima da je vješanje samo jedna od opcija pogubljenja i pomenuo mogućnost zamjene sa električnom stolicom.

Teško je pronaći strašniji simbol od omče na reveru. Čak ni lobanja sa ukrštenim kostima nema toliku snagu. Lobanju su nosili gusari, nacistički vojnici, četnici, pruski husari i mnogi drugi kako bi zastrašili neprijatelja, ali lobanja je također simbolizirala vjernost i prezir prema smrti. Omča nema druga tumačenja izuzev najmračnijih. Ona je simbol državne moći koja ima autoritet da oduzme život. Ekstremističke grupe oduvijek je koriste kao simbol linča i rasističkog nasilja. Služi isključivo za zastrašivanje i širenje mržnje prema određenim, obavezno manjinskim, grupama.

STRANGE FRUIT

Pjesmu „Strange Fruit“ napisao je 1930. godine učitelj iz New Yorka Abel Meeropol (pod pseudonimom Lewis Allan), inspirisan fotografijom linčovanja dvojice muškaraca u Indiani. Pjevačica Billie Holiday pjesmu je redovno izvodila na svojim koncertima, iako su je vlasnici klubova u mnogim gradova pokušavali spriječiti. Objašnjavali su da je suviše depresivna, ali pravi razlog ležao je u činjenici da ih je pjesma suviše podsjećala na rasističke zločine. Iako je zbog nje nekoliko puta hapšena, pjevačica ju je nastavila izvoditi sve dok „Strange Fruit“ nije postala njen zaštitni znak. Pjesma se proširila po čitavom svijetu nakon što ju je Billie snimila 1939. godine.

„Stabla na jugu rađaju čudno voće,

Krv na lišću i krv u korijenu,

Crna tijela njišu se na južini,

Čudno voće visi sa topola.“

Ali, pjesma nije zaustavila nastavak vješanja, omiljenog metoda pogubljenja svih diktatorskih režima. Ustaški zločinac Maks Luburić je u noći između 27. i 28. marta 1945. godine u Sarajevu objesio 55 građana. Vješanje je nazvao „kaznom odmazde zbog djela umorstva i atentata“, ali pravi cilj bio je širenje straha među stanovništvom, kako bi se spriječila oružana pobuna u gradu. Luburić se plašio da bi ustanak mogao onemogućiti izvlačenje njemačkih snaga od Višegrada, preko Sarajeva, prema Bosanskom Brodu. Zbog toga je odlučio da duž Marindvora posadi „čudno voće“.

Pored zastrašivanja, vješanje se koristi i da bi se zadao posljednji ponižavajući udarac neprijatelju, kako bi pobjednička rulja uživala u grotesknom, samrtničkom grčenju tijela. Leonid Andrejev u priči „Juda Iskariotski“ ovako opisuje čin vješanja:

„Uže se zateže, ali izdrža: Judin vrat postade tanušan, a ruke i noge mu se složiše i opustiše, kao mokri.“

HITNA ZABRANA

Vješanje, pa i njegova glorifikacija, očigledno su opstali do danas. Zakon donesen u izraelskom Knesetu promoviše ovu strašnu kaznu i ima zadatak da zastraši civile i ponizi sve koje tamošnji režim smatra neprijateljima. On će efikasno, u roku od 90 dana, bez prava žalbe, ubrzati ubistva zarobljenih Palestinaca koji decenijama robijaju u zatvorima, mnogi bez odgovarajuće istrage i optužnice. Zakon je strašan presedan, on je otvoreno, drsko diskriminatoran i kao takav pun prezira prema ljudskim pravima. Radi se o velikom civilizacijskom koraku unazad, čak i u ovakvom svijetu koji je očiglednije nego ikada rasvijetlio da je jedini pravi sukob onaj drevni konflikt između bogatih i siromašnih.

Zlatni simbol omče trenutno se dijeli ili prodaje aktivistima i članovima stranke Otzma Yehudit na njihovim stranačkim skupovima ili naručuje direktno iz kancelarije Itamara Ben-Gvira. Najavljuje se i njegova komercijalna prodaja. Simbol omče mora biti prezren, odbačen i zabranjen što prije, kako se njegov maligni uticaj ne bi proširio na ostatak svijeta. Baš kako je to učinjeno sa kukastim krstom. Ali, ima li svijet danas snage da to učini?

(zurnal.info, foto: screenshot)