Milatovićev zahtjev da se Bratić pusti na slobodu je bezočni gadluk.

Osim toga, taj je zahtjev idiotski. Zato što ne možeš pomilovati onoga ko nije osuđen. Milatovićev zahtjev je čišćenje fleke od vina sa tepiha na koji iz ruke nekoga ko se u vina odlično razumije čaša uopšte nije pala. To je duvanje – ne bi li se ohladila – u pileća krilca koja nisu pečena, no su sad izvađena iz zamrzivača. Tako u članu 8 kaže i Zakon o pomilovanju, koji je Skupština Crne Gore donijela 6. juna 2012. godine: „Molba (za pomilovanje) može se podnijeti po pravosnažnosti presude“. Za naročito glupe i one ugrožene čitaoce, još jednom: po crnogorskom zakonodavstvu, osoba koja je pod istragom i još nije pravosnažno osuđena ne može dobiti pomilovanje.

Važnije od toga, Milatovićev zahtjev otkriva logiku aparthejda koja prožima triesavgustovce i njihovu ideju „oslobođene Crne Gore“, po kojoj će zakoni važiti samo za Crnogorce, po kojoj će zatvore, kao tor bravima, puniti Crnogorcima, a nove vlasti i njene pristalice biće abolirane od bilo kakve odgovornosti, oslobođene od krivičnog gonjenja. Ako zakon ne važi za tvoju etničku grupu, ne možeš prekršiti zakon.

Milatovićev zahtjev je još i mučki udar na samu ideju pravne države. To je ne nož, no zahrđali mač u leđa evropskim integracijama, jer je ovo što je uradio Milatović do sada nabrutalnija demonstracija, rekoh li, aprthejd-logike po kojoj u Crnoj Gori zakon nije isti za sve etničke, političke i religijske grupe. Da pojednostavimo, pa svakodnevnim jezikom precizno opišemo nesvakidašnju situaciju: Milatović je upravo izlio kantu govana na glavu tužilaštva i čitavo crnogorsko pravosuđe.

Da: Milatovićev zahtjev da se Bratić pusti na slobodu je bezočni gadluk.

Kao što je gadluk i spektakl u kojem ljudska bića u prisustvu kamera privode u sud, da bi im izbrisali dostojanstvo i gomilu nahranili iluzijom pravde.

Kao što je gadluk kada nekima ne smeta da privode Perović, ali presvisnuše za Bratić u lisicama. Kao što je gadluk razmišljanje „sramota za Perović, no neka su vala Bratić“.

Kao što je gadluk ono što je učinila Bratić – iz mržnje i osvete otpustiti ljude, zgazivši pritom zakon i svaki ljudski obzir.

Kao što je gadluk kada se državni funkcioneri biju ko će prije istrčati pred kamere da najavi ili objavi hapšenje, kao da selu javljaju da im je Šarulja upravo troje otelila, mašala.

Kao što je gadluk političku karijeru graditi na hapšenjima ljudi.

Kao što je gadluk kad ti se diže na to što si nekoga uhapsio, jer tvoja mizerna, lažljiva, kameleonska, kukavička, sadistička priroda najveće zadovoljstvo vidi u javnom poniženju drugih ljudi – prije svega zato što si ti sam život proveo u strahu od javnog poniženja.

Kao što je gadluk saopštenje SPC koja se u zaštitu osobe koju je vlastita mržnja dovela tu gdje je, pozivaju na Hrista i njegovu ljubav.

Kao gusta magla poljem, prosuo se gadluk Crnom Gorom. Gdje god pogledaš stoje njegova znamenja: crne vjetrenjače zloslutno se okreću na kužnom vjetru što iz Sibira se spustio do Dunava a odatle se, preko crnogorskih planina i brda, dohvatio mora.

Da: tako mnogo vjetrenjača i niti jedan Don Kihot.

(CdM, foto: Tone Stojko)