Elon Musk prezire empatiju, Peter Thiel prezire demokratiju, Jeff Bezos podmićuje Trumpa i uništava „Washington Post“: To su posljedice groteskno iskrivljenog pogleda na čovječanstvo koji prijeti da uništi SAD.

Vjerovatno najpogrešnije shvaćen i zloupotrebljen citat u istoriji ekonomije dolazi od Adama Smitha, iz njegovog najpoznatijeg djela “Bogatstvo naroda”. On glasi: „Mi ne očekujemo da će nam obrok ovisiti od dobre volje mesara, pivara ili pekara, nego da će oni voditi računa o vlastitom interesu. Ne apeliramo na njihovu humanost, već na njihovu sebičnost, i nikada im ne govorimo o našim potrebama, već o njihovim prednostima.“

Oni koji se zalažu za neograničenu tržišnu ekonomiju izveli su dogmu iz ovog nesumnjivo tačnog zapažanja, koju sam Smith nikada nije zastupao: Čovjek je u osnovi egoist. Sve motivacije izvan interesa za neograničenim ličnim bogaćenjem, obično poznatim kao pohlepa, u suštini su irelevantne.

Čak i šimpanze prepoznaju nepravdu

„Bogatstvo naroda“ biće ove godine 250 godina staro, postoje mnogi tekstovi o njemu. Neki govore o tome kako je Smith često pogrešno shvaćen. Na primjer, u britanskom “Economistu”, već krajem 2025. godine piše: “Smith je prepoznao prednosti tržišta, ali i njihove troškove”, ispod naslova “Najpoznatija knjiga iz ekonomije je manje revolucionarna nego što mislite”.

Prije „Bogatstva naroda“ Smith je 1759. napisao knjigu sa naslovom „Teorija etičkih osjećaja“ U njoj stoji ova rečenica: „Koliko god čovjek bio sebičan, očigledno postoje neki principi u njegovoj prirodi koji ga zanimaju za sreću drugih… iako od toga ne dobija ništa osim zadovoljstva što to vidi.“

Smith je polazio od toga da “etički osjećaji” razlikuju ljude od životinja, ali tu je i sam griješio: Čak i šimpanze u eksperimentima jasno pokazuju da donose moralne sudove. Mogu razlikovati pravdu od nepravde i ponašaju se na “prosocijalan” način.

Altruizam izazvan empatijom

Da ovo važi i za nas ljude, trebalo bi biti jasno svakome ko voli živjeti u društvu sa zdravstvenim osiguranjem, sistemom solidarnosti, pomoći za beskućnike, volonterskim radom i dobrotvornim svečanostima. Ljudi nisu sebični, egocentrični roboti. Samo radikalni libertarijanci vjeruju u to, i zato su obično nemilosrdni socijalni darvinisti.

Socijalna psihologija je odavno pokazala vezu između empatije, dakle sposobnosti razumijevanja drugih i prosocijalnog ponašanja: Kada u ljudima probudite saosjećanje prema drugima, oni su prema njima ljubazniji (što nije iznenađujuće za normalne ljude). Stručni izraz je “altruizam izazvan empatijom”, a skovao ga je američki socijalni psiholog Charles Daniel Batson.

Međutim, ekonomisti se često oslanjaju na psihološke tvrdnje koje su odavno opovrgnute. Racionalni “Homo economicus”, na primjer, dugo je bio ekonomski aksiom, neupitna osnovna pretpostavka, iako su tu dogmu empirijski opovrgnuli psiholozi poput Daniela Kahnemana i Amosa Tverskyja. Često se ponašamo iracionalno, donosimo pogrešne zaključke i koristimo mentalne prečice koje nas vode na krivi put.

I dogma o nezasito pohlepnoj osobi koja se nikad ne može zasititi i dalje živi u mnogim glavama. Pritom većina ljudi ne teži da po svaku cijenu postanu milijarderi.

Ako je pohlepa dobra altruizam je loš

Ova pogrešna dogma ima značajne društvene implikacije. Takozvana “nevidljiva ruka tržišta”, kako ju je opisao Adam Smith, navodno uvijek sve rješava najbolje, bez regulacije (klimatska kriza i izumiranje vrsta pokazuju da to nije istina). Budući da je ova “nevidljiva ruka” neizbježna posljedica čisto sebičnih odluka učesnika na tržištu, sebičnost mora biti u osnovi dobra. Međutim tu nastaje problem: Altruizam i empatija su dijametralno suprotni egoizmu. Stoga ometaju “nevidljivu ruku”.

„Fundamentalni problem zapadne kulture je empatija“, javno je rekao Elon Musk prije skoro godinu dana. Marc Andreessen, rizični kapitalista iz krajnje desnog kruga tehnoloških stručnjaka i amaterski socijalni teoretičar s fašističkim sklonostima, to ovako formuliše: “Ljudi rade stvari za druge samo iz tri razloga – ljubavi, novca ili nasilja.” Ali on vidi problem s ljubavlju: njena veličina se ne mjenja. Sa nasiljem se probalo sa malo uspjeha, “ostanimo dakle kod novca”.

Novac znači moć? Nema problema, upravo suprotno!

Ideja da je vlastita pohlepa dobra za svakoga je sebičan stav kada je neko izuzetno bogat: Ako je pohlepa dobra onda su najpohlepniji najbolji. I zato su oni ti koji bi trebali imati najviše moći, jer znaju šta je dobro za sve. Američki sistem izbornih kampanja, u kojem novac može odlučiti ​​o izborima, institucionalizacija je ove ideje.

Međutim, ova ideja vodi do daljnjih pogrešnih zaključaka. Na primjer, ideja da države zapravo nisu potrebne, jer su tržišta najbolji mehanizmi za organiziranje ljudskog suživota. Smith bi od užasa digao ruke u zrak. Ali superbogati vulgarni ekonomisti već dugo promovišu projekte koji imaju za cilj postići upravo to: pseudo-države bez demokratije ili predstavništva, s generalnim direktorom kao diktatorom.

Visoka sveštenica među pogrešnim tumačima Smitha je američka autorica Ayn Rand. Njen roman ”Atlas Shrugged” (1957) govori o poduzetnicima supermenima koji žele da se oslobode okova države koja opterećuje. Kada moral zamijeni pohlepa, humanost, pravda i empatija stoje joj na putu, prema mišljenju njihovih najvećih današnjih obožavatelja. Intelektualna jednostavnost je šokantna. Ali bogatstvo nije pokazatelj posebne analitičke dubine. Mnogi ekonomisti su, naravno, odavno otišli dalje od toga.

Brzo rastuća razlika između onih s najvišim i prosječnim primanjima, posebno u SAD, ali i u drugim zapadnim društvima poput našeg, prvenstveno je dobra za najbogatije. Zato je Donald Trump izabran za predsjednika: Njegov budžet prvenstveno smanjuje poreze za one koji već imaju najviše. Zato je američki nacionalni deficit eksplodirao kao nikada prije – država koja poreske obveznike koji nisu bogati smatra plijenom najbogatijih.

Jeff Bezos, osnivač Amazona i jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, kupio je “Washington Post” prije trinaest godina s navedenim ciljem da osigura ovu važnu novinarsku instituciju. Danas, na Bezosov zahtjev, “Washington Post” objavljuje uvodnike u kojima tvrdi da milijarderima hitno treba zaštita od oporezivanja. I hvali Donalda Trumpa zbog vojnih akcija koje krše međunarodno pravo. Stotine hiljada pretplatnika napustilo je list.

Bezos je ove sedmice jednim potezom otpustio trećinu osoblja “Washington Posta”, uključujući mnoge dopisnike iz inostranstva, na primjer u Njemačkoj, Indiji – i Ukrajini, gdje naglo otpuštena dopisnica sada mora vidjeti kako da se vrati kući iz ratne zone.

Ima novca za porodicu Trump

Istovremeno, Bezos je investirao 75 miliona dolara u očigledno užasan promotivni film o  supruzi Donalda Trumpa Melaniji, koji propada svuda izvan SAD uprkos gigantskim reklamnim kampanjama (i nikada neće povratiti svoje troškove). Ali nije u tome stvar; radi se o podmićivanju: Više od dvadeset miliona dolara očigledno se direktno slijeva  u džepove Trumpa. Prema uvodnicima “Posta”, milijarderi ne odobravaju činjenicu da američki predsjednik stalno gazi principe slobodnog tržišta i načela moderne ekonomije te napada američku centralnu banku. Ali ipak im je Trump smanjio poreze. Uvijek se radi samo o još više novca. Bez obzira na cijenu.

U stvarnosti, ljudi poput Bezosa, Muska, Thiela i Trumpa nisu nadljudi popisani Ayn Rand kakvima se smatraju. Oni brkaju bogatstvo sa mudrošću. Iz psihološke perspektive, oni su megalomanski, moćni autsajderi, a ne logična krajnja tačka osnovnih mehanizama koji služe opštem dobru. Epsteinovi akti sada nude sumoran uvid u svijet u kojem se takvi ljudi osjećaju kao kod kuće među sebi sličnima.

Društva koja prihvataju ideju da je bezgranična pohlepa dobra i univerzalna djeluju na osnovu groteskno iskrivljenog razumijevanja ljudske prirode. To neminovno vodi u krivom pravcu. To trenutno možemo vidjeti u SAD-u.

(Tačno.net/Spiegel.de/preveo: Ešref Zaimbegović, foto: Beta-AP)