Donald Tramp (Trump) je očigledno bio u pravu kada je još u prvoj izbornoj kampanji za američke predsjedničke izbore 2016., kada ga još niko nije shvatao ozbiljno, rekao da „može pucati na čovjeka na Petoj aveniji, ubiti ga i proći bez posljedica“.

Sve ono što je za dominantnu većinu u SAD-u i širom svijeta, kada je u pitanju aktuelni američki predsjednik bilo loša šala, pretvorilo se u brutalnu i bizarnu realnost, uključujući i za one malobrojne, koji su od početka znali šta Tramp u prvom, a kamoli Tramp u drugom mandatu znači i po Ameriku i po svijet. Ali, koliko god suludo zvučalo – Tramp nam je učinio i veliku uslugu – albeit nam bilo mrsko priznati. Jer ako „u svakom zlu ima nešto dobro“, u slučaju Trampa i Epstin fajlova, nazvanih po Džefriju Epstinu (Jeffrey Epstein), glavnom „junaku“ horor priče u nastavcima – o posrnulom čovječanstvu i njenim bolesnim elitama – seksualnom predatoru, silovatelju i prijatelju i poznaniku svjetske elite, koji je navodno izvršio samoubistvo u zatvoru u avgustu 2019. kada je konačno dolijao – je sljedeće:

Epstin fajlovi nijesu teorija zavjere već istina da je svijet bolestan

Epstinove prijatelje i poznanike, voljne i nevoljne korisnike i davaoce usluga, činila je gotovo kompletna svjetska elita, bez diskriminacije po vjerskoj, etničkoj, rasnoj ili seksualnoj pripadnosti – političari, diplomate, članovi kraljevskih familija, biznis klasa, naučna zajednica, show biznis elita… od emeritusa MIT-a, slavnog lingvističara Noama Čomskog (Chomsky), preko engleskog naučnika astrofizičara Stivena Hokinga (Stephen Hawking) do masterminda iza Trampa, MAGA-e, i rasta svjetske desnice Stiva Banona (Steve Bannon). Njihove su bahanalije često finansirali poreski obveznici širom svijeta, što je dovelo do javnog izvinjenja britanskog premijera Kira Starmera (Keir) u četvrtak, zbog ponašanja bliskog mu saradnika i početka istrage, odnosno pretresa imovine u vlasništvu bivšeg ambasadora Pitera Mandelsona (Peter) u petak;

Epstin fajlovi su pokazali i njegove konekcije sa obavještajnim službama – naročito Mossadom-om, CIA-om, FSB -om i drugima, premda zvanični američki mediji izbjegavaju da pomenu Mossad i govore isključivo o povezanosti s Moskvom. Za prvu treba još utvrditi da li ju je koristio za svoje potrebe ili je ona radila – služila njemu ili oboje – kaže poznati američki novinar istraživač i urednik Drop site-a Rajan Grim (Ryan);

Epstin fajlovi su potvrdili da zakon nije nije bio niti će biti jednak za sve – i da je nekažnjivost elita „trajna vrijednost“ i u zemljama razvijene demokratije. Osim ako pod kaznom ili odgovornošću ne podrazumijevate da neko mora da se povuče sa visoke državne funkcije, da mu se oduzme titula princa (Andrew Mountbatten-Windsor) ili lorda (bivši britanski ministar i ambasador Piter Mandelson), ili da mu se smanje apanaže o trošku poreskih obveznika. Stid odavno više nije etička ili moralna kategorija, jer kako drugačije objasniti da su gotovo svi koji se pominju u dokumentima nastavili da se druže sa Epstinom i nakon presude za zlostvaljanje i silovanje maloljetnica. Bilo je poznato da tajno snima (i vjerovatno ucjenjuje) svoje prijatelje, ali to nije smetalo bivšem predsjedniku Harvarda, bivšem sekretaru američkog Trezora i ekonomskom savjetniku predsjednika Lariju Samersu (Larry Summers) da od Epstina zatraži savjet kako da odvede u krevet studentkinju koja nije zainteresovana za njega. Niti je smetalo moralnom uzoru i ikoni svjetske ljevice Noamu Čomskom, da tog istog seksualnog predatora podučava kako da se bori protiv narušavanja njegovog javnog imidža usljed optužbi i osuđujuće presude;

I ključno, ti duboko redaktirani fajlovi, još uvijek u procesu potvrde autentičnosti navedenih imena i radnji, pokazali su koliko je svijet u kojem živimo duboko bolestan i metastazirao. Ne samo da je srušen poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata i razorene njegove safeguard institucije, već je duboko izgubio kompas. Aktuelna ga politička elita – bilo lijeva, desna ili „umjerena“ – ne umije pronaći;

Na kraju, sve to sa velikom sigurnošću možemo zaključiti i bez čekanja da otkrijemo sadržaj i imena miliona zacrnjenih linija u teško redaktiranim a objavljenim Epstin fajlovima, sve u iščekivanju još oko tri miliona novih, koliko se procjenjuje da američki DOJ (Ministarstvo pravde) još posjeduje.

Kako je klupko počelo da se odmotava

Evo samo nekih od činjenica na osnovu dostupnog:

Džefri Epstin, osuđeni i u američki zvanični registar zavedeni seksualni predator, zaista je bio perverzni bolesnik. Ovo je ranije tvrdio i sam Tramp, obećavajući sljedbenicima da će, ukoliko bude ponovo izabran, objelodaniti sve o Epstinovim nepočinstvima. Sa dugogodišnjom djevojkom i partnericom u zločinima Gilen Maksvel (Ghislaine Maxwell), Epstin je podvodio maloljetnice iz svih krajeva svijeta, uglavnom starosti od 13 godina pa do punoljetstva. Avionom „prigodno“ zvanim „Lolita express“, prevozio ih je na svoje privatno ostrvo Little Saint James (dio Djevičanskih Ostrva), gdje ih je seksualno zlostavljao, silovao i stavljao na raspolaganje svojim prijateljima i poznanicima. Za te je potrebe koristio i druge lokacije, poput palate u srcu Njujorka, u kojoj je redovno gostovao bivši britanski princ Endrju, a koju mu je „poklonio“ Les Veksner (Wexner) – vlasnik i bivši CEO Victoria’s Secret-a. Mnogi su se pitali zašto mu je Veksner, pored skupocjene vile, poklonio još i 120 miliona dolara, ali je odgovor na to pitanje sada jasniji.

Epstin je prijateljima nudio svakakve morbidnosti i tajno snimao sve što rade, kako su pokazali još prvi, prošle godine objavljeni snimci. (Nije posebno relevantno, a ni zlodjelo, ali snimci su otkrili i očajan ukus i estetiku Epstina, iako mu zlatni ornamenti nijesu bili u fokusu ili opsesija kao Trampu, ali nepismenost i direktno „bluntly“ izražavanje jesu.)

Sve ono što se godinama smatralo samo još jednom od teorija zavjere ekstremnih desničara, Trampa i MAGA-e, ispostavilo se kao istina – i to mnogo brutalnija nego što su mnogi mogli da pretpostave. Posebno je šokirala lijevi, liberalniji dio političkog spektra, odnosno obične smrtnike koji podržavaju liberalnu elitu. Neugodna i još uvijek ne puna istina o sadržaju Epstin fajlova, otkrila je i zašto je i lijevoj i liberalnoj eliti odgovaralo da se o Epstin fajlovima govori kao o teoriji zavjere.

A na veliku žalost Trampovih pionira iz rane faze stvaranja MAGA pokreta, kao i brojnih antisemita iz njegovih redova, u Epstinov tajni „Kabbalah Ring“ bili su uključeni i njihovi obožavani lideri „Revolucije bez krvi“, odnosno Projekta 2025 i to upravo oni koji su ih primarno i nahuškali na Epstinove fajlove i obećavali im njihovo raskrinkavanje do najsitnijih detalja i procesuiranje počinilaca. Naivno su vjerovali u to čak i neki u „unutrašnjem krugu“ lojalista američkog predsjednika.

Tako se državnoj tužiteljki Pam Bondi otelo da početkom mandata prošle godine kaže kako su „Epstin fajlovi“ na njenom stolu i čekaju da ih pregleda, osigura zaštitu žrtava i pusti, da bi kasnije samu sebe demantovala. Ispostavilo se da su i ona i drugi, poput šefa FBI-ja Keša Patela (Kesh), direktorice Nacionalne objavještajne (NI) Tulsi Gabard (Gabbard) i niza drugih poslušnika u administraciji, imali zadatak da zaštite samo jednu „žrtvu“ – svog šefa koji ih je na tu priču i „navukao“. Prema dokumentima koji su do sada ili procurjeli, ili objavljeni pod prisilom Kongresa, pokazalo se da je upravo on glavna zvijezda fajlova.

Samo u posljednih tri miliona, dokumenata koji su objavljeni na sajtu američke vlade, kasno prošlog petka (https://www.justice.gov/epstein/doj-disclosures/data-set-12-files), Trampovo se ime direktno pominje više od 1000 puta, različitih refrenci na njegovo ime ima više od 5300, a na njega i suprugu Melaniju i njihovu rezidenciju na Floridi, Mar a Lago postoji 38.000 referenci. Kako primjetiše vjernici, češće se Tramp pominje u Epstinovim fajlovima nego Isus u Bibliji. U dokumentima se, kako su izbrojali američki mediji nalazi 180 hiljada fotografija i oko 70 hiljada videa. Iako Bijela kuća to demantuje u potpunosti, prije nego što je postao predsjednik SAD-a, navodi se da je Donald Tramp, prisilio maloljetnu djevojčicu na oralni seks i navodno je ošamario kada ga je nehotično ugrizla za polni organ. Fajlovi takođe navode da je u jednom od njegovih golf klubova bio domaćin velikih orgija sa mladim djevojkama.

Od objave prošlog petka, umjesto glavne tužiteljice Bondi, medijima se obraća njen zamjenik, Trampov nekadašnji lični advokat Tod Blanš (Todd Blanche). On tvrdi da u objavljenom materijalu nema ničeg inkriminišućeg za američkog predsjednika, te da nema potrebe da se povede istraga o navedenom u fajlovima, kao ni za ostala slavna imena od politike, Wall Street-a, tech-bros i drugih na koje ćemo se tek osvrnuti.

Sumnja javnosti u zvanične stavove o Epstinovim fajlovima kulminirala je nakon suđenja njegovoj saučesnici Gilen Maksvel. Ona je 2021. osuđena na 20 godina zatvora za teška krivična djela u vezi sa seksualnim deliktima. Maksvel je kćer bivšeg britanskog milionera i vlasnika lanca tabloida, između ostalog The Mirror-a, koji je sredinom osamdesetih prošlog vijeka, umro pod čudnim okolnostima na svojoj jahti, a za kojeg se sumnjalo da ima veze sa izraelskom obavještajnom službom. Gilen Maksvel je prošlog ljeta preseljena po nalogu predsjednika Trampa u zatvor za služenje lakših kazni, suprotno američkim zakonima. Tamo uživa brojne povlastice, uključujući pristup internetu, psa, domara i neograničene posjete, dok se, kako je procurilo u medije, ostali zatvorenici maltretiraju kad ona ima tajne posjete uključujući i potpuni prekid komunikacija i snadbijevanja strujom. Nakon posjete Blanša, tužioca i advokata predsjednika Trampa, izjavila je da nikad nije vidjela predsjednika u nedoličnom ponašanju. Njeni advokati sada sastavljaju zvanični zahtjev za amnestiju. Tramp je odbio da demantuje da će takav zahtjev uvažiti.

Trampov neuspješni pokušaj da ga izjava Maksevel oslobodi odgovornosti nije upalio. Mediji, javnost, demokrate u Kongresu, pa čak i neki članovi MAGA-a pokreta, nastavili su da insistiraju na objavi Epstin dokumenata. Dokazi o Trampovim vezama sa Epstinom su i dalje curili, uključujući crtež golog ženskog tijela na kojem je Tramp svojeručno napisao (ne čak ni pretjerano šifrovanu) lascivnu poruku, koju je „začinio“ potpisom na pubičnom dijelu ženskih genitalija. Postoji pregršt fotografija i dokaza o njihovom druženju, koje direktno demantuju Trampove tvrdnje da su se poznavali samo površno.

Prvo otkrivanje „usual suspects“

Osim Trampa, u dosad objelodanjenim dokumentima pominju se i druga, dobro poznata imena „usual suspects“ (uobičajeno sumnjičenih). Poput bivšeg britanskiog princa Endrjua Mauntbaten Vindzora, koji se, nakon pruženih foto i video dokaza o družnju sa Epstinom, kao i svjedočenja pokojne Virdžnije Džufre (Virginia Giuffre, aprila prošle godine izvršila je samoubistvo) da je kao 17-godišnjakinja podvođena na seks ovom bivšem članu britanske Monarhije, povukao iz javnog života još 2019. i neslavnog intervjua na BBC-ju, gdje ga novinarka Emili Mailtis (Emily) u potpunosti demaskirala.

Što su više dokazi izlazili (usput budi rečeno, u četvrtak je konačno potvrđena autentičnost te inkriminišuće fotografije sa Džufre), to je Endrju postajo sve veći balast i bruka za kraljevsku porodicu. Iako ga se kao majka, pokojna kraljica Elizabeta II nije željela odreći, nego je čak i platila dio njegovog vansudskog poravnanja sa pokojnom Džufre, teškog, kako se procjenjuje, 12 miliona funti, kralj Čarls mu je oduzeo titule prošle jeseni, a jedna od kćeri, princeza Beatris (Betarice) je i prekinula sve kontakte sa njim. Zvanično je sada Endrju Mauntbaten Vindzor, kada britanski mediji objavlju nove fotografije, kako kleči „na sve četiri“ iznad nepoznate mlade djevojke.

Drugi glasoviti uobičajeno osumnjičeni je i bivši američki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton), već poznat kao rodonačelnik seksualnih skandala u američkoj politici. Pošto su Klintonove sklonosti ženama opšte mjesto, a iz dostupnih dokumenata i fotografija osim uživanja u kupanju i masažama uz osmjeh, za sada, nema dokaza ili indicija da je zlostavljao mlade žene, niko se previše nije uzbudio oko njegovog pominjanja. Pominje se i njegova supruga Hilari (Hillary), bivša državna sekretarka SAD-a, i Trampova protivkandidatkinja za predsjednicu Amerike. Oboje su pokušali da se odupru pozivu da svjedoče pred Kongresom, ali su na kraju ipak pristali, da bi izbjegli obavezujuće pozive. Zanimljivo će biti čuti koliko je tačno puta Bil Klinton putovao „Lolita expressom“ (pretpostavlja se 20-tak), da li je vidio maloljetne djevojčice i mlade žene, koristio njihove usluge i tako dalje.

Potpisnici ovih redova biće još interesantnije saslušanje gospođe Klinton, budući je bila velika zagovornica ženskih prava i sloboda, vjerovala ženama na riječ i borila se protiv mizoginije i svih oblika ugrožavnja ženskih prava. Biće to prilika da vidimo da li je, kako sada izgleda, sve ovo važilo samo kada je riječ o njenim pravima i njenom izgovoru za neuspjeh da postane prva žena predsjednica SAD-a, iz više pokušaja (poneko će se sjetiti – 2008. je Obama bio prejak za nju jer ga je i establišment podržavao – da bi se odvažila da kaže „izgubila je kandidaturu jer je žena“, ali je od 2016. glasačima omiljeni senator Berni Sanders, kojeg su demokarate na dokazano prljav način zbog nje izbacile iz igre, kao i činjenica da je žena, i dalje njeno jedino opravdanje i krivac za neuspjeh, bez zrna pokušaja samorefleskije). Vidjećemo da li je riječ o principu – pa će govorljivo na Kapitol hilu stati u zaštitu djevojčica i žena, koje je svjetska elita od politike, Wall Streeta, do nauke i show businessa – sve joj poznati i bliski, decenijama nekažnjeno zlostavljala.

Objelodanjeno je još poznatih imena, poput Bila Gejtsa (Bill Gates), Samersa, Čomskog ili Mandelsona, kao i degutantnih i bizarnih detalja u vezi sa njihovim prijateljstvom sa Epstinom. U pitanju su ličnosti koje su decenijama u javnosti njegovale sasvim drugačiju sliku o sebi. Ali su objavljeni i dokazi o umiješanosti ličnosti iz Trampovog najužeg kruga, među kojima i oni koji su najgorljivije mobilisali mase obećanjima o Epstin fajlovima, valjda uvjereni da dokumenti nikad neće ugledati svjetlo dana. Među njima je Stiv Benon, koji se takođe najmanje 20 puta susrijetao sa Epstinom, a tu je i ministar ekonomije Hauard Lutnik (Howard Lutnick), koji je prije objave novih dokumenata u kojima piše da je sa ženom i djecom bio njegov gost na ljetovanju, u jednom podcastu govorio o svojm „jedinom“ susretu sa Epstinom. Sa iskazanom vještinom uvjerljivo odglumljenog gađenja, pričao kako su „samo jednom, jer im je prvi komšija, ušli kod njega, šokirali se što nasred kuće ima sto za masažu, još više Džefrijevim unošenjem u lice i dvosmislenim porukama u vezi masaža, zgađeni izašli držeći za ruke i nakon pet – šest koraka i ulaska u svoj dom rekli da nikad više neće preskočiti njegov prag“.

Najbogatiji čovjek na svijetu Ilon Mask (Elon Musk) je takođe moralisao o Epistinovim fajlovima i, iako nema dokaza da je ikad učestvovao u njegovim bahanalijama, objavljeni su email-ovi u kojima moli da bude pozvan da u njima učestvuje. Tu je i Piter Til (Peter Thiel), zajedno sa Maskom dio takozvane „PayPal mafije“ koji stoji iza potpredsjednika SAD-a Džejdi Vensa (JD Vance) i povezivanja Trampa sa Silicijskom dolinom, zatim Miriam i pokojni Peter Adelson, koji su uložili više stotina miliona dolara da Tramp ponovo bude izabran (Miriam ga je nedavno u Knesetu nazvala „prvim jevrejskim predsednikom SAD-a“). Bez diskriminacije, u novoj tranši dokumenata, uz već poznatog bivšeg premijera i bivšeg šefa Mossad-a, generala Ehuda Baraka i njegove supruge, koji je, tvrde žrtve, koristio njihove seksualne usluge, pominju se i drugi Trampovi (a vjerovatno i Epstinovi) investitori i članovi kraljevskih, političkih i biznis porodica, sa Bliskog istoka, iz Saudijske Arabije, UAE-a, zatim Indije i drugih.

Tako smo saznali da je, još u prošloj deceniji Epstin predvidio razlaz MBS-a (saudijski princ Muhamed bin Salman) i MBZ -ja (vladar Emirata Muhamed bin Zajed), što je još jedan sukob u toku na Bliskom istoku, koji se prelama preko Jemena i Sudana, ali se od Trampovih neuspješnih pokušaja da raznim krizama (Venecula, Grenland, Iran, ICE ubistva američkih građana u Minesoti) uz Gazu i Ukrajinu, ne uspjevamo pozabaviti na pravi način. Osim Ruskinja, koje se često uz ostale „kao roba“ pominju u Epstinovim email-ovima, da ne kažemo „ponudi“, tu su i kontakti sa ruskim obavještajnim službama (uključujuči i preko žena).

Raskalašni detalji o poznatima – kao mamac/ krinka za stvarna zlodjela

Oni koji budu čitali ovaj „long read“ (dugi tekst) već su, sigurna sam, pročitali morbidnu storiju o Gejtsu, Ruskinji, STD-u (seksulano prenosivim bolestima), tajnom davanju antibiotika Melindi Frenč Gejts (French -Gates), reakciji bivše supruge i njegovom demantiju i posipanju pepelom, kao i detalje o najbogatijem čovjeku na svijetu i ocu 12 djece Ilonu Masku, koji sa zavišću ranom zorom na Božić (25. decembra u 6 izjutra) kuka što se ne može pridružiti Epstinovim „zabavama“. Pročitali ste naravno i veze sa Balkanom i drugima u Evropi… Recimo pominjanje slovačkog diplomate, bivšeg ministra vanjskih poslova i višestrukog specijalnog evropskog izaslanika za Balkan, u raznim razdobljima (uključujući u vrijeme našeg referenduma o obnavljanju nezavisnosti) Miroslava Lajčaka, koji je u prepisci sa Džefijem Epstinom pominjao i višestrukog crnogorskog premijera i predsjednika Mila Đukanovića, u kontekstu nuđenja „utočišta“ Trampu tokom opoziva u prvom mandatu. Znate za Lajčakovu ostavku, kao i Đukanovićev odgovor na pominjanje.

Sigurno ste vidjeli „intelektualnu“ razmjenu osuđenog seksualnog predatora sa propalom evropskom nadom, od koje smo puno očekivali, francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom (Emmanuel Macron). Zatim veze norveške princeze Mate-Merit (Mette-Marit), čiji upiti Epstinu za savjete u ljubavnom životu njenog sina Mariusa Borg Hoibija (Hoiby – iz prethodnog braka), u kontekstu činjenice da je prije dva dana ponovo uhapšen i da je već od ranije optužen i da mu se sudi za silovanje i seksualno zlostavljenje, u najmanju ruku zvuče morbidno i teško su prihvatljivi samo kao stvar „lošeg ukusa“, kako je bilo jedno od obrazloženja buduće norveške kraljice.

Osim ozbiljne dijagnoze o premećenosti svjetske elite, sabrane ovih dana u ovakvim clickbait detaljima, „skinutih“ sa sajta američke vlade, nekolike važne stvari promiču većinskom dijelu svjetske javnosti zabavljenoj „velikim bratom“ koji im je posthumno „poklonio“ Džefri Epstin. A ne bi smjele – jer su ključne za ispravnu dijagnozu, ne samo medicinsku, već i ekonomsko političku – stanja svijesti i vrijednosnih i moralnih regula svjetske elite.

Još iz prve zvanične objave Epstin fajlova, septembar – decembar 2025 – dva su slučaja ostala kao znakovita otkrovenja i otreženjenja, a treći je načet, ali skoro do kraja ogoljen posljednjim pisanim tragovima, koji će osigurati posao povjesničarima, decenijama pred nama sa ili i uz pomoć AI (vještačke inteligencije).

Slučaj Norveška – Jagland

Kad smo kod Norveške, malo je reći da sam bila neprijatno iznenađena sadržajem email-a koji je Džefri Epstin uputio tadašnjem premijeru Tornbjornu Jaglandu (Thorbjorn), uoči susreta Trampa i ruskog predsjednika Vladimira Putina u Helsinkiju, na ljeto 2018. Tada je, podsjetimo na čuvenoj press konferenciji, američki predsjednik stao na stranu Putina „bacajući pod voz“ obavještajne službe vlastite države i odgovarajući na pitanje novinara, između svojih službi i Putinovih riječi – odabrao stranu Vladimira Vladimiroviča. Epstin je tog ljeta 2018. Jaglandu napisao sljedeću poruku: „Mislim da možeš predložiti putinu da lavrov može dobiti uvid u razgovoru sa mnom“ (“I think you might suggest to putin that lavrov can get insight on talking to me”). Imena su malim slovima baš kako ih je napisao i Epstin, u pismu norveškom premijeru, koji je bio i sekretar Nobelovog komiteta (onog istog o čijoj nagradi Tramp i budan sanja i nije mu dovoljna ova ustupljena od Marie Corine Machado), a obnašao je niz EU dužnosti, među ostalim i na čelu Savjeta Evrope.

Većina stavova koje je javno iznosio o svjetskim pitanjima i krizama, ruskoj invaziji na Ukrajinu, kritikovanju islamofobije i borbi protiv svih oblika dikriminacije i ekstremizma, uključujući i njegov posljednji angažaman u humanitranim kapacitetu za Gazu, kada je često govorio i to za strane alternativne medijske platforme, ono što se ostali zapadni lideri nijesu usuđivali, podudaraju se i sa mojim gledištima na svijet. Treba li reći koliko je razočaravajuća činjenica da jedan političar takvog profila, jedne zemlje sa tradicijom poput Norveške, razmjenjuje email-ove takve sadržine i uopšte se dopisuje sa osuđenim seksualnim predatorom, zatim susrijeće sa njim (u jednom mu drugom email-u Jagland zahvaljuje na druženju) i uopšte služi kao potencijalni provodnik za povezivanje u najprljavije moguće svrhe.

Da li je Jagland imao ili ne bliske kontakte sa Rusijom koja je u tom momentu već u sukobu sa Zapadom, podriva EU malignim hibridnim uticajima, ugrožava teritorijalni integritet jedne evropske zemlje – djelimičnom invazijom Istoka Ukrajine – ne možemo znati iz dostupnih informacija. Ali je za gađenje i znakovita je sama činjenica da je, osim u očigledno prisnom kontaktu sa osuđenim sekusualnim predatorom, Epstin pomislio da bi ga Jagland mogao povezati sa Sergejem Lavrovom, šefom ruske diplomatije. Posljednje informacije govore da je Norveška zbog ovoga pokrenula istragu protiv bivšeg premijera.

Slučaj Harvard i „ekonomski mag“ Samers

Lari Samers je do jeseni bio predsjednik Harvarda – formalno – vjerovatno najelitnije svjetske obrazovne institucije, koja sasvim ispravno vodi rat sa administracijom Donalda Trampa u pokušaju da sačuvaju nezavisnost i ugled koji uživaju (ili su uživali). Na tu prestižnu poziciju ga je osim akademskog zvanja, preporučilo to što se smatra top-ekonomskim stručanjakom liberalnog zapadnog poretka oličenog u Wall Streetu. Bio je ministar finansija Bila Klintona, ekonomski savjetnik predsjednika Baraka Obame (Barack), koji je, vjeruje se, presudno uticao da Obama (ne pravdam samo razočarano konstatujem) pristane na paket spašavanja kolokvijalno poznat kao „socijalizam za bogate – kapitalizam za građane“, formalno bailout, kojim je „riješen“ ekonomski krah 2008. – odnosno spašene velike i bogate kompanije i korporacije, koje su i proizvele najveću svjetsku ekonomsku krizu od Velike depresije, a propali i bankrotirali mali preduzetnici i obični građani, što je kao vrhunac neoliberalnog koncepta – posijalo sjeme iz kojeg su izrasli i procvjetali Tramp i MAGA, ali i drugi desničari koji su sa margina izmilili i kod ogorčenih i osiromašenih masa pobudili najniže strasti i uprli prstom u najlakše krivce, po ustaljenom receptu iz prošlosti.

Rezultate tih eksperimenata znate (i opet im se opasno približavamo, usudila bih se procijeniti). Ovaj veliki ekonomski mag i vrhunski edukator, kako smo saznali iz prošlog paketa dokumenata, kao čovjek u šezdesetim eksplicitno je od Epstina, nekoliko mjeseci pred njegovo drugo hapšenje 2019, tražio savjete „kako da povali studentkinju kojoj je mentor“ – a kojoj u prepisci tepa „menti“. Studentkinja je kćer visoko-pozicioniranog kineskog zvaničnika i Samers je, jasno je iz njegovog lamenta, svjestan da ga je izabrala za mentora zbog prestiža a da njegova nemušta udvaranja ne prihvata jer joj se ne sviđa, ali i ne odbija – jer joj nije u interesu. Na sličicama Samersa i Epstina iz „Lolita expressa“ vidimo i Samersovu suprugu, koja je pak, saznajemo i iz prepiske, od Epstina tražila da joj nabavi prvo izdanje „Lolite“- Vladimira Nabokova, da bi je poklonila suprugu. Lolita je, da podsjetimo, roman u čijoj je fabuli opsesija matorog profesora 12 -godišnjakinjom, koju seksulano eksploatiše.

Dakle ovo je primjer čovjeka koji decenijma upravlja svjetskim ekonomskim procesima, savjetuje „lidere slobodnog svijeta“ i edukuje studente najprestižnije obrazovne institucije na svijetu. Nakon što su objavljeni ovi detalji – podnio je ostavku na dužnost predsjednika Harvarda, studentima se izvinio, ali je namjeravao nastaviti da predaje, da bi se na jednom snimku sa predavanja, ipak kao malo postidio, i obavijestio ih da se na neko vrijeme povlači.

Slučaj Britanija i Mandelson

Još prošle jeseni je objelodanjeno da je Piter Mandelson, tadašnji britanski ambasador u SAD-u, jedan od aktera Epstin fajlova, koji je nastavio druženje sa Epstinom i iskazao mu odanost i žaljenje zbog presude, slično kao i Noam Čomski. Bitanac je odmah podnio ostavku i vratio mandat premijeru Kiru Starmeru, koji je potom javnosti pravdao sopstveni pogrešan izbor. Nova dokumenta bacaju i drugo svjetlo i otvaraju nove sumnje o Mandelsonovoj vezi sa Epstinom, koja je dublja i problematičnija od druženja i podrške osuđenom predatoru.

Mandelson, koji je inače gej – i čije se fotografije u donjem rublju (captured by Epstein) ovih dana takmiče u britanskim medijima sa onima bivšeg princa „na sve četiri“, Epstinu je, izgleda, služio za lobiranje za biznis interese. U konkretnom slučaju se sumnja da je preko Epstina, Džejmi Dajmon (Jamie Dimon) CEO-a JP Morgan Chase-a, tražio određene usluge od Mandelsona, na štetu Ujedinjenog Kraljevstva, čiji je ministar bio u vladi tadašnjeg premijera Gordona Brauna (Brown). Naime dokumenta sugerišu, da su Mandelson i njegov partner u tri navrata 2003. i 2004. godine isplaćeni sa ukupno 75.000 dolara baš preko JP Morgan Chase-a. Premijer Kir Starmer se izvinio javnosti u četvrtak za lošu procjenu i angažovanje ovog iskusnog i dobro konektovanog političara. Tražio je i da mu se oduzme titula lorda koju je dobio po automatizmu kao član House of Commons. Sam Mandelson se povukao iz Laburističke partije, a veze sa njim kidaju sve političke i biznis organizacije u kojiima je participirao. Britanska vlada se međutim trese, dok politička elita traži punu istragu i utvrđivanje odgovornosti – baš kako i treba. U petak je policija započela pretres njegove imovine.

Naravno, jako važno pitanje na koje u potpunosti tek treba dati odgovor – za koga je i čije sve interese – i poslovne i političke i obavještajne – od ucjena, podvođenja, savjetovanja i trgovanja uticajem – radio Džefri Epstin. U do sada objavljenim spisma najviše indicija ukazuje na Mossad, ali manje više su jasne i konekcije sa drugim službama poput CIA-e, FSB -a, i drugih.

Više je nego očigledno, u iščekivanju novih tri miliona fajlova, da su svi skupa bili dio ove brutalno-otrežnjujuće priče. Sa ili bez crne redakture, jasno je koliko se, toliko prizivana i voljena nam zapadna demokratija i njene vrijednosti – i da nije Trampa, koji ju je samo ogolio do koske – otrcala, izvitoperila i potrošila.

Kakav je i koliki poraz civilizacije saznati da je jedan nepismeni (koga zanima neka potraži i posluša fajl, kako general Ehud Barak daje instrukcije Epstinu da istraži danas vjerovatno najmoćniju sajber kompaniju za špijuniranje i nadgledanje na svijetu Palantir – i njenog osnivača Pitera Tila. Od sadržaja je možda još interesantnije kako ga Barak s mukom uči da speluje) seksualni predator, pedofil i silovatelj na speed-dial-u imao kompletnu svjetsku elitu, koja je uredno odgovarala na njegove lične email-ove, pisane sa gmail-a bez ikakvih šifri ili uljuđenosti, bez tačke, zareza ili velikog slova, dozvoljavala mu da ih ugošćava, prevozi, tajno snima, podvodi im djevojčice i djevojke, daje ljubavne ili poslovne savjete, dijeli grantove i na koncu ucjenjuje i traži usluge.

Zamislite koliko su svi skupa ogrezli u onome što se jako dobro determiniše engleskom riječju „entitlement“, što bi na našem jeziku možda moglo da se prevede opisno kao osjećaj da im to pripada – ili osjećaj moći. Jasno je da su bili ili posve sigurni da su iznad svih nas smrtnika i da ništa što je objavljeno neće doći do javnosti, demaskirati ih i osramotiti. Ili su se nadali da će, ako do toga i dođe to biti jednog dana kada će nas Palantir i ostali već pretvoriti u zombije kojima će biti svejedno.

Razumijem sve, među njima i neke mi drage ljude, koji nakon otkrivenog – dok im se jeza spušta niz kičmu misle, šta je tek u zatamnjenim redovima i onih još neobjavljnih tri miliona spisa – konstatuju da svijetu zaista treba Armagedon – da smo ga zaslužili. Lično pak vjerujem da nam, posebno zbog budućnosti, treba dug pogled u ogledalo, prije debelog sloja šminke ili brijanja – i suočavanje sa svim, pa i sa sopstvenim greškama koje su nas dovele do ovakvog dna. Samo tada, i kada nam se, kako reče slavni slovenački filozof Slavoj Žižek, ponovo vrati osjećaj stida – možemo krenuti da kopamo i gradimo nove, bolje i čvršče temelje na ruševinama naših iluzija. Nikakve popravke ili prepravke ovdje više nema – niti je može biti.

Biljana Jovićević (Antena M, foto: Wikimedia)