Nisam siguran koliko je u bliskoj budućnosti realno očekivati neke velike pomake u Srbiji jer su umesto dijaloga učestali agresivni i uvredljivi medijski napadi ne samo na unutrašnje političke oponente nego i na političare iz institucija Evropske unije, izjavio je novi izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula.

Novi izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula (63) se prethodno bavio istim poslom za Crnu Goru, dok se bliska saradnja na proširenju Unije ubuduće očekuje sa novom poverenicom EP za taj posao, Slovenkom Martom Kos. Picula je član Socijal-demokratske partije u Hrvatskoj i poslanik te zemlje u EP-u u grupi Progresivnog saveza socijalista i demokrata. Istrijanin, diplomirani sociolog i dugogodišnji političar, jedno je vreme bio i ministar spoljnih poslova Hrvatske, a od 1. aprila 2012, u sklopu priprema za puno članstvo u EU, Sabor je Piculu imenovao jednim od 12 članova „posmatrača“ iz Hrvatske u EP-u.

Njegov izbor u Srbiji vlast je dočekala „na nož,“ a proevropska opozicija, uglavnom, pozdravila kao dobar izbor nekoga sa velikim iskustvom u regionu i osvedočenog zagovornika evropskih vrednosti „od koga očekuje objektivnost i insistiranje na reformama“.

„Iskustvo govori da se izbori ne mogu dobiti isticanjem malih nego velikih razlika. Što se tiče političke opozicije u Srbiji ona često govori o propustima oko dijaloga s Kosovom. Međutim, tu je i nerešeno pitanje Banjske o kojemu se također mora više govoriti. Ponavljam kako je usklađivanje s vanjskom i sigurnosnom politikom EU jedan od ključnih parametara, dok pitanje članstva u NATO-u i dalje ostaje senzibilno za građane Srbije“, kaže Tonino Picula za Novi magazin i dodaje da ga u Beogradu mogu očekivati sledećih meseci i da će nastojati „susretati se sa svim relevantnim političkim faktorima, društvenim akterima i predstavnicima civilnog društva“, ali da za susrete sa predstavnicima vlasti „nije dovoljna samo moja volja“

Nedavno ste u jednom intervjuu upozorili da „vulgarnosti, podmetanja i jezik ulice koriste oni koji, umesto rasprava u institucijama demokratskog društva izazivaju da se one vode na ulici“. To se upravo danas događa. Kako komentarišete najnovija zbivanja u Srbiji, posebno posle tragedije u Novom Sadu?

Pažljivo pratim događanja u Srbiji, a posebno u kontekstu nedavne tragedije u Novom Sadu zbog koje građani s pravom traže odgovornost. Nisam siguran koliko je u bliskoj budućnosti realno očekivati neke velike pomake u Srbiji jer su umjesto dijaloga učestali agresivni i uvredljivi medijski napadi ne samo na unutarnje političke oponente, nego i na političare iz institucija EU. Treba podsjetiti kako se iz najnovijeg izvješća Komisije može zaključiti da je napredak Srbije ocijenjen ili kao limitiran, ili ga uopće nema. Snimke fizičkog obračunavanja iz Skupštine su izazivale dodatnu zabrinutost, a odgođen je i sastanak s europarlamentarcima u Strasbourgu u okviru naše zajedničke parlamentarne delegacije. Bojim se da je teško naći podlogu za optimizam u postojećoj situaciji.

Prvi put za 12 godina sadašnje vlasti u Srbiji, dešava se masovna pobuna studenata, dobrog dela njihovih profesora, pa čak i srednjoškolaca. Neke ljude u Srbiji to podseća na nekadašnji Otpor koji je dobrim delom doprineo slamanju režima Slobodana Miloševića. Koliko mislite da je taj element na današnjoj političkoj sceni Srbije važan?

Druga su vremena danas i treba biti pažljiv s usporedbama bez obzira da određene podudarnosti. Međutim, dramatičan pad Miloševića ostao je rezonirati u svijesti ljudi koji su prošli to teško razdoblje. Pokazalo se da odlazak diktatora nije isto što i obračun s okolnostima koje su ga dovele na vlast i održavale na vlasti. One su puno otpornije i teže ih se riješiti. Mislim da je za demokraciju ključno da građani mogu bez ustručavanja izražavati svoje političke stavove i protivljenje nekim odlukama vlasti, odnosno prosvjedovati zbog izostanka istih. U tom smislu, dobro je da mladi ljudi budu društveno osviješteni, politički aktivni i involvirani u procese koji oblikuju odnose u zajednici.

Od nedavno, srpska opozicija, koja je prilično rascepkana i teško nalazi zajedničku tačku delovanja za razliku od nekadašnjeg DOS-a, sada naizgled razume zajednički cilj i vratila se u prve redove pobune protiv vlasti. Da li vam se čini da to sada može povratiti poverenje s obzirom da su i protivnici režima razočarani dosadašnjim delovanjem većine opozicionih stranaka?

Ja se, naravno, zbog prirode svoje dužnosti izvjestitelja Europskog parlamenta za Srbiju ne mogu politički svrstavati kada se radi o međustranačkim odnosima na političkoj sceni. Mogu kao analitičar primijetiti kako je opozicija dosad probala različite taktike djelovanja, ali konačan cilj radi kojeg postoji – dolazak na vlast – ostao je neispunjen. Volim naglasiti kako je prvi rezultat svih izbora – podatak o izlaznosti. Pravo glasa odavno postoji, ali nije baš tako jednostavno građanina pretvoriti u birača. Ne govorim naravno o izbornim prevarama. Građani moraju biti uvjereni da njihovo pravo glasa ima smisla i da zaista odlučuju. Na političkim strankama je da ih motiviraju i mobiliziraju.

Kako vidite činjenicu da opozicija u Srbiji bar javno beži od toga da otvoreno progovori o činjeničnom stanju na Kosovu, narastajućem nacionalizmu i što ne insistira u dovoljnoj meri na usaglašavanju sa pre svega spoljnom politikom Beograda sa Briselom, pa na kraju i što ne pominje mogućnost pristupa NATO-u?

Iskustvo govori da se izbori ne mogu dobiti isticanjem malih nego velikih razlika. Što se tiče političke opozicije, ona često govori o propustima oko dijaloga s Kosovom. Međutim, tu je i nerješeno pitanje Banjske o kojemu se također mora više govoriti. Ponavljam kako je usklađivanje s vanjskom i sigurnosnom politikom EU jedan od ključnih parametara, dok pitanje članstva u NATO-u i dalje ostaje senzibilno za građane Srbije, unatoč određenoj razini već uspostavljene suradnje. Bilo kako bilo, slažem se da su to krucijalna pitanja za nastavak europskog puta Srbije. Svi politički akteri koji već jesu ili žele biti na vlasti moraju imati i jasne stavove o njima, pogotovo o otvorenim problemima koji koče napredak države.

Odgovorili ste predsedniku Srbije na njegovu tvrdnju da bi zemlja sutradan ušla u EU kada bi priznao Kosovo i uveo sankcije Rusiji, rekavši da ne bi. Na šta ste misli?

I u najnovijem izvješću Europske komisije, kao razlozima zbog kojih put Srbije prema EU stagnira, jasno su naznačeni argumenti koji se ne mogu svoditi samo na Kosovo i Rusiju. Prije svega, unutarnje prilike u Srbiji i problemi s vladavinom prava, medijima i izostanku reformi diktiraju tempo Srbije prema EU. Tu je i pitanje usklađivanja s zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom, koja nije samo pitanje sankcija prema Rusiji, već i odnosi s trećim zemljama, vizna politika i sl. Naprosto, put Srbije prema EU je izrazito kompleksan jer se radi o procesu koji se ne može ostvariti preko noći i bez korjenitih društvenih promjena.

Uz očigledno neispunjavanje Beograda tih ključnih uslova za članstvo, EU ne preduzima vidne mere koje bi možda mogle da utiču na promenu politike ovde, pa me zanima na šta ste mislili kad ste rekli da u tom procesu ni EU nije „nevina“?

Spomenuo sam ranije kako je EU u prošlosti često promovirala tzv. stabilokratski pristup u politici proširenja, pogotovo u doba kancelarke Angele Merkel. Mislim da je ta politika bila pogrešna, na sličan način kako je bila pogrešna i prevelika ovisnost o ruskim energentima. Nažalost, tek od nedavno izlaze na vidjelo posljedice takvih politika. Upravo zato, EU ne smije u ime nekih novih loših procjena kompromitirati budućnost kako svoje zajednice, tako i novih država članica koje su sad u procesu pregovaranja.

Saglasićete se da, osim što se vlasti trude da minimiziraju pomoć i podršku EU Srbiji, ni Unija se baš nije pretrgla da svojoj ulozi pokaže jasnu vidljivost. Kako to vidite?

Imali smo npr. situaciju s prethodnim povjerenikom za proširenje koji je forsirao jedno specifično razumijevanje pristupnog procesa, a koje ni ja, a ni mnogi drugi nismo dijelili. Pristup fokusiran pretežno na investicije, bez isticanja značaja jačanja demokratskih institucija i vladavine prava. Upravo zato, očekujem od nove povjerenice (Marte) Kos ne samo aktivniji nego i sveobuhvatniji pristup i u smislu promocije EU vrijednosti i očekivanja, pa do jasnije komunikacije a propos država kandidatkinja i vidljivosti podrške Brisela njima.

Šta planirate da vam budu prvi koraci kao novog izvestioca za Srbiju?

Ovog trenutka ja sam u pripremama za svoj prvi korak, dakle spremam nacrt izvještaja o situaciji u Srbiji nakon što je Komisija prezentirala paket o državama kandidatkinjama. Moj osnovni cilj će biti otvorena i konstruktivna suradnja s raznim društvenim akterima, u skladu s jasno definiranom ulogom izvjestitelja u pravilnicima o radu Europskog parlamenta.

Kad vas možemo očekivati u prvoj zvaničnoj poseti Beogradu?

Očekujem da će to biti u narednim mjesecima kada se kompletiraju uvjeti za posjetu. Moji suradnici i ja radimo na agendi te posjete.

Predsednik Vučić je izjavio da će sa vama razgovarati kad se izvinite za neke svoje reči. I dodao da će vam do tada sagovornici u Beogradu biti nadležno ministarstvo, „civilno društvo i opozicione stranke koje su saglasne sa njim da je Kosovo nezavisno, da je Srbija počinila genocid u Srebrenici i da nije bilo genocida u Jasenovcu“. S kim očekujete da se sretnete u Srbiji?

Kao izvjestitelj, nastojat ću se susretati sa svim relevantnim političkim faktorima, društvenim akterima i predstavnicima civilnog društva. Otvoren sam za razgovore i ne postavljam nikome uvjete. To znači da se planiram susresti ne samo sa predstavnicima vlasti, nego i opozicije, lokalnih zajednica, sindikata, medija, nevladinog sektora, poslovne i akademske zajednice. Mislim da je ključ mojeg nadolazećeg izvještaja ponajprije da stvorim što širu i precizniju sliku o trenutačnoj društvenoj, političkoj i ekonomskoj situaciji u Srbiji, kako bi izvješće bilo objektivno, jasno i temeljeno na činjenicama.

Jasno je da su vaši prirodni sagovornici parlamentarci i s jedne i s druge strane političkog spektra, ali je isto tako jasno ko ima većinu i ko odlučuje. S obzirom na to, koje sagovornike očekujete i hoćete li insistirati da se vidite i sa najvišim predstavnicima vlasti?

Očekujem da ću, kao izvjestitelj jedinog direktno izabranog tijela EU, imati mogućnost da razgovaram sa svim političkim akterima koji direktno utječu na EU put Srbije. Nositelji vlasti svakako nose najveću odgovornost za kvalitetu srpskog pristupnog procesa pa bi susreti s najodgovornijima bili u obostranom interesu. U ovom trenutku ne mogu nagađati s kim ću sve biti u kontaktu, ali sam svakako otvoren i za susrete s najvišim tijelima vlasti. Međutim, za tako nešto nije dovoljna samo moja volja.

Na kraju, očekujete li punu podršku Evropskog parlamenta za vaš rad, s obzirom da neki predstavnici, recimo Mađarske, daju punu podršku režimu u Beogradu?

Europski parlament je uvijek do sada bio najveći promotor politike proširenja, ali i institucija koja nije oklijevala s kritikama prema državama kandidatkinjama kada je to trebalo. Mislim da se to nije promijenilo i da proeuropska većina i dalje zagovara sustav vrijednosti EU i dominaciju vladavine prava i punih sloboda koje moraju važiti u istinski demokratskim društvima. Od toga se ne smije odstupati. I dok sam radio izvješća za Crnu Goru u prošlom mandatu, imao sam snažnu podršku svojih kolega, te očekujem da će se takva podrška nastaviti i u ovim novim okolnostima.

O zameranju na nacionalnosti

Čeka vas, sasvim izvesno, težak posao kao izvestioca za Srbiju, ne samo zato što vam zameraju nacionalnost već i zbog uverenja dobrog dela građana ovde da EU podržava Aleksandra Vučića iz, kako kažu, sebičnih interesa – rešenja pitanja Kosova i iskopavanja litijuma, a da Evropu preterano ne zanima njegova unutrašnja politika. Ima li istine u tim pretpostavkama?

Mislim da je zamjeranje na nacionalnosti toksičan i autodestruktivan pristup. Pa to bi valjda trebala biti prednost, da govorimo sličnim jezikom, da se bolje razumijemo. Takav pristup je loš i za dobrosusjedske odnose, a služi samo stvaranju nekih plitkih alibija za buduće neuspjehe. I to programirane. Što se tiče ovog drugog dijela vašeg pitanja, definitivno postoje akteri među čelnicima država članica kojima su bilateralni odnosi sa Beogradom odnosno određeni ekonomski interesi prioritetniji od skupa vrijednosti sadržanih u temeljima EU. EU nije samo zajedničko tržište i moneta, već i zajednica vrijednosti, određenih normi koje su jasno definirane i koje su bile na umu tvorcima ovakve EU kakvu danas poznajemo. Vladavina prava, funkcionirajuće demokratske institucije, sloboda medija ne smiju biti samo načela koja se prigodno ističu. Zato i tzv. ekonomistički pristup ne smije biti isključiv kriterij kada se ocjenjuje napredak pojedine zemlje kandidata za članstvo. Ne smije se dopustiti ignoriranje drugih važnih segmenata pristupnog procesa. EU je tu dosta griješila u potenciranju stabilnosti na štetu opće demokratskih standarda. Te se zablude ne smiju ponavljati.“

O neotvaranju klastera 3

S obzirom na najnoviju vest u vezi sa klasterom 3 u pregovorima EU sa Srbijom, možete li objasniti razlog protivljenja otvaranju?

Iako nemam kompletne informacije, protivljenje nekih država članica da se sada otvori klaster tri predstavlja cjelovitiji politički stav prema značenju takvog postupka. Otvaranje klastera nije samo usko vezano za specifična područja, već se uzima i šira politička slika jer se šalje i šira politička poruka. Postoji niz razloga zašto je do toga došlo. Srbija je u posljednjim mjesecima sudjelovala sa svojim predstavnicima na summitu BRICS-a, a premijer se sastaje s Rusima dok Von der Leyen dolazi. Problem usuglašavanja s vanjskom politikom EU i neuvođenje sankcija Rusiji neće nestati s agende. U skladu s tim, otvoreno je pitanje geopolitičke orijentacije Beograda. Nema ni napretka u odnosima s Kosovom. Što se tiče unutarnjopolitičkih aspekata, stalno se spominje prije svega vladavina prava i sloboda medija. Sve su to ključni parametri za eventualni napredak u pristupnim pregovorima. Te se obveze kad tad moraju implementirati, jer će i mnoge države članice nastaviti inzistirati baš na tim pitanjima.

(Novi magazin, foto: AJB)