Možda Noć u Srbiji nikada u posljednje dvije decenije nije bila dublja, ali je utoliko solidarnost moćnija. Nijesmo sasvim sigurni ko su oni. Ili, preciznije, ko su sve oni. Znamo da među njima ima funkcionera vladajuće stranke, pripadnika navijačkih grupa, lojalnog i angažovanog članstva koje je iz faze virtuelnog botovanja prešlo u više ne sasvim verbalne obračune s onim sugrađanima koji nijesu „njihovi“. To da su ti sugrađani zapravo „neprijatelji“ znaju, jer im je tako rečeno i naređeno kako će o njima da misle. A zna se šta se radi neprijateljima… To da će svi njihovi benefiti stečeni partokratsko-mafijaškim sljedom oličenom u pitanju, odgovoru, pa neupitnoj pokornosti, nestati ukolika zaista ne budu pokorni, znaju bez da im bilo ko post festum objašnjava. Jer, to čuveno pitanje, kojim je počinjao taj nečasni „ugovor“, koji su nekad „potpisali“, glasio je – „Šta tebi treba?“. I tražili su. I dobili su.

Kako bilo, nova grupacija stranačkih jurišnika u Srbiji naziva se batinašima, kapuljašima, provokatorima, tučarošima… Kako gdje, u zavisnosti od lokalnih varijanti. Neki od njih naoružani su samo prostačkim jezikom, niskim uvredama i prijetnjama, neki letvama za prebijanje, neki su ipak, opremljeniji, pa je tokom beogradske odbrane Starog savskog mosta na studenta potegnut nož. Među građanima se, polako ali sigurno, nekako tiho ali zavjerenički neodstupno, formira ideja građanske „samoodbrane“. Neki od njih kažu da ne žele da im životi prolaze u strahu, da ne žele da više budu ponižavani i da ih opskurne osobe iz reda batinašakapuljaša guraju, šutiraju i vrše nad njima i verbalno i psihološko, a sve češće i fizičko nasilje. Neki kažu da će učiniti sve da odbrane i zaštite svoju decu.

Upravo proteklog petka, 29. novembra, tokom akcije Zastani Srbijo došlo je do incidenta ispred Karlovačke gimnazije, a u incident je bio uključen i predsjednik opštine – lično. Na snimcima s društvenih mreža zabilježeno je kako je, s još nekoliko nepoznatih muškaraca, pokušao da skloni đake i profesore s ulica, uz rečenicu – „Ne može da prođe narandžasta revolucija“. Na video zapisu moguće je vidjeti i kako automobil pokušava da prođe „kroz“ okupljene, dok učenici i profesori stoje ispred. Nakon incidenta, aktivista Bojan Terzić apelovao je: „Dužnost je svih zaposlenih u Karlovačkoj gimnaziji da obustave rad dok kapuljaš ne bude smijenjen i procesuiran. Dužnost pekara je da mu hleb ne proda, pa dalje redom. Dužnost svih nas je da zaštitimo djecu“. Prema još uvijek nezvaničnim informacijama, incident se dogodio i ispred Svetine gimnazije u Novom Sadu. Tamo je taksista, kako kažu, krenuo da „gazi“ đake i profesore koji su odavali pomen nastradalima na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Djeca su mu polupala stakla.

Na ove „noćne“ prizore iz novembarske Srbije, složno, kao nikada do sada u posljednjih dvanaest godina, reagovali su i studenti Univerziteta. U petak, 29. novembra, blokirali su Rektorat. Nekoliko dana ranije, nakon što su napadnuti ispred Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu, studenti su ga blokirali, a potom dobili podršku profesora. Profesorska podrška nije izostala ni za studente u Rektoratu. Samoorganizovana grupa studenata Univerziteta u Beogradu u pozivu na blokadu, između ostalog, poručuje: „Nećemo da dozvolimo da nas tuku na ulici, nećemo da dozvolimo da nam zgrade padaju na glavu zbog njihove korupcije, nećemo da dozvolimo da nam unište obrazovanje (…) Pozivamo sve koji veruju u pravičnost, slobodu i dostojanstvo da se pridruže organizovanom otporu protiv odluka vlasti koje nas ugrožavaju“. Rektorat je 29. novembra uspješno blokiran, a na vratima, uz otisak crvenog dlana na platnu, stoji i natpis: „Borba protiv korupcije je borba za obrazovanje. Nismo ničiji“.

Ali, ono po čemu će mnogi srednjoškolci i studenti pamtiti svoje prve građanske hrabrosti i svoje prve neposlušnosti i otpore neće biti nasilje vladajućih, biće to upravo bujica nezaustavljive solidarnosti kojoj smo se, možda, negdje u potaji nadali još onda kada je sve počinjalo. Upravo ovih dana, studentima u Srbiji su u pobuni protiv legalizovanog nasilja, korupcije i uzurpacije pravnog sistema i institucija dragocenu podršku pružili i njihove koleginice i kolege s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, ali i Akademja scenskih umjetnosti u Sarajevu. U saopštenju Fakulteta za crnogorski jezik i književnost poručuje se da oštro osuđuju nasilje nad svim građanima koji traže odgovornost za zločin u Novom Sadu, da „čvrsto stoje uz studentkinje i studente Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu i Akademije umjetnosti u Novom Sadu, a predsjednica Studentskog parlamenta Sofija Lopičić pozvala je sve studentkinje i studente „na solidarnost i jedinstvo u borbi za pravdu, jer danas Novi Sad, a sjutra?“ Jer, kako je rekla „u posljednje vrijeme svjedoci smo konstantnih pokušaja gušenja slobode riječi, prava na mišljenje i dostojanstven život. Kroz istoriju, brojni studentski protesti pokazali su da baš taj studentski glas jeste prijetnja devijantnim pojavama, te da igra važnu ulogu u borbi za bolje sjutra“.

Nedvosmisleno je intonirana i podrška studentima i nastavnicima Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu, koji je uputila Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu: „Jedna od zadaća umjetnika i intelektualaca je kritika autoritarizma, cenzure i nasilja. Nenasilna akcija građanskog neposluha, legitimni je oblik političkog angažmana u demokratskom društvu i stoga našim kolegama u Srbiji javno izražavamo bezrezervnu solidarnu podršku“. I studenti Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu uputili su svoju punu podršku kolegama s Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu, jednostavnom porukom: „Pravo na protest jedno je od temeljnih ljudskih prava, koje nikome ne smije biti uskraćeno. Snažno osuđujemo dešavanja u Beogradu i stojimo uz studente u njihovoj borbi za pravdu i slobodu“.

Pamtićemo ove podrške i svi mi, roditelji studenata, srednjoškolaca i progonjenih mladih aktivistkinja i aktivista, svi mi koji smo u otporu od devedesetih godina, koji znamo da ovakve podrške spadaju u red veličanstvenih, plemenitih, vrlinskih dragocjenosti. Tama u Srbiji će možda postajati sve dublja, ali udruženi u solidarnosti, nećemo dozvoliti da nas proguta. Jer, solidarnost sija.

(Antena M/foto: Autonomija)