Kada čovjek napiše da su hadezeovcima kriminal i kršenje zakona u krvi, zvuči prilično grdo, da ne kažem rasistički. Evo i ja, sad kad pogledam tako kako je napisano, „da su hadezeovcima kriminal i kršenje zakona u krvi“, malo se štrecnem.

Svaki takav krvni stereotip, na primjer – čuli ste to bezbroj puta – ima onaj slavni uostalomski presedan: „Nisam tako mislio, nisu svi Srbi/Romi/muslimani/gayevi/žene/binarne osobe takvi, uostalom vjenčani kum mi je Srbin, uostalom najbolji prijatelj u vojsci bio mi je Rom, uostalom netjak mi je musliman, uostalom rođeni sin mi je gay, uostalom i supruga mi je žena, uostalom i sam sam binarna osoba.“

Samo u stereotipu o kriminalnim hadezeovcima vrijedi obrnuto: „Nisu svi HDZ-ovci takvi, to je uvredljivi rasistički stereotip, znam što govorim, uostalom vjenčani kum mi je u HDZ-u, uostalom najbolji prijatelj u vojsci bio je sin jednog od osnivača HDZ-a, uostalom netjak mi je HDZ-ov kandidat za ravnatelja bolnice, uostalom rođeni sin mi je u Mladeži HDZ-a, uostalom i žena mi je hadezeovska županijska pročelnica, uostalom i sam sam HDZ-ov ministar europskih fondova.“

Takvi su hadezeovci. Potpuno svejedno je li riječ o Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o javnoj nabavi, Izmjenama i dopunama zakona o sprječavanju sukoba interesa ili običnoj nekakvoj općinskoj odluci o zabrani parkiranja i zadržavanja vozila, hadezeovac će uvijek i u svakoj situaciji postupiti protiv ustava, zakona i propisa. To je jače od njega, to mu je, kako ono, u krvi.

Hadezeovac krši zakon dokle god ga ne uhvate, a čak i kad ga osude i odguli kaznu, on već sutradan opet radosno krši zakon. Jednostavno, on drugačije ne umije, on po zakonu ne želi, ne može i neće. Naša neuka javnost taj opći hadezeovski zulum onda naziva „bezakonjem“, iako ništa na svijetu nije dalje od toga: bez zakona koje bi kršili, hadezeovci nemaju svog unutarnjeg smisla ni razloga, i kad bi u Republici Hrvatskoj zaista vladalo bezakonje, kad ne bi u Hrvatskoj bilo ustava i zakona da se po njima obredno popišaju, hadezeovci bi izumrli u mjesec dana, poput dinosaurusa u mezozoiku ili janjaca na Veliku Gospu.

Lijep primjer za ovo o čemu govorim zabilježen je nekidan u ubavoj maloj betonskoj naseobini Makarskoj, gdje je na sjednici Gradskog vijeća jedan od hadezeovaca, nazovimo ga za ovu priliku Marko, bučno protestirao zbog gradonačelnikove odluke o postavljanju kamera za nadzor parkinga uz gradsku tržnicu.

„Gradonačelnik živi u gradu, obišao je mnoge centre i države, trgove, tržnice i rive, i sada me zanima zašto je postavio dvije kamere na tržnicu, kad nije osigurao parking mjesta za nas građane koji svakog jutra dolazimo na pijacu?“, na sjednici se, kako čitamo u lokalnim novinama, pobunio naš Marko. „Označeni parking iza crkve svetog Marka non-stop je zauzet i ja koji dođem svakog jutra jednostavno nemam gdje parkirati auto. Prisiljen sam onda parkirati pored kontejnera za smeće i iza toga, normalno, slijedi kazna.“

Ukratko, novi makarski gradonačelnik – koji, to ste do sad već shvatili, nije iz HDZ-a – postavio je kamere kraj makarskog pazara i naš hadezeovac sad je prisiljen parkirati kraj kontejnera za smeće. Obratite pažnju na glagolski pridjev „prisiljen“: dok je, recimo, naišavši na ispunjeno parkiralište obični nehadezeovski građanin prisiljen propisno produžiti dalje i kasnije psujući pješačiti do tržnice, naš je hadezeovac prisiljen sve jednako psujući nepropisno parkirati kraj kontejnera.

„I iza toga, normalno, slijedi kazna.“

Ne kažem, i obični nehadezeovski građanin izgubit će gdjekad strpljenje i u žurbi, dok žena kod kuće čeka da se vrati s kapulom, na brzinu parkirati kraj kontejnera. I njemu „iza toga, normalno, slijedi kazna“, ali obični se nehadezeovski građanin od hadezeovca razlikuje po tome što će opsovati gradonačelniku mater i sutradan dobro promisliti prije nego opet nepropisno parkira pod budnim okom općinske kamere. Ne, međutim, i naš hadezeovac Marko.

„Do sada sam platio masu kazni“, prostodušno na sjednici priznaje naš Marko. „Trebalo bi na tržnici regulirati parking mjesta, a ne da gosti ljudi koji stanuju iznad tržnice u ljetna dva i pol mjeseca tu parkiraju auta. Sada ja dođem, parkiram se pored kontejnera i normalno, sutra ujutro dolazi kazna od petnaest eura. Imam dosta veliku obitelj i svakog jutra sam na pijaci. Mene ljudi hvataju jer se isti slučaj događa nasuprot Osnovne škole Stjepana Ivičevića gdje se također nalazi kiosk za prodaju voća i povrća i tu su isto postavljene kamere. Stanete dvije minute, on vas slika i sutra ujutro dolazi kazna. Zbog nepropisnog parkiranja plaćaju i ljudi koji dolaze na misu u crkvu svetog Marka. Najlakše je represivnim mjerama, svako jutro petnaest eura!“

Tako zdvaja naš hadezeovac Marko. „Dođe, parkira se pored kontejnera i normalno, sutra ujutro dolazi kazna od petnaest eura.“ I tako svaki put. Je li, međutim, pokušao – napamet govorim – ne parkirati kraj kontejnera, poput mnogih običnih, nehadezeovskih građana? Naravno da nije: malo, nedostatno i vazda pupunjeno parkiralište njemu nije toliki problem – to se lako riješi parkiranjem kraj kontejnera – već su problem dvije nadzorne kamere: „Zašto je gradonačelnik postavio dvije kamere na tržnicu, kad nije osigurao parking mjesta za građane?“

„I iza toga, normalno, slijedi kazna.“

Hadezeovac Marko, primijetili ste i vi tu stvar, nijednom se nije zapitao zašto uopće dvije kamere nadziru tržnicu. Za njega, naime, one tu nisu kako bi spriječile prometni čep, kaos i kolaps zbog nepropisno parkiranih vozila – ili da bi, štajaznam, običnim nehadezeovskim građanima omogućile upotrebu kontejnera – već isključivo zato da zajebavaju hadezeovce. „Najlakše je represivnim mjerama, svako jutro petnaest eura.“ Umjesto da, kako to već hadezeovci rade, dopuste ljudima parkirati gdje god požele i gdje god kome padne na pamet, sve dok grad svima ne osigura parkirališno mjesto.

Takvi su, eto, hadezeovci. Jesu li, međutim, svi takvi? Je li im ta stvar – kršenje Ustava, zakona i općinskih odluka – zaista u krvi? Naravno da nije, to je uvredljivi rasistički stereotip: Marko, na primjer, zna što govori, uostalom netjak mu je predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Eh da, zaboravio sam reći: makarski gradski vijećnik Marko, koji mjesecima ustrajno parkira kraj kontejnera na tržnici i sveudilj svakog dana plaća petnaest eura kazne, punim se imenom i prezimenom zove Marko Raos i ujak je hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.

E sad.

Ako hadezovski mozak tako funkcionira na najnižoj razini, u gradskom vijeću kakve ubave male betonske naseobine na moru – gdje je premijerov ujak „prisiljen“ kršiti zakon jer mu grad nije osigurao parkiralište kraj pazara – sam bog zna na što je sve takav mozak spreman na ponešto višoj, ili čak najvišoj razini, recimo u netjakovoj Vladi Republike Hrvatske. Dobro, to se samo tako kaže: naravno da znamo na što je sve spreman. Ujak Marko samo nam je plastično pokazao kako on funkcionira.

Čisto matematički, pitanje „zašto je gradonačelnik postavio dvije kamere na tržnicu kad nam nije osigurao parking mjesta?“ proporcionalno je potpuno isto kao pitanje „zašto je Sabor donio Krivični zakon i zabranio preprodaju državnog plina kad nam nije osigurao stotinu pedeset milijuna eura?“. Na primjer: „Zakonodavac živi u Hrvatskoj, obišao je mnoge centre i države, ljetovališta, građevinska zemljišta i auto-salone, i sada me zanima zašto je donio Zakon o sprječavanju sukoba interesa, kad nije osigurao po stan u Zagrebu, vilu na moru i BMW ‘šesticu’ za nas hadezeovce koji svakog jutra dolazimo na posao?“

Razlika je, uočili ste, samo u kutu nadzora: makarski gradonačelnik postavio je dvije nadzorne kamere na tržnicu, a Markov ujak postavio je Ivana Turudića na čelo Državnog odvjetništva.

(Portal Novosti)