Vijest glasi da je episkop vranjski Pahomije na posljednjem saboru Srpske pravoslavne crkve unaprijeđen u zvanje mitropolita. Dobro, sad će krenuti svi redom da se kao zgražavaju, ali to je samo modus operandi funkcionisanja Crkve Srbije.

Zločinci, pedofili odlikovanja…

I nije ovo prva nagrada za Pahomija. Podsjetiću vas, Aleksandar Vučić je prije dvije godine, obilježavajući dan državnosti Srbije uručio priznaje vladiki Pahomiju.

Ni Pahomije nije ostao dužan, pa je u zločinačkom rasporedu, još tamo u oktobru iste te 2022. godine odlikovao ratnog zločinca, generala Vladimira Lazarevića. Vladika je, budimo precizni, u okviru proslave 950 godina postojanja manastira Svetog Nikole u Vranju uručio orden Surduličkih mučenika, nakon prethodnog blagoslova Svetog arhijerejskog Sinoda, a na prijedlog Savjeta Eparhije vranjske za “njegovanje čovjekoljublja i pravoslavnih vrijednosti”.

I prije no što nastavim, biće onih koji će prekinuti moje pisanje i pitati, a čekaj Boga ti, nije li to onaj, baš onaj Pahomije, koji je optužen za pedofiliju? Nije li to onaj, baš onaj Pahomije koga su maloljetni M. T, I. N, i K. M. optužili za seksualno zlostavljanje u periodu od 1999. do 2002. u službenim prostorijama Eparhije vranjske? I da li su to bila trojica dječaka, koja su imala manje od 14 godina, a jedan je bio stariji?

Pa će pitati čitalac vjerni, ma čekaj Bursać, još su u krivičnoj prijavi i svojoj ispovijesti, 8. januara 2003. godine kada se saznalo za ovaj skandal, dječaci naveli da ih je vladika Pahomije pipkao, mazio, tjerao ih da se „druže“, što su oni odlučno odbili.

Je l’’ to taj Pahomije?

Naravno da je taj! Slobodan kao ptica na grani! Budući mitropolit!

Eto, to nije velim izmišljotina, nego je rad i djelo, ili jad i zlodjelo vladike Pahomija, visokog sveštenika Srpske pravoslavne crkve iz Vranja, budućeg mitropolita. U originalnom svjedočenju dječaka, kao zaštićenog svjedoka, za beogradski Blic, to izgleda ovako:

“Sada kada se setim, ne mogu da spavam. Kad je došao obnažen u sobu, kad me terao da mu okrenem leđa, da ga masiram ispod pupka, bio sam potpuno paralizovan. Sećam se njega nagog kako leži, ustaje, ide tamo-amo, dolazi do mene i pokušava da me pipa, dok ja bežim. Kad god sam ga sretao, pokušavao sam da ne osetim ništa, da budem neosetljiv kao on. Ali, čudno je to: i dan-danas imam neko poštovanje prema njemu. Ne želim da bude u zatvoru, da mu se desi bilo kakvo zlo. Šta želim? Samo da se otkrije istina, da kaže ako je čovek, „jeste bilo je“. Ako nas je on učio da ne lažemo, bio bi red da ni on ne laže.”

Uvijek isti modus operandi i londonski sudski sporovi

A zašto ja ovo pišem?

Pa zato što je gore opisan događaj od prije dvadeset godina, kada je vladika Pahomije zlostavljao četvoricu dječaka. Zato što se u sramnom suđenju “zbog nedostatka dokaza i zastarjelosti slučaja” ovaj pedofil izvukao bez bilo kakve kazne. Zato što je nakon toga zlostavljao mladiće u Grčkoj, zato što je ista sudbina žrtve zadesila i jednog magacionera pri Vranjskoj eparhiji, gdje ovaj predator ordinira. Zato što je bratstvo i sestrinstvo manastira Prohor Pčinjski više puta iz protesta napuštalo crkvene objekte. Zato što je monstrum tjerao monahinje da potpisuju blanko čekove. Zato što je pijan bludničio sa kim je stigao. Zato što je švercovao drvo i građu, zato što…

Zašto se crkva ponaša kao Cosa Nostra?!

No, ponajviše zato što je Tomislav Gačić aka Pahomije NA SLOBODI i na FUNKCIJI. I to kakvoj funkciji-funkciji MITROPOLITA.

Ako se sve to zna i ako je to opšte mjesto, i ako se zna da je vladika Kačavenda, njegov brat po nastranosti za “kaznu” penzionisan, nije niti čudno što se na Visokom sudu u Londonu vodi proces protiv cjelokupne Srpske pravoslavne crkve, koja je dozvolila pojedincima da joj kolektivno okaljaju obraz.

Preciznije, na Visokom sudu u Londonu, nije u toku jedan, a nisu ni dva procesa, nego ni više ni manje, njih šest.

Upravo je neefikasnost domaćih sudova jedan od glavnih razloga zašto su se ljudi koji tvrde da su žrtve pedofilije od strane sveštenika obratili pravosuđu u stranoj zemlji, kaže advokat Mladen Kesar za Radio Slobodna Evropa:

„U njihovim matičnim zemljama, svi pokušaji da istjeraju pravdu su bili neuspješni i svi pokušaji da iskoriste institucije i zakone koji bi trebalo da ih zaštite su propali i sada je ovo jedina mogućnost, barem za sada, koja im je ostala“, naglašava Kesar.

E sad dolazimo do fundamentalnog pitanja – zašto SPC ne radi ništa po pitanju. Odgovor se nameće sam i na žalost te organizacije tačan je-riječ je o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja ne samo da ne radi ništa po pitanju izbacivanja pedofilskog kukolja iz svojih redova, nego sudski pomaže “braći u nevolji”, zataškava slučajeve, čeka zastaru procesa i poput Cose Nostre zavjetuje se na ćutanje. To što djeca pate, što su na rubu samoubistva, što dižu ruke na sebe, misleći da su ona nešto kriva, to ovoj organizaciji, čini se ne znači apsolutno ništa.

Jer da nešto znači nakon izjave dječaka svjedoka za Blic u kojoj kaže: “… Kada ta sećanja navru, dešavalo mi se da u kuhinji izvadim nož i mislim, ako se probodem, biće mi mnogo lepo. Ili, da skočim preko terase. Nisam se nikome poverio, bilo me je sramota. Dešavalo se da gledam film, ili izađem sa društvom. Odjedanput, obamrem kao da ja nisam ja. Nije mi ni do čega. Danas mi se to pokatkad ponavlja, kad se setim svega”, dakle nakon ove izjave Crkva je trebala sama izručiti Pahomija policiji. Namjesto toga, desilo se jedno veliko NIŠTA. Zapravo, Pahomije je nagrađen!

Pričam o događaju od prije dvadeset i kusur godina.

Do tada ćemo imati upropaštene dječje živote, predatore na funkcijama u mantijama i narod koji se najčešće pravi gluh, slijep i lud pored ovih zlotvora? Pitanje je i za Crkvu Srbije i za vođe srpskog sveta, ali i za javnost koja ćutnjom aminuje ove nastranosti, delikte i krivična djela.

Ako to nije grijeh, ne znam šta je!

(CdM/foto: lična arhiva)