I vidite odmah u naslovu svu logičku i zdravorazumsku nezgodaciju. Naravno, ako ste skloni logici i niste potpuna budala.

Ukoliko vam, pak, nije stalo do pameti naslov vam štima kao i konsekventne misli prvog čovjeka Skupštine Crne Gore, Andrije Mandića.

A vidite o čemu se radi: Sjećajući se zloglasne „Kristalne noći“ tokom koje je izvršen strašni pogrom Jevreja, čime je ozvaničen Holokaust, Andrija Mandić na svojim mrežnim profilima licemjerno kazuje sljedeće:

“Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma nas opominje da ne smijemo dopustiti da se tama nacizma i fašizma koja je prekrila cijeli svijet tokom tridesetih i četrdesetih godina prošlog vijeka vrati“.

Što je samo po sebi upravo civilizacijsko dostignuće, a neko će reći – i preko svake mjere za vojvodu Mandića, ali baš tu se krije logička začkoljica sa početka priče.

Nemojte smetnuti sa uma, ama baš nikada, da Andrija Mandić doživljava svoje drage četnike kao antifašiste. Čisto da znate šta je htio reći kad je pozvao na borbu protiv fašizma i da znate u kom smjeru mu lelujaju misli kad spominje nacistički mrak.

Na koncu, ako meni ne vjerujete pitajte Mandića! Eto, pitajte ga jesu li četnici bili antifašisti ili nacistički kolaboracionisti i jasno vam je šta će vam reći četnički vojvoda. Na kraju krajeva, nije lud da sam sebi skače u usta i zapišava titulu pa da svoje uzore i bradate antiheroje svrsta u fašiste.

I tako je trenutno na snazi preumljavanje i zlostavljanje istine i u nekad građanskoj, antifašističkoj Crnoj Gori. Postala je izgleda strašna praksa da osvjedočeni ljubitelji i nasljednici četnika uzimaju sebi za pravo da sa pozicije moći čestitaju ljudima dane borbe protiv fašizma. Pa će opet zdrav raum urliknuti, čekaj, majku mu, ako je Mandić sa četnicima antifašista, onda su partizani sa Savom Kovačevićem i Ljubom Čupićem fašisti?!

Naravski, sva ova lakrdija se odvija pod bolesnom uravnilovkom “dva antifašistička pokreta pod jednim krovom”. Iako zdrav razum kaže, tamo gdje Draža i pop Đujić sa Kalabićem uđu rehabilitovani na vrata, kroz prozor izlijeće Boško Buha ili Ljubo Čupić u budućnosti.

Ne vjerujete?

Eno ga Muzej Boška Buhe u Prijepolju na bubnju i zapušten u poluraspadu dok se u centru Beograda šepuri novootvoreni Dražin muzej.

I poruka neočetnika na vlasti je jasna da jasnija ne može biti – ili ćete prihvatiti naše pretke i ideološke oce-oriđin četnike kao antifašiste ili ćemo vam protjerati partizane i iz udžbenika, ali bogme i sa trgova, i ulica, i muzeja. Kad je mogao biti kenselovan Boško Buha, mogu svi.

A za monstruozne primjere uravnilovke, koja svira po taktovima srpskog sveta možda je najbolji pokusni kunić, Mandićev prijatelj iz RS-a Milorad Dodik, partizanski potomak, čije su mu pretke četnici izručili ustašama, a ovi ih poslali u jasenovački pakao. E, taj Dodik danas kaže da su četnici legalni antifašisti.

A kad može Dodik, zamislite šta o četnicima-antifašistima misli četnički vojvoda Mandić, koji bez gađenja nije u stanju saslušati čak ni himnu zemlje na čijem je skupštinskom čelu.

Pa zato kad čujete od njega da kaže:

“Stradanje nevinih ljudi i mržnja prema bilo kome zaslužuje svaku osudu, a žrtvama ovog zlog vremena iskazujemo najdublje poštovanje“,

Pitajte ga šta misli o npr. četničkom popu Maci, koji je macolom ubijao nejač u Crnoj Gori ili šta misli o četničkim glavešinama Tešanoviću i Drenoviću koji sa ustašama i nacistima potpisuju saradnju, ili šta misli – kad smo već kod Kristalne noći – o Nikolaju Velimiroviću, vladici koga je Crkva Srbije kanonizovala, a koji je osim vazdizanja Hitlera, najstrašnije prezirao Jevreje.

Evo kako Velimirović idol srpskih nacionalista i četnika i svetac Crkve Srbije vidi sudbinu Jevreja u Drugom svjetskom ratu:

“Oni su se pokazali gori protivnici Božji negoli neznabožac Pilat, jer su u jarosti zlobe svoje izrekli onu strašnu reč: Krv Njegova na nas i našu decu! Tako je nevina krv postala bič koji ih goni kao stoku kroz vekove iz zemlje u zemlju, i kao oganj koji sagoreva sva njihova slagališta spletki protiv Hrista. Jer tako ih uči đavo, otac njihov.”

I doktor Mengele bi mu pozavidio na antisemitizmu!

Pa je red onda zapitati Mandića i Mandićeve kad već spominju Kristalnu noć, jesu li na strani žrtve ili dželata? Jer ne možeš biti četnik i ljubitelj naci-vladika i pričati o Kristalnoj noći i antifašizmu. A sve mi se nekako čini da su svi Mandićevi idoli bili ili fašisti ili srpski religijski naci-fanatici ili i jedno i drugo.

I zato najiskrenije, smrt fašizmu, a narod neka vidi šta će sa ljubiteljima fašista na vlasti i da li mu je do slobode!

(CdM)