“Koliko god se srbijanska vlast i opozicija submisivno, kučeće ulaguju Rusiji izigravajući domobrane-neutralce, činjenica je da raketni sistemi ‘Grad’ fabrike ‘Krušik’ iz Valjeva djeluju po ruskim teroristima u Ukrajini. A to je jedino važno!“

Ovih dana pojavio se u javnosti dokument koji je označen kao tajni i NOFORN (Not Releasable to Foreign Nationals), što znači da se zabranjuje njegova distribucija stranim obavještajnim službama i vojskama. Ovaj dokument više nego i jedan prije potresa srbijansku vlast, ali i opoziciju i on je blago rečeno nezgodan za današnju, putinofilijom zaraženu Srbiju.

Srbija se obavezala da će poslati ili je već poslala oružje Ukrajini

A evo o čemu se radi:

Dokument nazvan „Evropa/Odgovor na tekući konflikt Rusije i Ukrajine“, pojavio se u najvećem curenju američkih ranih dokumenta, a velik Rojters ga je predstavio javnosti. U dokumentu je lista eksplicitnih stavova 38 evropskih vlada u odgovoru na molbe Ukrajine za vojnu pomoć.

E sad dolazimo do zanimljivog dijela. Lista pokazuje kako se Srbija obavezala da će poslati oružje Ukrajini ili ga je već poslala.

Dalje se navodi u procjenama američkih obavještajaca da Srbija ima “političku volju i vojnu sposobnost da osigura oružje Ukrajini u budućnosti.“

Kako navodi Rojters, dokument, skup odgovora evropskih vlada na molbe Ukrajine za vojno obučavanje i oružje, bio je među desetinama povjerljivih dokumenata objavljenih na internetu posljednjih nedjelja u onome što bi moglo da bude najozbiljnije curenje američkih tajni proteklih godina.

I još dvije važne stvari:

1.      U Dokumentu stoji da je će Srbija slati vojnu pomoć Ukrajini ili ju je već slala

2.      Dokument je datiran na 2. mart i ima pečat kancelarije Združenih načelnika štabova

Zašto su ove dvije stvari važne? Pa zbog pukog fakta da je Srbija na ovaj ili onaj način već poslala vojnu pomoć jer je baš oko tog datuma (2.marta) Rusija negodovala oko slanja narečene srbijanske pomoći Ukrajini.

Dakle, Rusi su bili u posjedu ovog Dokumenta koji je “procurio“, što potvrđuje njegovu validnost i tada se sepkulisalo preko ruskih Telegram kanala da je Srbija preko Turske i Slovačke tajno isporučila Ukrajini 3.500 raketa za raketne sisteme “Grad” koje izrađuje kompanija Krušik.

O tome sam pisao (https://autonomija.info/dragan-bursac-rusija-opravdano-naoruzavala-hrvatsku-pa-sto-ne-bi-srbija-danas-ukrajinu/)

Nismo mi, ali naše kompanije možda i jesu

I baš kao i tada, srbijansko rukovodstvo se i sada grčevito buni, negoduje i demantuje informaciju o slanju oružja i toliko se uživljava u ulogu “francuske sobarice“, koja navodno nema pojma šta se dešava, da je to tragikomično.

I ovaj put je za neku vrstu hipi portparola izabran Ministar odbrane Miloš Vučević koji je iznova demantovao navodna saznanja da je Srbija prodavala ili namjerava da prodaje oružje Ukrajini.

Istakao je da „Srbija nije prodavala, niti će, oružje ukrajinskoj niti ruskoj strani, niti zemljama u okruženju tog konflikta“.

Naravno, ovaj zvanični stav se debelo kosi sa onim što piše u dokumentu koji je objavio Rojters, ali i Vučević je ovdje dobro brifingovan, pa kaže kako “Srbija nije prodavala“, a nigdje ne spominje srbijanske kompanije koje bi to učinile. A one bi svakako prodavale municiju Ukrajini ne iz patriotskih, nego iz materijalnih razloga, očigledno. I to su sasvim sigurno uradile uz amin srbijanskih vlasti.

Po pitanju “nismo mi, ali neko naš možda jeste“, bio je još eksplicitniji predsjednik Aleksandar Vučić koji je još u februaru rekao da Srbija nije prodala nijedan komad oružja ili municije ni Ukrajini ni Rusiji, ali postoje “dozvoljeni korisnici“:

„Nismo prodali nijedan komad oružja, oruđa ni municije, ni Rusiji ni Ukrajini. Imamo dozvoljene korisnike ‘end juzere’ i samo njima izvozimo“.

Na čitavu ovu zbrku i horsku submisivnost prema “majčici Rusiji“ od strane srbijanskog rukovodstva, posebno duhovito i tačno se osvrnuo Januš Bugajski, stručnjak za istočnu Evropu iz Džejmstaun fondacije, instituta za vanjsku politiku, koji je rekao:

“Ako je ovaj dokument tačan, on ili pokazuje Vučićevu (predsjednik Srbije Aleksandar Vučić) dvoličnost u odnosu na Rusiju ili je pod ogromnim pritiskom Vašingtona da isporuči oružje Ukrajini“

Da se svi zajedno ne lažemo, naravno da se srbijansko oružje i municija koristi na strani Ukrajine u odbrani zemlje od ruske agresije. I naravno da su srbijanske firme dobile novac za prodaju svoje municije Ukrajini. Ako ne vjerujete meni pitajte Putina. Ali stvar je u gotovo narkomanskoj putinofiliji, kojom je Vučićev režim zadojio građane Srbije i poslušničkom ponašanju prema ruskim obavještajnim FSB strukturama u Srbiji. To je igra u kojoj sa jedne strane Vučić ne smije da se zamjeri svojoj -od Putina pijanoj bazi, a sa druge strane na smije da ide uz dlaku Putinovoj FSB strukturi u Srbiji, koja odista paralelno vodi zemlju. Dakle, čini se da je Vučić u lose-lose situaciji. Jer šta god da uradi, pogriješiće i jeftino će prodati svoju kožu. Može da bira, hoće li biti sklonjen od strane svojih patriota i Rusije kao izdajnik srpsko-ruskog sveta ili će biti i definitivno sa Srbijom uguran u bjelorusko-ruski tor i sankcionisan zajedno sa Srbijom.

Velika sreća za Vučića: Tzv. opozicija je gluplja i radikalnija od njega

Na svu sreću po Vučića, pa je tzv. opozicija u Srbiji uvijek za dva koplja gluplja, radikalnija i budalastija od srbijanskog demijurga.

Jer, evo šta po pitanju srbijanskog naoružavanja Ukrajine kaže Zdravko Ponoš, nekadašnja opoziciona perjanica i penzionisani oficir koji ljubi zločinca Ratka Mladića:

“Vučić se hvali neuvođenjem sankcija Rusiji, a uvlači zemlju u rat tajnim isporukama oružja Ukrajini. Koliko je podložan ucenama kad to radi u tajnosti od građana Srbije? Cenu plaćamo svi mi. Najveća cena je njegov ostanak na vlasti, a najnovije kurvanje isključivo tome služi.“

Istina jeste da je Vučić suštastveno zlo i da su njegovi postupci u zadnje vrijeme najbliži, paaa, baš kurvanju, ali to nikako ne objašnjava stav Ponoša i gro tzv. opozicije koja “Ne da Kosovo“, koja je rusofilskija od same vlasti i koja bi jednim dobrim svojim dijelom da ikako može ili bila domobranski neutralna ili još gore, naoružavala ruske okupatore.

U takvoj konstelaciji snaga, Brisel i Vašington mogu reći, još smo i dobro izabrali, misleći na Vučića, jer da je na vlasti ovakva “opozicija“, Srbija bi odmah dekretom ušla u rusko-bjeloruski savez.

A to je zapravo problem “opozicije“, koju je stvorio baš Vučić i koja je u 80 odsto slučajeva tako isprojektovana desnija od Vučića. Većina njih (čast izuzecima) su Vučićevi suparnici, kojima je tek zbog ega ili filozofije moći i imetka krivo što ne vode Srbiju umjesto Vučića, ali bi bili kao on ili gori od njega.

A zašto je sve ovo važno? Zašto je bitno pitanje naoružavanja napadnute Ukrajine?

Pa zato što nam daje rendgenski prikaz Srbije danas, koja na vlasti ima lošeg, a u opoziciji su (uz čast izuzecima) lošiji od lošeg.

Kako god, moralni zakoni nalažu da se bude sa pravedne strane povijesti. Ta ista moralnost kazuje da je u ovom momentu ultimativni ljudski cilj na svaki mogući način pa i vojno pomoći ukrajinski narod, i da će trajno u povijesti biti zapisane države koje su pomogle Ukrajini u odbrani od ruskog zla. Jednako tako, Srbija se trudi, da i kad pomaže ostane sklonjena od svjetlosti pravedništva jer se odista ponaša kao ruska kučkica.

(Autonomija)

Kolumna je deo projekta “Analiza antizapadnih narativa u Srbiji” koji sprovode Nezavisno društvo novinara Vojvodine i portal Autonomija. Projekat je podržala Ambasada SAD u Srbiji.