Svaki drugi stanovnik Zmijavaca pripadnik je “ostalih religija, pokreta i svjetonazora”. Ta komična “informacija” – jer Zmijavci su među katolički najkonzervativnijim općinama u Hrvatskoj – jedna je od bizarnih kontroverzi rezultata prošlogodišnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj, iz kojega su podaci o vjeri i nacionalnosti objavljeni 22. rujna.

No, komike je malo, a kontroverzi mnogo: umjesto da posluže kao izvor korisnoga sociološkog znanja i putokaz za poboljšanje života svih građana, rezultati popisa stanovništva 2021. godine pretvaraju se u argumente za ideološke obračune i nove napade na manjinska prava, razotkrivajući istodobno zabrinjavajući neprofesionalizam statističkih službi.

Popis stanovništva “otkrio” je pregršt bizarnih podataka: da je, na primjer, broj pripadnika “ostalih kršćana” – onih, dakle, koji nisu ni katolici ni pravoslavni – u posljednjih deset godina porastao do druge po veličini religijske skupine, kojoj pripada svaki peti Hrvat: sa zanemarivih 0,3 posto prema popisu iz 2011., na čak 4,8 posto po popisu iz prošle godine. Istodobno, za otprilike isto toliko navodno je opao broj katolika: s oko 84 posto na popisu 2011, na 79 posto prema popisu iz prošle godine.

Žestoki ideološki obračuni

Ti neobični podaci, premda su očigledno posljedica pogrešaka u pitanjima i proceduri popisa, postali su odmah predmet žestokih ideoloških obračuna, u rasponu od zabrinutih jadikovki nad navodno zabrinjavajućim padom broja katolika u tradicionalno katoličkoj zemlji, do upitnih tvrdnji kako je broj ateista, čiji se broj u postocima nije bitno promijenio, zbog navodnog manjeg broja katolika – porastao.

Detalji popisa, međutim, upravo su humoristični: u općini Civljane, tradicionalno srpski većinskoj općini pored Knina, od 171 stanovnika – nema nijednog pravoslavca, i to usprkos činjenici da se 126 mještana – 74 posto – izjasnilo Srbima. Istodobno, 42 mještanina, njih otprilike 25 posto, izjasnili su se kao Hrvati, ali nijedan od njih nije katolik. Svi mještani Civljana – osim jednog, koji se navodno “nije izjasnio” – ispovijedaju vjeru “ostalih kršćana”. Zašto, nikome nije do kraja jasno: s nadležnog mjesta, iz Državnog zavoda za statistiku (DZS), koji je vodio popis, stižu raznovrsna objašnjenja, od kojih nijedno do kraja jasno, a još manje zadovoljavajuće.

U Biskupiji kod Knina, još jednome mjestu s tradicionalnom srpskom većinom, Srba je 74 posto, ali zato tek 51 posto pravoslavaca. No ostalih 35 posto nisu, recimo, ateisti, nego – “ostali kršćani”. Koji, ne zna se. Zakinuti su, međutim, i katolici: u Imotskome, hrvatski i katolički većinskom gradiću u Dalmatinskoj zagori, gotovo je 12 posto zagovornika “ostalih religija, pokreta i svjetonazora” – svaki peti Imoćanin bio bi valjda Zoastrijanac, poklonik new agea ili boga Sunca – dok je u obližnjim Zmijavcima, tradicionalnome ognjištu “tvrdih” Hrvata, kako već rekosmo, svaki drugi stanovnik pripadnik “ostalih religija, pokreta i svjetonazora”, valjda Hare Krišna, ili obožavatelj zmija, totema i doba akvarijusa.

Nedorečena pitanja

Čini se kako su dvojbe izazvala dva nedorečena pitanja o vjerskoj pripadnosti u popisu, koja su popisivači, ali i građani, mogli tumačiti na različite načine: trebalo se, naime, izjasniti o tome kojoj vjeri pripadate, ali i o tome u kojoj ste vjerskoj zajednici. Nakon što su rezultati objavljeni, medijska je kakofonija ta dva pitanja predstavila čak i kao dva odvojena popisa, pa je ravnateljica DZS-a Lidija Brković već dan nakon objavljenih rezultata, 23. rujna, bila prisiljena najavljivati čak i “pravne korake” kako bi zbrka bila razjašnjena.

“Državni zavod za statistiku objavio je jučer u 11 sati službene podatke i objavljena je jedna tablica, a mi ćemo poduzeti sve pravne korake da bismo utvrdili tko je i zašto plasirao podatke koji niti u jednom trenu nisu objavljeni na našim službenim stranicama”, rekla je Brković, demantirajući kako je DZS ikad objavio tablice s različitim podacima, što su tvrdili neki mediji.

Kako bilo, zbrka je počinjena, a povjerenje javnosti u DZS narušeno, i teško je vjerovati da će ga ikakvi “pravni koraci” brzo obnoviti, i to usprkos tome što je DZS najavio kako će uskoro, na konferenciji za novinare, temeljito razjasniti sve dvojbe. Jer – zašto ih nisu razjasnili odmah?

No to je tek prvi, i manje gorak dio nevesele priče o popisu koji je Hrvate, kako se izrazio jedan kolumnist, “udario tamo gdje su najtanji – u vjeru i naciju”, a da pritom nije objasnio zašto bi Hrvati “bili najtanji” baš u “vjeri i naciji”, a ne, recimo, u debljini novčanika, zdravstvu i čistoći okoliša. No u tome, nažalost, i jest cijeli problem: da je Hrvatska, očito, još uvijek opterećena predrasudom kako su najvažnije – vjera i nacija. Zato rezultati popisa – koji je pokazao dramatičan, desetpostotni pad ukupnog broja građana – i mogu postati povod za ideološka nadmudrivanja i likovanje nad smanjenim brojem pripadnika manjina, umjesto da postanu alarm zbog općeg egzodusa svih.

Dodatni pritisak na manjine

Popis je naime pokazao da je broj Srba u Hrvatskoj u samo deset godina smanjen – za trećinu. Od 2011, kada ih je bilo 186.633, njihov je broj pao na 123.892 ljudi; smanjenje veće od 33 posto. To će imati opipljive političke posljedice: Srbi će, prema svemu sudeći, izgubiti pravo na upotrebu jezika i pisma u Vukovaru, Vrbovskom i općini Donji Kukuruzari, a pravo na zamjenika župana u čak četiri županije: Bjelovarsko-bilogorskoj, Primorsko-goranskoj, Virovitičko-podravskoj i Požeško-slavonskoj. Isto tako, pravo na dogradonačelnika izgubit ćeu Pakracu i četiri općine, Rasinji, Podgoraču, Viljevu i Dragaliću.

U toj točki statistika postaje sredstvo dodatnog pritiska na manjine, ako živite u ideološki opterećenoj, umjesto u pristojnoj državi svih njezinih ljudi. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, desničar koji je proteklih godina politički opstruirao pravo Srba da službeno koriste ćirilicu i srpski jezik tvrdeći da je Srba u gradu manje nego prema popisu iz 2011, rezultate novog popisa iskoristio je kao argument u korist svoje protumanjinske politike. “’Predložit ću promjene i vratiti stvari na stanje od prije popisa 2011. kad smo na temelju lažnih podataka bili prisiljeni na neke korake neprirodnim načinom, neprirodnim putem”, izjavio je Penava.

Njegova izjava znači da će Srbi ostati bez prava na službenu upotrebu svog pisma i jezika, koje im je Penava i dosad uspješno uskraćivao.

“Svakom pripadniku manjine treba izaći ususret, ali preduvjet za to je jako povjerenje i stajalište da smo svi u poziciji napretka. Dok imate destruktivne misli i politike i izjave o velikosrpskoj politici ili odlikovanjima Šešelju, jasno je da u Vukovaru hrvatski narod kao većinski nema manevarskog prostora učiniti iskorak prema naprijed’, kazao je Penava, ne objasnivši kakve veze imaju Srbi u današnjem Vukovaru s velikosprskom politikom ili “odlikovanjima Šešelju”.

Gradonačelnik je nedvosmislen: “Nijedno pravo koje je iskamčeno temeljem lažnog popisa nećemo pustiti niti ostaviti. Vratit ćemo situaciju na početnu poziciju. Ono što su neke strukture smišljeno progurale u Vukovaru, nećemo pustiti tek tako”.

Zabrinutost Milorada Pupovca

Za Milorada Pupovca, naujtjecajnijeg srpskog političara u Hrvatskoj, predsjednika Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i koalicijskog partnera HDZ-a u vladajućoj većini, takve izjave gradonačelnika Penave “posebno su zabrinjavajuće”. “Očito njemu i njegovima nije odgovaralo da bude toliko Srba kako ne bi bilo ni ćirilice ni participacije u tijelima vlasti koja bi bila odgovarajuća rezultatima prije deset godina”, kazao je Pupovac, dodajući kako je “fokusiranost na broj Srba u Vukovaru problematična, i opterećujuće ne samo Vukovar, nego i cijelu Hrvatsku”.

“Brine nas atmosfera koja još uvijek postoji u pojedinim sredinama, a koja unatoč silnim uloženim naporima zadnjih godina, onemogućava osjećaj slobode i otklanjanja strahova prilikom izjašnjavanja. Nemali broj ljudi još ima s tim problem, posebno u mlađoj populaciji i u gradovima. Morat ćemo se još odlučnije suprotstaviti takvim pojavama”, kazao je Pupovac.

Saborski zastupnik SDSS-a i bivši potpredsjednik Vlade Andreja Plenkovića Boris Milošević kazao je, pak, kako pad broja Srba ne mora automatski značiti i ukidanje njihovih prava. “Jedinice lokalne samouprave bi u svojim statutima trebale ugraditi nove pragove jer više nisu obavezne provoditi zakon, ali imaju i opciju da ostave postignuta prava kao primjer dobre prakse. To preporučuje i Vijeće Europe da se prava iz statuta ostave, bez obzira na postotak”, kazao je Milošević, navodeći primjer Istre. “Samo je općina Grožnjan ispunila zakonski prag, ali je praktički cijela Istra propisala dvojezičnost.

Talijanski jezik je dio identiteta Istre. Odluka hoće li se prava ostaviti ili brisati sada je na jedinicama lokalne samouprave. Bila bi loša poruka da svojim sugrađanima kažu da ih više nemaju”, kazao je Milošević, podsjećajući kako manjinska prava nisu uperena ni protiv koga, niti je njihovo provođenje smišljeno s namjerom da ikoga provocira.

“Treba uzeti u obzir da je Vukovar izgubio jako puno stanovnika, ali gradonačelniku Penavi važno je samo da je broj Srba pao, što je svakako loša poruka za trećinu njegovih građana”, kazao je Milošević.

‘Više neće ugrožavati hrvatsku državu’

Argumente srpskih predstavnika podržao je i predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović. “Kad se radi o pravima manjina, običaj je da se stečena prava ne diraju”, kazao je komentirajući rezultate popisa i podsjetio kako je Ustavni sud razmatrao manjinska prava u Vukovaru, i za njih “napravio dosta.”

“Zabranjen je referendum kojim se željelo izuzeti to mjesto od zajamčene dvojezičnosti, odnosno da se granica za uvođenje podigne na 50 posto stanovništva. Ukinuli smo odredbe vukovarskog statuta te odlučili da manjinci imaju pravo na upotrebu pisma i da materijale dobiju na ćirilici, na jeziku manjine. Ukinuli smo odredbe statuta i omogućili da svi imaju pravo od svih gradskih tijela dobiti sve isprave na svom jeziku i pismu.”

Činjenica je, međutim, da grad Vukovar, s Penavom na čelu, manjinska prava ni dosad nije provodio. “Pitanje dvojezičnih tabli i drugih prava su, prema vukovarskom statutu, trebali razmatrati svakog listopada, odnosno je li dostignut stupanj suživota da se prava mogu širiti. U dva navrata je gradsko vijeće procijenilo da stupanj nije takav da bi se proširila. Vlada nije dostavila Ustavnom sudu podatke, a po tom pitanju nije surađivala ni srpska nacionalna manjina”, kazao je Šeparović. “Jedini koji je o problematici suživota i dizanju prava slao izvješća je gradonačelnik Ivan Penava. Pisao je kako je to moguće tek kad se razriješe svi ratni zločini. Njegove zaključke o tome nismo prihvaćali.”

Ali to ne znači da su se prava Srba u Vukovaru počela poštovati. Sada, s rezultatima popisa kojemu ne vjeruju ni Hrvati, poštovat će se još manje. Nitko dakle nije zadovoljan: opća javnost, jer se pokazalo da DZS nije u stanju organizirati vjerodostojan popis stanovništva; građani, jer je popis kompromitiran; vjernici, jer ne znaju koliko ih je, i kome pripadaju; manjine, jer se popis odmah počeo koristiti kao pritisak umjesto kao informacija.

Jedini bi ovim popisom, čini se, bio zadovoljan “jedan od glavnih kreatora postojeće demografske strukture Hrvatske”, kako je prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana ovih dana nazvao tjednik Novosti, podsjećajući na Tuđmanovu izjavu iz 1998. godine: “Riješili smo srpsko pitanje i Srba više neće biti 12 posto i šest posto Jugoslavena, koliko ih je bilo. A tri posto koliko će ih biti, neće više ugrožavati hrvatsku državu”.

(Al Jazeera)