Posljednje prijetnje predsjednika Rusije Vladimira Putina nuklearnim ratom uznemirile su većinu lidera zemalja EU, ali ne i predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, koji to ”ne vidi kao glavni problem”. Na pitanje novinara ima li Hrvatska plan u slučaju da dođe do nuklearnog rata, predsjednik Milanović kaže da Hrvati nisu Poljaci, da nisu upali u Ukrajinu, niti su donosili ključne odluke. ”Ušli smo u NATO s primarnim ciljem da nas Amerikanci zaštite od barbarizma i opasnosti iz Beograda. Dakle, niti nas se pita, niti dodatno sudjelujemo”, kazao je predsjednik Hrvatske. 

Hrvatski istoričar Dragan Markovina podsjeća da predsjednik Milanović u svojoj posljednjoj političkoj fazi, onoj koja počinje momentom izabora za predsjednika države, gotovo da ne krije da je na strani desničarskog populizma u Evropi, te da gaji stanovite simpatije spram Vladimira Putina, Viktora Orbana i Milorada Dodika. Izuzetak je, kaže Markovina za Autonomiju, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koga hrvatski nacionalisti ne podnose. 

Kada je riječ o regionu, hrvatski predsjednik „samo u Crnoj Gori radi razliku: dosljedno drži stranu evropskim i prozapadnim političkim snagama”.  

AUTONOMIJA: Kako hrvatsko društvo reaguje na podršku predsjednika Milanovića Rusiji? 

MARKOVINA: Među najvećim dijelom hrvatskih desničara Putin uživa ogromne simpatije. Iako su desno orijentirani kolumnisti, odmah nakon početka agresije na Ukrajinu korigovali svoje pisanje, njihova publika ostala je na istim pozicijama – podržava Putinov antimodernizam, antiliberalizam, nacionalizam, kleriklizam, kao i sve ono što obilježava njegovu vlast. Na toj strani političkog spektra Milanovićevi postupci i izjave nekoga ne šokiraju. 

Sa druge strane, liberalna ljevica je od Milanovića odavno digla ruke, iako to nemaju hrabrosti otvoreno reći. Mislim prije svega na SDP. 

AUTONOMIJA: Koliko je snažan ruski uticaj u Hrvatskoj?

MARKOVINA: Mnogo veći nego što se čini. Prvo plinarsko društvo, Portenova, Todorićev Agrokor… Tomislav Karamarko je sa mjesta premijera smijenjen zbog pogodovanja Rusiji, koja je očito duboko prodrla u Hrvatsku. To jasno ne vidi prosječan građanin Hrvatske, možda i zato što se zasigurno više od polovine društva protivi ruskoj agresiji na Ukrajinu. Hoću reći da ruski utjecaj postoji duži niz godina, te da je Rusija u Hrvatskoj pokušala i donekle uspjela prošititi svoj geopolitički i svaki drugi status.

AUTONOMIJA: Zašto je predsjednik Vučić neprihvatljiv hrvatskoj desnici, a prihvatljivi su joj predsjednik Putin i Milorad Dodik? 

MARKOVINA: Zato što se hrvatski nacionalizam uglavnom iscrpljuje u odnosu prema srpskom nacionalizmu ili prema Srbima u cjelini. Hrvatski nacionalisti će pristati na to da im Mađarska uzme jadranske hotele, naftnu industriju i pola Baranje, ali će reagirati na sve što dolazi iz Srbije. U tom smislu, hrvatskoj desnici bliski su stavovi koje, kao dobro uvezani agresivni desničari i populisti, Erdogan, Putin, Orban, Dodik, Milanovići iskazuju prema politici, regiji, EU, te demokratskim i liberalnim vrijednostima.

Po onome što govori i kako nastupa, Milorad Dodik gori je čak i od Vučića. Ne vjerujem, pritom, da Dodik suštinski misli drugačije od Vučića, ali očito može slobodnije nastupati s obzirom na ulogu koju ima. Milanović je nedavno tri sata razgovarao sa Dodikom, išao mu u posjet, što hrvatskoj desnici također ne smeta. Ona Dodika precipira prije svega kao saveznika HDZ-a u BiH, zbog čega svjesno zanemaruje genezu nastanka entiteta Republika Srpska, kao i Dodikovu današnju ulogu. 

AUTONOMIJA: Milanović i Dodik često govore o ”političkom Sarajevu”. Šta hoće da kažu?

MARKOVINA: Ta se uvredljiva sintagma odnosi na bošnjačke ili građanske stranke sa sjedištem u Sarajevu. Sjedište HDZ-a je u Mostaru, SNSD-a u Banjaluci. 

Naravno, Milanovićevi i Dodikovi motivi su različiti. Ako pogledamo tajnu snimku tijekom sastanka sa šatorašima, Milanović zaista ima nekakvo, nažalost često prisutno u hrvatskoj tradiciji, gledanje ”s visoka” na sve što je istočno i jugoistočno od Hrvatske. Vjerovatno i u Sloveniji na sličan način određeni slojevi društva gledaju na sve što je istočno i jugoistočno, pa neki iz Austrije… Milanović, dakle, vjeruje da je, u kuturnom smislu, Hrvatska nešto više, modernije od BiH i Srbije. 

Dodik se ne može ”s visoka” odnositi prema BiH, zato što je i sam Bosanac, ali je evidentno da ideju te zemlje ne podnosi. Još manje podnosi život sa Bošnjacima… Trebalo bi biti legitimno zalagati se za jednakopravnost konstitutivnih naroda i za to da svi imaju pravo reći kakvu BiH žele. Možda bi tako i Milorad Dodik i građani entiteta RS mogli reći – BiH je i naša zemlja i mi je vidimo ovako. Što oni sada ne govore. Ali govori hrvatska politika. Entitet RS neće da prizna legitimitet BiH, stalno poručujući da se žele otcijepiti. Da je Putin uspio u svojoj namjeri osvajanja Kijeva, u BiH bi bilo veoma konfliktno, ako ne bi bilo i rata. Podsjećam da je Dodik već bio povukao poteze izlaska iz zajedničkih institucija i napuštanja BiH. Stopirao ih je kada je krenula agresija na Ukrajinu. Da je imao podršku pobjedničke sile koja želi nametati sukobe na Balkanu, ne vjerujem da ne bi išao do kraja. 

AUTONOMIJA: Nisu ga u tom smislu demotivisale zapadne sankcije?

MARKOVINA: Ne. Oni sav svoj kapital drže ili u Rusiji, u BiH ili na nekom od egzotičnih ostrva. Dodik je unaprijed otpisao da će putovati u SAD ili u države koja bi mu zabranila ulazak. Ne, sankcije njega ne diraju. Živi veoma ugodno  u ratu svjetova ili civilizacija, i to puno prije nego su iz Moskve objavili da je ovo što rade rat protiv Zapada.

AUTONOMIJA: Dodik je nedavno boravio u Moskvi, je li to dio predizborne kampanje?

MARKOVINA: Jeste. Doduše, nije ni Putinu mrsko primiti bilo koga iz Evrope, iz koje gotovo nitko u ovom momentu nije spreman doći u Moskvu i vidjeti se s njim. Dodika to ništa ne košta, naprotiv – može mu samo pomoći u utrci u kojoj je i onako favorit. Kako u BiH, tako i u entitetu RS.

Sa druge strane, Dodik je nedavno izgubio svoje važne utvrde – Banjaluku, na primjer – što znači da nije toliko nepobjediv i nadmoćan. Problem je opozicija, koja mu suštinski ne zamjera na politici entiteta RS, zacrtane u ratu i nakon njega. Opozicija u entitetu RS, baš kao i u Srbiji, vlastima poručuje da su lopovi, da su osiromašili narod, što je točno, ali nije suština. 

AUTONOMIJA: Šta je suština?

MARKOVINA: Da se kao opozicija suprotstavite politici koja negira BiH i koja je zasnovana na sirovom nacionalizmu. U tom smislu, potpuno je svejedno tko će pobijediti – Dodik ili opozicija. To je ista politika. 

AUTONOMIJA: Niste saglasni sa ocjenama specijalnog američkog izaslanika Gabrijela Eskobara, koji poručuje da je najveći problem država regiona – izuzev Vučićeve Srbije, koja je, sudeći po izaslaniku Eskobaru, i u tom smislu uzorna demokratija – korupcija, a ne sirovi nacionalizam i šovinizam?

MARKOVINA: Naravno da je nacionalizam ključni problem. Osobno bih se odrekao pedeset procenata primanja samo da se riješim nacionalista.  

AUTONOMIJA: Patrijarh srpski Porfirije je nedavno u Bijeljini pominjao promjenu granica. Govorimo li o ”drugom poluvremenu” rata, koji je Slobodan Milošević najavio na Gazimestanu 1989. godine?

MARKOVINA: Iako je i mene u početku bio zaveo, u ”Oslobođenju” sam prošle godine napisao tekst ”Dva lica patrijarha Porfirija”. Mislim da je Porfirije mnogo opasniji od Vučića. 

AUTONOMIJA: Zašto?

MARKOVINA: Zato što je obrazovan i zato što je, posebno u Zagrebu, naučio manipulirati ljudima koje je u izvjesnom smislu lako zavesti. Relativno je mlad i zna da će, za razliku od Vučića koji će jednom ipak otići sa vlasti, na tom mjestu ostati do kraja svog života. Moć koju ima dovela je do toga da više nema potrebu da krije što misli. Čuli ste šta je, uoči održavanja Europrajda, govorio o LGBT populaciji, kako se ponašao na Cetinju prilikom ustoličenja Joanikija, koliko je odlikovanja podijelio ljudima poput Milorada Vučelića i sl. Porfirije je najbolji izraz postratnog srpskog nacionalizma; predstavlja ga bolje i preciznije čak i od Vučića. Vučić je bio dio rata, bio je ministar krajem devedesetih, znamo što je govorio; za razliku od njega, Porfirije je simbol novog doba. Zahvaljujući Porfiriju, Vučić bi mogao doživjeti sudbinu Vuka Draškovića.

AUTONOMIJA: U kojem smislu?

MARKOVINA: Drašković je bio rodonačelnik buđenja četništva, ali se u jednom momentu ta masa okrenula protiv njega. Doduše, i on se okrenuo od njih. Vučić se nije ideološki promijenio, ali iz taktičkih razloga povlači poteze poput ovoga da je pod pritiskom Zapada ipak dopustio održavanje Europrajda. Ne bih se začudio da uskoro dobije Porfirija za protivnika. Ako se to dogodi, ako Porfirije od partnera postane protivnik, prvi put će u novijoj srpskoj istoriji patrijarh, u političkom smislu, biti jači od šefa države.

---

Pročitajte još: MILO ĐUKANOVIĆ u intervjuu za Autonomiju: Abazoviću će suditi birači, sudovi i istorija

---

AUTONOMIJA: ”Hoće li to pokolebati adorante iz zagrebačkog lijevo-liberalnog salona, ne zna se. Porfirije jest hodajuća grobnica njihovih iluzija, samo što su pripadnici kluba razvili posebnu tehniku da izbjegnu suočavanje s tim počivalištem: kad patrijarh istrese par ekumenski intoniranih klišeja zacvrkuću kao seoske mlade, a kad glavosječi liberalne demokracije iz Budimpešte uruči najviše crkveno odličje nestanu u mišjoj rupi”, piše Viktor Ivančić. Pa, što se događa sa ”adorantima iz zagrebačko lijevo-liberalnih salona”? Jesu li konačno sahvatili sa kim su imali posla?

MARKOVINA: Ti ljudi su moje drage kolege, sa kojima sam godinama radio na istom poslu. Iz pozicije Hrvata – bez obzira na to da li se tako izjašnjavaju ili ih se takvima smatraju – imaju vrstu moralne odgovornosti spram srpske zajednice u Hrvatskoj, koja je devedesetih prihvatila velikosrpski projekat, u dobrom dijelu ga podržavši. Ipak, ti ljudi, posebno po gradovima – u Zagrebu, Splitu, Rijeci – ostali su lojalni Hrvatskoj. I zbog toga najviše stradali. Na kraju, egzodus Srba nakon ”Oluje” i hrvatski nacionalizam koji ostaje nabrijan prema Srbima, pomenutim zagrebačkim krugovima veoma smeta. Baš zato čekaju raširenih ruku bilo koga sa druge strane da im pokaže da je kao oni – liberalan, otvoren, uključiv, da nije nacionalista… Takav lako može dobiti njihovu naklonost. 

Vjerovatno bi Porfirije, da je ostao u Zagrebu, nastavio da se ponaša kako se ponašao dok je bio vladika zagrebačko-ljubljanski. Jer jedno je kada ste u poziciji manjine, a nešto sasvim drugo kada govorite kao lider iza koga stoji masa. Mislim da je to što sada govori ono u što Porfirije iskreno vjeruje. 

AUTONOMIJA: Uključujući promjenu granica?

MARKOVINA: Da. Da je najavu promjena granica Porfirije izrekao u Beogradu, o tome bih mislio isto, ali bi neki cinici, pokušavajući da ga opravdaju, mogli reći – možda je mislio na Kosovo. Ne, Porfirije je ovo izrekao baš u Bijeljini, baš u BiH, pa je veoma jasno što to točno znači i kakve je to poruka. Rekao je namjerno i to se ne može opravdati.  

AUTONOMIJA: Kakav je odnos Srpskog narodnog vijeća prema patrijarhu Porfiriju? 

MARKOVINA: Žao mi je što to moram reći, ali očito podanički. Srpsku zajednicu upoznao sam iznutra, dijelim njihove zebnje, volio bih da se svi Srbi vrate u Hrvatsku, ali baš zato moram podsjetiti da su ti ljudi jedno vrijeme imali jasan lijevi, atifašistički, čak i projugoslavenski naboj. Viktor Ivančić, Boris Dežulović uvijek napišu što misle, autori su na koje čovjek ne može utjecati; ipak, nakon prvog Viktorovog teksta u ”Novostima” o Porfiriju, Milorad Pupovac je već sjutradan objavio fotografiju na kojoj je zagrljen sa patrijarhom, uz potpis, otprilike – neka drugi govore što hoće, licem uz lice, mi smo braća i drugovi. Ne postoji, dakle, niti centimetar realne distance između srpskih institucija u Hrvatskoj i SPC. 

AUTONOMIJA: Koliko je na tu promjenu stava i politike SNV i Milorada Pupovca uticalo jačanje političke pozicije predsjednika Vučića?

MARKOVINA: Srpska zajednica i Milorad Pupovac u veoma su nezavidnoj poziciji. Nažalost, oni nestaju i asimiliraju se, što će pokazati popis vjerske i nacionalne strukture u Hrvatskoj: bojim se da broj Srba, koji je trenutno oko četiri procenta, može pasti ispod tog nivoa. Za desetak godina, bit će još i gore. Preostala srpska zajednica sastoji se od urbanog dijela stanovništva, koje se asimilira, te od staraca po selima i pasivnim rubovima koji su se vratili ili ostali kod kuće da umru. Niti jedna vlada SDP-a to nije popravila. Vlade HDZ-a, sa kojima je Pupovac bio u koaliciji, jesu donekle ili su barem malo olakšale atmosferu netrpeljivosti. U međuvremenu se pojavio ”svemoćni” Vučić, zatim i Porfirije, koji je do juče bio u Zagrebu a danas je prva ličnost SPC. Na koncu, pojavila se ideja ”srpskog sveta”, koja je kopija ”ruskog sveta”. Vi se možete neko vrijeme opirati toj ideji i reći – ne, mi smo na drugačijim pozicijama, što je Pupovac povremeno pokušavao – distancirao se i sl. Međutim, sada imate novu politiku, čovjeka koji ima novaca i koji daje ozbiljne novce za Srpski dom u Vukovaru, na primjer, što možda uvjetuje nedostatak snage i volje da se tome oduprete. Da sam na čelu srpske zajednice u Hrvatskoj, uz puno razumijevanje njihove pozicije, nikada na tako što ne bih pristao. Također, danas u Hrvatskoj imate intelektualce koji su do jučer pisali i objavljivali knjige na čistoj jugonostalgičnoj liniji, a koji sada nastupaju kao glasnogovornici srpske nacionalne ideje. Naravno, mnogi od niih to ne žele javno priznati, možda neki čak to nisu ni osvijetlili. Sve to ne vodi ničem dobrom – ni srpskoj zajednici u Hrvatskoj, a ni regiji. Uostalom, kada se god krene sa sličnom retorikom, stradaju i Srbi, nestanu iz krajeva gdje su živjeli. Nevjerovatno mi je da neko ne uspije povezati prosti uzrok i posledicu.

AUTONOMIJA: Milorad Dodik je, kažete, favorit na izborima u BiH. Što je sa ostalim strankama? Kakve posledice može imati svađa Hrvata i Bošnjaka?

MARKOVINA: O HDZ-u i o hrvatskoj politici u BiH iskreno mislim sve najgore, a Herceg-Bosnu smatram organiziranom zločinačkom idejom. Ipak, duboko se ne slažem sa tezom da se građanska država nameće na bilo koji način, posebno ne paktom sa većinskim nacionalizmom. Predlog Visokog predstavnika u BiH o promjeni izbornog zakona – zanemarite famoznih tri procenta, o kojima također možemo govoriti – zapravo je ono što je tražila bošnjačka strana – da se deblokira uspostava vlasti u Federaciji, da se definira vitalni državni interes kako se Dom naroda ne bi blokirao zbog svakog zakona. Očito, problem je da svaki od konstitutivnih naroda bira svoje predstavnike u Domu naroda. Iako će, nažalost, kod Hrvata to biti predstavnik HDZ-a, predlog je u principu prihvatljiv. Ako se taj princip ugrozi, realnost neće biti drugačija: samo će se podići tenzije, koje mogu prerasti u međunacionalno nepovjerenje izmedju Bošnjaka i Hrvata.  

AUTONOMIJA: Bosanskohercegovački analitičari tvrde da Visoki predstavnik navija za HDZ. Navija li?

MARKOVINA: Mislim da ne navija. Nije u redu da ljude poput Drage Bojića ili Viktora Ivančića, koji je u intervjuu Autonomiji kritikovao nacionalizam SDA, nazovete hrvatskim navionalistima samo zato što kažu ono što vide. Ako se u BiH stvori atmosfera da će svaki Hrvat koji dovodi u pitanje ideju Bakira Izetbegovića ili Željka Komšića smatrati hrvatskim nacionalistom, onda ta Federacija nema budućnost. Da bi se to promijenilo, građanske stranke, među koje više ne ubrajam Demokratsku frontu Željka Komšića, ali ubrajam SDP i Našu stranku, ne smiju igrati igru na terenu nacionalizma. Tim prije što politička i društvena atmosfera nije ista kao devedesetih. Ni u Sarajevu, ni u Banjaluci, ni u Mostaru. Više od osamdeset procenata građana BiH danas su nacionalisti, a morao bi se konačno stvoriti realan politički izraz za one koji to nisu. Njih nije malo – 15 do 20 procenata. 

AUTONOMIJA: Što sa njima?

MARKOVINA: Pustimo neka nacionalne stranke biraju tri člana, mi se moramo izboriti da dobijemo četvrtog, koji će se možda birati na razini cijele BiH i neće biti vezan za nacionalnu pripadnost. BiH se neće raspasti kao država, to je sigurno, ali građansko-liberalne lijeve stranke moraju dobiti solidnu potporu unutar većinskih srpskih i većinskih hrvatskih krajeva. Neće ih dobiti ako se natječu sa nacionalističkim politikama u tome koliko će glasova dobiti u Sarajevu. 

Tamara Nikčević (Autonomija, foto: lična arhiva)