Na ovogodišnjem, 28. Sarajevo Filmu Festivalu (SFF) bit će prikazano više od 200 filmova, a među njima su djela koja obrađuju ratnu tematiku, suočavanje s prošlošću, svjedočanstva preživjelih, traume žrtava zločina i seksualnog nasilja iz Ukrajine, Afganistana, Iraka, zemalja s prostora bivše Jugoslavije te drugih.

U okviru programa „Suočavanje s prošlošću“ bit će prikazana dva filma s ratnom tematikom u BiH.

Film „B4“ u režiji Alena Šimića govori o otkrivanju spomen-ploče poginulim roditeljima. Tematika prati mladog režisera koji upoznaje čovjeka koji mu je spasio život prije 26 godina. Film traje 13 minuta, a prvi put je prikazan 2020. godine na SFF-u.

Šimić, koji je imao četiri godine kada ga je granata koja je pala u stan njegove porodice u Tuzli 1993. teško ranila i ubila njegove roditelje, i ranije je govorio za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

„Ono što me manje-više svi pitaju nakon projekcije jeste to da li se sjećam događaja? Sjećam, ali kroz fragmente. Film je poslužio, ako tako mogu reći, tome da se stvari ‘poslože’. Prvobitna ideja je bila da to bude kratki animirani dokumentarac. Ta ideja je odbačena zbog budžetskih razloga. Onda sam se odlučio za sadašnju verziju“, objašnjava Šimić kako je film nastao iz njegove potrebe da sastavi „širu sliku“ događaja onoga dana kada je ranjen.

Prema njegovim riječima, film govori o jednom ličnom događaju iz perspektive druge osobe.

„Film nisam pravio kako bih svijetu predstavljao ‘svoju priču’ ili nešto, sebe sam u ovom slučaju tretirao kao lik u filmu koji pravim. Cilj je bio napraviti film kojim sam zadovoljan, a ne pričati svoju priču“, kazao je on.

On smatra da nijedan film niti umjetničko djelo ne mogu služiti kao medijator između traume i suočavanja s njom, te da proces suočavanja s prošlošću u BiH nije ni započeo. Za njega je film komercijalni medij koji je od svog početka tretiran kao proizvod te samim tim kinematografija ne bi trebala biti alat „pomirenja“.

„Jer svi bh. filmovi koji tretiraju slične teme većinom su prikazani u BiH ili na Zapadu, nikada ili rijetko u Srbiji ili Hrvatskoj (…) Tako da ne bih rekao da je počeo proces, prije da smo se mi uljuljkali u poziciju žrtve i to je postalo naša stvarnost“, kazao je on, dodavši da su ranije reakcije na film bile „bolje od očekivanih“, ali da „niko ne komentariše film s filmske strane“.

Vodeći filmski festival u regionu u okviru programa „Suočavanje s prošlošću“ prikazuje film „Kako se sada zove ova zemlja?“ u režiji Josepha Piersona. Film je zasnovan na iskustvu Aide Čerkez, Bosanke koja je tokom opsade Sarajeva radila kao novinarka te je 1994. došla na ideju da povodom 80. godišnjice Sarajevskog atentata pokuša pronaći nekoga od svjedoka tog događaja.

„Pronašla je devedesetogodišnjeg Ismeta, koji je u vrijeme atentata imao deset godina. Ismet je bio svjedok pucnja koji je bio povod za početak Prvog svjetskog rata i nastavio je živjeti u Sarajevu tokom burnih godina koje su uslijedile. Aida intervjuiše Ismeta i s njim dijeli vlastito viđenje života u ratu“, navodi se u sadržaju filma.

U okviru takmičarskog programa bit će prikazan film „Klondike“ ukrajinske režiserke Maryne Er Gorbach. Radnja filma se odvija u julu 2014. godine i govori o Irki i Toliku, koji žive u Donjecku, regiji u istočnoj Ukrajini gdje su se vodile borbe u prvim danima rata u Donbasu.

„Dok Tolikovi prijatelji separatisti očekuju da se on pridruži njihovim naporima, Irkin brat je bijesan jer sumnja da su njih dvoje izdali Ukrajinu. Irka odbija da bude evakuirana čak i nakon što vojska okupira selo i pokušava izmiriti svoga brata i muža tako što ih zamoli da zajedno renoviraju njihovu borbardovanu kuću“, navodi se u opisu filma.

Film „Liturgija protutenkovskih zapreka“ u režiji Dmytra Sukholytkyy-Sobchuka govori o ratu u Ukrajini, kada stanovnici mijenjaju svoju profesiju kako bi odgovorili na ratne potrebe.

Svoju evropsku premijeru na ovogodišnjem SFF-u doživjet će film hrvatske režiserke Vedrane Pribačić pod nazivom „Veće od traume“. Ovaj 90-minutni dokumentarni film govori o ženama koje su preživjele mučenja, silovanja i ubistva voljenih, a koje su 25 godina nakon rata u Hrvatskoj i dalje traumatizirane.

U fokusu se našao i ukrajinski film „Vizura leptira“, koji govori o ratnoj traumi. Režiser Maksym Nakonechnyi donosi film o zarobljenici u Donbasu koju, nakon povratka kući, traumatično iskustvo zatočeništva nastavlja mučiti.

„Vizura leptira je teško i pravovremeno svjedočanstvo o ukrajinskim ratnicima i ženama koje se bore za vlastiti integritet, slobodu i budućnost“, navodi se u Journalu SFF-a.

Holandski film „U poplavi riječi“ prati priču tri prevodioca Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, koji prevode šokantna svjedočanstva očevidaca, žrtava i počinilaca zločina, nikada ne dopuštajući da na njih utiču vlastite emocije, osjećanja i životna iskustva. Film je snimljen 2021. godine, u režiji Eliane Esther Bots.

O ratnim traumatičnim uspomenama i o dalekim sukobima u Afganistanu i Iraku govori dokumentarni film „Povlačenja“.

„Tokom proteklih dvadeset godina hiljade mladih Makedonki i Makedonaca regrutovano je za rad u kuhinjama i perionicama u američkim vojnim bazama u Afganistanu i Iraku. Nakon što su se američke trupe prošlog ljeta povukle iz tih zemalja, oni su se vratili u domovinu, sa sobom donijeli brzo zarađeni novac i uskoro ga uložili u nekretnine. Ali također su donijeli i traumatične uspomene koje su ih trajno obilježile“, stoji u opisu filma režiserke Anabele Angelovske.

(Radio Slobodna Evropa, foto: SFF)