Sredinom februara 2022. na poziciji direktora Sarajevo Film Festivala (SFF) Mirsada Purivatru je naslijedio Jovan Marjanović, koji je do tada rukovodio festivalskim Odjelom za industriju i bio kodirektor SFF-a.
Marjanović se pridružio festivalskom timu kao devetnaestogodišnjak, nakon završene srednje škole, rastao je uz Sarajevo Film Festival, pokazao istinski talent za kreativnu industriju, završio prestižne škole, te napravio odličnu poslovnu mrežu u svijetu filmske industrije.
Marjanović progovara o koncepciji Festivala i njegovom razvitku, budućnosti i kinematografiji Bosne i Hercegovine.
Kakvi su Vaši utisci sa 75. Cannes Film Festivala i koliko Vam znači Zlatna palma Rubena Ostlunda za film Triangle of Sadness?
–Utisci sa Cannesa su kao i uvijek odlični, a nagrada znači puno. Uvijek je samo nekolicina režisera koji rade u tom trenutku na svom vrhuncu, a Ruben Ostlund je na svom vrhuncu, i prepoznat je i od najšire publike i od profesionalaca. Sa Sarajevo Film Festivalom ovaj autor ima dugu historiju – prikazivali smo njegove prve filmove, a 2019. je bio i predsjednik žirija 25. Sarajevo Film Festivala, i svakako je neko koga u tom smislu smatramo prijateljem.
Festival, odnosno Obala Art Centar, oduvijek je aktivan i na polju produkcije. To nije naš osnovni fokus, nego se najčešće odvijalo u okviru posebnih programa i posebnih projekata, kao što je Sarajevo grad filma. U okviru tog projekta smo producirali kako filmove sa mladim autorima dajući im mogućnost da po prvi put snime kratki film u profesionalnim uslovima, tako i sa već etabliranim autorima. Ideja je bila da produciramo film sa manjim budžetom upravo u vrijeme financijske krize za produkciju filmova – da ne trošimo pet godina i više na prikupljanje novca, nego da produciramo filmove u saradnji sa jednim jakim partnerom, to je bila Turska radio-televizija, TRT, koja ulaže u novac u produkciju filma koji se stvara u Sarajevu.
Iz tog partnerstva su nastala tri filma: Dobar dan za posao Martina Turka, Koncentriši se, baba Pjera Žalice i Deset u pola Danisa Tanovića. Nakon toga izazov je bio vidjeti kako Sarajevo grad filma može biti dio većih projekata gdje ne možemo biti većinski partneri jer naprimjer Triangle of Sadness je film s budžetom od oko 15 miliona dolara, sa holivudskom zvijezdom Woodyjem Harrelsonom u jednoj od glavnih uloga i u takvim filmovima se obično kompanije iz našeg regiona ne nalaze kao jedni od partnera niti je to TRT. Mi smo osim ovog filma i prije već nekoliko puta uspjeli zajedno s njima ući u neke od takvih projekata, kao što je bio film This Must Be Heaven Elije Suleimana… To su najveći svjetski filmovi, oni koji će biti nagrađeni u Cannesu, kandidati za Oscare. Dakle, ideja je bila kako pomoći najvećim svjetskim imenima da sastave svoje filmove na najambiciozniji način. To su već oni filmovi u kojima je potreban veći broj partnera i drago nam je da Obala Art Centar i TRT mogu biti partneri u jednom takvom projektu koji je osvojio i Zlatnu palmu.
Vaš angažman na Sarajevo Film Festivalu seže još od davne 1999, a od tada ste promijenili nekoliko pozicija. Koliko se prema Vašem mišljenju SFF promijenio i napredovao?
–Naravno da se promijenio u skoro 30 godina koliko postoji. Vrijeme je zahtijevalo i zahtijeva promjene, a Festival je uvijek nastojao i uspijevao biti korak ispred. Rasli smo strateški kada je za to bilo potrebe. I ono što je prepoznatljivost Festivala jest da se nikad nije odstupalo od ciljeva koji su postavljeni na početku. Festival je još od svog prvog izdanja 1995. imao jasan cilj: želju da građanima Sarajeva, svojoj publici, predstavi filmove koje nisu mogli gledati tada zbog ratnih uslova, a kasnije jer ti filmovi nisu bili u kinima i na televizijama, dakle, s jedne strane smo željeli pokazati ono najbolje iz kinematografije, a s druge strane razvijati nove suvremene filmske izraze i biti podrška i pomoć u stvaranju novih filmova. Ti ciljevi su i dan-danas zadržani i relevantni, i to je ono po čemu je Festival godinama prepoznatljiv i ostao svjež.
Da li će 2022. godina donijeti povratak na pretpandemijske uslove i da li nam možete reći šta je to što nas očekuje na 28. Sarajevo Film Festivalu?
–Da, nadamo se da će pandemija biti u potpunosti iza nas, da će se što prije stabilizirati i sigurnosna situacija oko nas, i da ćemo u normalnim uslovima, onoliko koliko to bude moguće, imati još jedno spektakularno izdanje Sarajevo Film Festivala.
Šta prema Vašem mišljenju čini Sarajevo Film Festival najboljim filmskim festivalom u Jugoistočnoj Evropi, te šta je to što ga izdvaja od ostalih?
–Kvalitetni filmovi i dobro pripremljen Festival, želja da publici prikažemo najbolje filmove na najbolji način, da pomognemo filmskoj industriji u rastu i razvoju, da budemo inovativni, uz kombinaciju Sarajeva, ljeta, publike, doživljaja i atmosfere grada, izvrsnost i dosljednost u poslu, čine nas prepoznatljivima.
Kako sada usklađujete Vaše obaveze nacionalnog predstavnika Bosne i Hercegovine u upravnom odboru Fondacije Vijeća Evrope za podršku evropskoj kinematografskoj koprodukciji Eurimages sa onima na SFF-u?
–Eurimages je u procesu transformacije koja je počela u zadnje dvije godine, a na snagu je stupila ove godine i značajno je promijenila ulogu nacionalnih predstavnika. Posao nacionalnih predstavnika je sada dosta sužen jer je većina posla prebačena na veći broj međunarodnih stručnjaka iz cijele Europe koji su uključeni u rad Eurimagesa a ne samo na pojedinačne nacionalne predstavnike, čime je i usklađivanje obaveza jednostavnije.
Koji su Vaši planovi za budućnost Sarajevo Film Festivala u narednih pet godina?
–Posljednje dvije pandemijske godine (od kojih smo jedno imali online izdanje) ubrzale su neke trendove kao što su promjene u konceptu u smislu potpunog uključivanja TV serija u program Festivala, te sveopće digitalizacije procesa rada kako pripreme tako i prezentacije Festivala publici tj. realizacije, koje sada treba uklopiti sa tradicionalno najvećim adutima festivala, a to je festivalska atmosfera u gradu, publika u kinima, dolazak gostiju… I to će sigurno biti u fokusu i u narednom periodu. Uz to, naravno zadržati stabilan rast i razvoj Festivala i zadržati način organizacije kojoj je Festival između ostalog posvećen, a to je stvoriti nove mlade kadrove koji će moći nastaviti sav ovaj dosadašnji rad uz stalno unaprjeđivanje.
U kakvim uslovima se nalazi bh. kinematografija u odnosu na one naših zapadnih susjeda Hrvatske i istočnih komšija Srbije?
– To je ipak na neki način zajedničko tržište kada je u pitanju produkcija, i kinematografije su prirodno upućene jedna na drugu. Hrvatska zahvaljujući HAVC-u ima vrlo dobar sistem produkcije koja ima volumen – ima kontinuitet, u Srbiji svjedočimo vrlo vitalnoj produkciji koja proizvodi filmove koji su privukli širi krug publike, a bh. kinematografija je prepoznata najviše zahvaljujući kontinuiranom radu najprepoznatljivijih predstavnika kinematografije, bez obzira na uslove u kojima rade.
Dobri uslovi i autorska snaga su dobitna kombinacija, ali ih je teško izbalansirati. Poticaji koji su najavljeni u Kantonu Sarajevo, povećana financijska ulaganja i Vlade Kantona Sarajevo i kompanija kao što je BH Telecom, pokazatelj su vitalnosti i potencijala koje kinematografija i kreativna industrija imaju kada je u pitanju kvalitetan domaći sadržaj.
STUPS: Bestijarijum