Bez pominjanja žrtava nekadašnjih pripadnika 72. bojne Vojne policije Hrvatske vojske iz zatvora „Lora“, u Splitu je obilježeno 30 godina od osnivanja te jedinice.

Šestorica pripadnika te jedinice osuđena su, a dvojici se još sudi za ratne zločine nad srpskim civilima iz Splita i ratnim zarobljenicima tokom 1992. godine u vojnom zatvoru “Lora” u tom gradu.

Premlaćivali su ih i mučili, a dva civila i tri zarobljenika su i ubijena u „Lori“.

“Malo je bojišta na kojima nije bilo vojnih policajaca, pripadnika 72. bojne“, rekao je ministar obrane Mario Banožić na obilježavanju 30 godina od osnivanja te postrojbe u Splitu 13. prosinca.

Ratna luka Lora bila je smještena na sjeverozapadu splitskog poluotoka. Početkom 1992. godine Jugoslavenska mornarica je otišla, a u Loru je ušla hrvatska. Vojna policija je tamo organizirala vojno-istražni centar.

Zašto se „Lora“ zaboravlja?

„Objašnjenje je jednostavno – ti sudski postupci dio su suočavanja s prošlošću“, kaže novinar i kolumnist Pero Jurišin, odgovarajući na pitanje Radija Slobodna Europa (RSE) zbog čega tri decenije nema konačnih pravomoćnih presuda za okrivljene.

Njegovo pisanje je pomoglo da se, sa gotovo 10 godina zakašnjenja, pokrenu ovi sudski postupci, a kojeg su radikalni desničari javno prozivali da je „kao špijun srpskih obavještajnih službi organizirao suđenje za ‘Loru’“.

„To je suočavanje naravno teško i bolno, i ljudima – kada se ukazuje na te grijehe – nije drago. Okreću glavu i najradije bi da nakon 30 godina sve bude zaboravljeno, pogotovo oni koji su to počinili. Ne radi se ovdje samo o slučajevima za ‘Loru’ i onima protiv kojih se za to vodi sudski postupak, nego postoji cijeli niz sudskih postupaka, i u tome se ponašamo slično kao neki u nama susjednim zemljama. Dakle – što sporije, što više vremena protekne to će manje sve biti u fokusu pažnje javnosti, nastoji se u stvari da ti predmeti umru“, kaže Jurišin.

Kome je podignut spomenik pred „Lorom“?

Prosinca 2016. godine u Splitu je otkriven spomenik podignut poginulim pripadnicima 72. bojne Vojne policije, i to baš pred „Lorom“. Je li to slučajno, pitali smo splitskog novinara sa portala index.hr Vladimira Matijanića.

“To zaista ne može biti slučajno. To je simbolički cerek u lice ne samo svima koji su tamo nastradali i njihovim familijama, nego i svim ljudima koji su pisali ili govorili o tome, ali mislim da danas u hrvatskoj javnosti postoji jedan konsenzualni muk oko toga, tako da će taj spomenik tamo poživjeti vjerojatno još dosta dugo”, ocjenjuje Matijanić za RSE.

‘Lora 1’

Kako se navodi u sudskim spisima, u postupku kojeg su mediji nazvali „Lora 1“ tereti se pripadnike 72. bojne Vojne policije da su u razdoblju od ožujka do rujna 1992. godine bez ikakvog pravnog osnova, držali veći broj zatočenih civilnih osoba, uglavnom srpske nacionalnosti, zbog sumnje da su sudjelovali u neprijateljskim djelovanjima protiv Republike Hrvatske.

Pri tome su vrijeđali njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavali ih, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali – sve do usmrćenja nekih od njih: Gojka Bulovića i Nenada Kneževića.

‘Lora 2’

U postupku“Lora 2” temelji ih se da su od ožujka do kolovoza 1992. godine prema 37 zatočenih ratnih zarobljenika postupali na način da su oni svakodnevno premlaćivani nogama, šakama, gumenim i bejzbol palicama, priključivani na struju, odvođeni na lažna strijeljanja, prisiljavani na bludne radnje, prisiljavani da kleče i laju kao psi, namjerno šmrkovima polijevani po ozljedama.

Od posljedica zlostavljanja tri ratna zarobljenika su umrla: Bojan Vesović, Dušan Jelić i Vlado Savić, dok su drugi pretrpjeli ozljede, razderotine, prijelome rebara, šaka, gornjih i donjih ekstremiteta i psihičke promjene.

Postupci i presude

Gotovo deset godina nakon opisanih događaja Županijsko državno odvjetništvo Split podiglo je u ožujku 2002. optužnicu protiv osam pripadnika 72. bojne Vojne policije.

Optuženi su Tomislav Duić, zapovjednik Vojno-istražnog centra Lora, Tonči Vrkić, njegov zamjenik, zatim pripadnici interventne grupe – voda Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić, te stražari Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić. Presudom iz studenog iste godine svi su oslobođeni optužbe.

Vrhovni je sud u ožujku 2004. ukinuo presudu i vratio je na ponovno postupanje pred novim sudskim vijećem. Točno dvije godine kasnije Županijski sud u Splitu svu osmoricu optuženih proglasio je krivima. Duić i Vrkić osuđeni su na osam godina zatvora, Banić na sedam, a ostali na šest godina zatvora. U veljači 2007. godine Vrhovni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Bikiću i Bajiću suđeno je u odsutnosti. Bikić se predao, postupak protiv njega obnovljen je i prosinca 2009. osuđen je na četiri godine zatvora. Bajić je uhićen 2010. godine, obnovljen mu je postupak i svibnja 2012. godine osuđen je na četiri godine i šest mjeseci. U odsutnosti je suđeno Duiću i Bunguru. Uhićeni su i na njihov zahtjev im je obnovljen postupak.

Protiv Duića i Bungura pokrenut je i drugi postupak nazvan “Lora 2”, za ratne zločine nad ratnim zarobljenicima. Postupci za “Loru 1” i “Loru 2” protiv Duića i Bungura objedinjeni su, i siječnja 2017. započeo je jedinstveni kazneni postupak protiv njih dvojice. Oni su uhićeni nakon što su u bijegu proveli 11, odnosno 10 godina. Krajem iste godine postupci su razdvojeni.

Početkom 2021. godine video-vezom iz Beograda saslušani su svjedoci koji su također bili zatočeni u Lori. Posljednja rasprava održana je krajem studenog, a kraj postupka još se ne nazire.

U postupku “Lora 2” suđeno je i Vrkiću, Gudiću i Botiću. Vrkić je osuđen na šest godina zatvora, a Gudić i Botić na četiri. Kako su sva trojica pravomoćno osuđeni u slučaju “Lora 1”, izrečena im je jedinstvena kazna zatvora – u trajanju od deset godina Vrkiću, a po osam Gudiću i Botiću.

(RSE, Foto: Pixabay)