Kao istoričar ne vidim u čemu je problem sa dokazivanjem vlasništva nad vjerskim objektima. Dokumenti u arhivama su neumoljivi i ne vidim razloga za izazivanje ovakve histerije i pozivanja na građanski rat, samo da bi se spriječilo preispitivanje vlasništva nad vjerskim objektima. Očito se iza ogromne buke i bijesa krije ideja da se prisvoji tuđe, odnosno da se zadrži ono što je već prisvojeno u jednom protivpravnom postupku, kaže za Dnevne novine istoričar Milivoj Bešlin.
Na pitanja ovog lista povodom najavljenog iznošenja moštiju Svetog Vasilija Ostroškog i donošenja na crkveni sabor u subotu 21. decembra, Bešlin u odgovorima podsjeća na pređašnja iskustva koja pokazuju da je SPC uvijek manipulisala kostima kada se spremala u ofanzivu ili kada je trebalo da bude logistička podrška u pripremama za sukobe i nasilje.
“Dovoljno je sjetiti se kraja 1980-ih godina. Iako je riječ o jednom, prije svega, morbidnom gestu, on ima isključivo dnevnopolitičku konotaciju i nedostojan je ozbiljnijih analiza. Nema svetinje u Crnoj Gori koju Amfilohije Radović do sada nije zloupotrijebio političkim i ideološkim radom i djelovanjem. Ne zaboravite da je to čovjek koji je Arkana i zločinačke, paravojne trupe uvodio u najveću crnogorsku svetinju Cetinjski manastir, da ga “čuvaju” od Cetinjana. Ima li većeg poniženja, moralnog prekršaja i političke zloupotrebe religije u modernoj istoriji Crne Gore? Već samo ova mračna činjenica iz naše nedavne istorije bi bila dovoljna kao povod za donošenje zakona koji bi uredio odnos države i vjerskih zajednica. A nesumnjivo je pozitivan iskorak što je i skupštinska većina poslije više odlaganja i zastajkivanja odlučila da ovoga puta zakon bude donijet i to u skladu sa preporukama Venecijanske komisije. Što se najavljenog “sabora” tiče, riječ je o klasičnom političkom mitingu, kome će zloupotreba crnogorskih svetinja, ko zna koja po redu, od strane Amfilohija Radovića, dati snažan ideološki i anticrnogorski pečat”, ocjenjuje Bešlin.
Bešlin ističe da bi novim zakonom trebalo na demokratski način urediti odnose države i vjerskih zajednica u građanskom i sekularnom društvu kakvo je crnogorsko, ali da to neće biti lako budući da postoje snage koje žele da ponište oba ova postulata na koj ima počiva savremeno i državno i društveno uređenje Crne Gore, želeći time da dovedu u pitanje i samo postojanje suverene države.
“Ti motivi su potpuno jasni. Srpska crkva je, prije svega, ideološkopolitička organizacija i ona je, ne jednom je rečeno, posljednja brana ili ona “noga u vratima” poraženog velikosrpskog projekta. I očito je da neće birati sredstva u postizanju političkog cilja. Otuda tako fanatična borba protiv Predloga zakona koji garantuje ne samo vjerske slobode nego sa druge strane garantuje i sekularni karakter nacionalno i religijski pluralne države Crne Gore”, naglašava Belin.
Prijetnje lidera DF da ni po koju cijenu neće dozvoliti usvajanje zakona, Bešlin kaže da treba ozbiljno shvatiti i da država država mora odgovoriti vrlo jasno.
“Teško je nagađati šta sve stoji iza ovakvih prijetnji, osim da se ne može ignorisati činjenica da je riječ o političarima koji se i do sada nisu uzdržavali od korišćenja nasilja u političkoj borbi, zbog čega im se i sudi za pokušaj terorizma. Ako neko neskriveno poziva na nasilje, ako huška na sukobe, makar i za skupštinskom govornicom, to je podsticanje na krivično djelo. Ne može se skupštinska sala ili sloboda javne riječi zloupotrebljavati za pozivanja na nasilje. To ima svoju cijenu i svoje limite”, ističe sagovornik Dnevnih novina.
Bešlin nema dilemu da je cilj Srpske crkve i mitropolita Radovića u Crnoj Gori da po svaku cijenu sačuvaju pravno neregulisanu situaciju i time zaštite svoje privilegije i svoj nesumnjivo monopolistički položaj, koji imaju u društvu.
“Nemam dilemu da i Srpska pravoslavna crkva i DF, kao njen eksponent, odnosno političko krilo mitropolita Amfilohija Radovića, suštinski imaju namjeru da sačuvaju ne samo svoj monopolistički status, nego pokušavaju da ugroze građanski i sekularni karakter države Crne Gore, protiv koj e se od početka bore.
Namjera je da sebe stave iznad zakona, odnosno da oni određuju pravila i da volja Srpske crkve i njenog mitropolita u Crnoj Gori bude “zakon”, da imaju onu vrstu imuniteta koju imaju u nekim okolnim državama u regionu, suštinski da budu država u državi, sila iznad društva koja će sa te pozicije svakodnevno i aktivno da radi na nestanku i rušenju Crne Gore i njenog državnog, nacionalnog i kulturnog identiteta.