Analizu rada vojvođanskih lokalnih samouprava Nezavisno društvo novinara Vojvodine je sprovelo u dva navrata, za dve prethodne godine, 2012. i 2013. Žužana Serenčeš, politička i medijska analitičarka, u opširnom ali izuzetno interesantnom istraživanju koje je pred vama, ukazuje na glavne tendencije u opštinama i gradovima Vojvodine na kraju 2013. godine, navodeći niz plastičnih i živopisnih ali i zabrinjavajućih primera iz političkog, ekonomskog i društvenog života.
Tekst koji je nastao kroz analizu rezultata rada tima NDNV-ovih novinara-istraživača (na našem sajtu možete pročitati 45 istraživačkih tekstova o svakoj lokalnoj samoupravi ponaosob) i analizu ankete sprovedene među predstavnicima lokalnih vlasti – objavljujemo u nekoliko nastavaka.
Većinu vojvođanskih lokalnih samouprava, rastrzanih između republičkih i pokrajinskih vlasti, a upućenih na njihove fondove, u novoj postizbornoj realnosti zapljusnuo je pravi cunami političke nestabilnosti. Tek u četvrtini njih, u vremenu od održavanja majskih izbora 2012. nije promenjena struktura lokalne vlasti, ili su ih zaobišli takvi pokušaji. Ogromna energija i vreme utrošeno je na zadržavanje ili zauzimanje pozicija vlasti. Od predizbornih obećanja da će ljudi živeti bolje, da će se otvarati nova radna mesta i dovoditi nove investicije, a da će lokalne vlasti konačno uvesti red u javni sektor nije ostvareno gotovo ništa. Budžeti lokalnih zajednica zbog zamrlih privrednih aktivnosti, smanjenih transfera, ali i izmena poreskih zakona, ostali su sa manje prihoda. Uz retke izuzetke i lokalnih preduzimljivisti u tragovima, ostala je dominantna privredna posustalost i stagnacija, što u ovdašnjim prilikama znači dalje propadanje; zapuštena je infrastruktura, a rast zaposlenosti ostvarivan, najčešće, jedino u administracijama uprave i javnim preduzećima u kojima partokratije zapošljavaju svoje ljude. Ukupan rad lokalnih vlasti i trošenje javnog novca ostalo je i dalje nedovoljno transparentno.
Rezultati novinarskog istraživanja u okviru projekta “Mediji i lokalne samouprave”, kojeg je realizovalo Nezavisno društvo novinara Vojvodine uz podršku Rockefeller Brothers fondacije, svedoče ne samo o ekonomskoj već i društvenoj eroziji. Ljudi su sve siromašniji, pritisak na socijalna davanja sve je veći. Ogroman broj lokalnih sredina živi u znaku rezignacije, mladi u potrazi za perspektivom sve češće odlaze, slaba je zastupljenost civilne sfere u kontroli rada donosilaca odluka, a uslove za preživljavanje imaju politički poslušni lokalni mediji.
Rad novinarsko-istraživačkog tima NDNV-a na projektu obuhvatio je analiziranje ključnih dokumenata vojvođanskih lokalnih samouprava, informacije prezentovane na njihovim internet sajtovima, statističke podatke, odgovore lokalnih uprava u posebno prosleđenom upitniku svim lokalnim upravama, koje je uz pozivanje na Zakon o dostupnosti informacija od javnog značaja od 45 pružilo 40 lokalnih samouprava, kao i prikupljanje činjenica u razgovorima i intervjuima sa predstavnicima lokalnih vlasti i opozicionih grupacija, takođe i nezavisnim izvorima.
POLITIČKI AMBIJENT
Ponajmanje što se, gledano u celini, može reći za političku atmosferu u vojvođanskim lokalnim samoupravama u postizbornom periodu – jeste da je ona stabilna. Svega je, naime, jedna četvrtina (11) lokalnih samouprava u kojima do januara 2014. nije promenjena struktura vlasti u odnosu na onu koja je formirana ili je postojala u vremenu nakon majskih izbora 2012. ili nije bilo pokušaja i razgovora da se to učini (Ada, Apatin, Bačka Topola, Bački Petrovac, Čoka, Kanjiža, Kovačica, Senta, Sremska Mitrovica, Titel i Novi Kneževac). Čak i među ovim lokalnim sredinama sa najstabilnijom vlašću ima onih koje su pravi šampioni u preletanju odbornika iz jedne u drugu odborničku grupu (Bačka Topola) ili njihova stabilnost na duži rok može biti pod teretom pritiska zbog aktuelnih policijskih i inspekcijskih istraga povodom pojedinih afera (Kovačica).
Sve u svemu, većinom nestabilna politička atmosfera u vojvođanskim opštinama ostavila je posledice zbog kojih se jednoipogodišnji postizborni period u najvećem broju sredina, sudeći prema činjenicama, neće pamtiti po funkcionalnosti, boljitku i ostvarivanju predizbornih obećanja već upravo po stagnaciji ili čak daljem padu, imajući u vidu ogromnu energiju i vreme koje je u toj „permanentnoj krizi“ utrošeno za opstanak, ulazak ili za smenu vlasti, umesto na oživljavanje ekonomskih aktivnosti, stvaranje boljih uslova za zapošljavanje i život građana i uvođenje reda u javnoj sferi.
Cunami „upodobljavanja“
Sasvim je očigledno da je politički život na lokalnom nivou u Vojvodini pretežno bio zapljusnut snažnim cunamijem okretanja ka pobedničkoj strani na izborima u Srbiji, što je značilo okretanje prvenstveno ka SNS, kao najsnažnijem akteru stranačke scene i stožeru republičke vlade. Posebno simptomatičan i rečit upravo je najsvežiji primer „upodobljavanja“ iz Sečnja, opštine u kojoj je na izborima DS osvojio bezmalo apsolutnu većinu i vlast. Tokom januara 2014. opštinski odbor DS kolektivno je pristupio SNS, a predsednik lokalnog odbora DS, koji je ujedno i predsednik opštine Sečanj, pred kamerama je rekao da je on „pobednik“ i da mu je želja da „uvek igra u pobedničkom timu“ – što je, kako je rekao, SNS. Još je prokomentarisao i da je opština teritorija gde on „diriguje“!
Postizborni trend „upodobljavanja“ je i doveo do toga da se početkom 2014. u najvećem broju (27) vojvođanskih opština i gradova SNS nalazi na vlasti (Alibunar, Bačka Palanka, Bečej, Bela Crkva, Kikinda, Kovin, Kula, Mali Iđoš, Nova Crnja, Novi Bečej, Novi Sad, Odžaci, Opovo, Pančevo, Plandište, Ruma, Sečanj, Šid, Sremski Karlovci, Sremaska Mitrovica, Stara Pazova, Subotica, Titel, Vrbas, Vršac, Žitište, Zrenjanin). Demokratska stranka – kao opoziciona na republičkom, a vladajuća na pokrajinskom nivou – na lokalu je na vlasti u 24 vojvođanske opštine (Ada, Alibunar, Apatin, Bač, Bački Petrovac, Bačka Topola, Bela Crkva, Beočin, Čoka, Inđija, Irig, Kanjiža, Kovačica, Novi Kneževac, Opovo, Pančevo, Plandište, Senta, Sombor, Sremski Karlovci, Temerin, Vršac, Žabalj, Žitište). Inače, jedina opština u Vojvodini gde ni SNS ni DS nisu u vlasti i nadalje jeste Srbobran, iako je, prema svedočenjima, i ovde bilo razgovora o ulasku SNS u vlast, ali su joj „apetiti bili preveliki“.
Opštine i gradovi u pokrajini, upućeni i na pokrajinske i na republičke fondove, u političkoj realnosti u kojoj je na pokrajinskom nivou na vlasti koalicija DS-LSV-SVM, a na republičkom koalicija oko SNS-SPS, približavanje „pobedniku“ na vertikali vlasti, odnosno SNS – ostvarivali su političkom prekompozicijom na različite načine: smenjivanjem prethodno formirane vladajuće većine sa drugačijom političko-stranačkom strukturom okupljenom oko SNS-a (Novi Sad, Bečej, Kula, Nova Crnja i Šid 2012. i Mali Iđoš, Kikinda, Subotica, Ruma 2013.), promenom partnera na vlasti (Novi Bečej, Žitište 2013.) ili naknadnim kooptiranjem SNS u lokalnu vlast (Bela Crkva, Alibunar, Vršac 2012. i Opovo, Sremski Karlovci 2013.) Na krilima rasta popularnosti SNS, u sve tri opštine u kojima su 2013. održani lokalni izbori (Kovin, Vrbas, Odžaci) usledila je i promena vlasti u korist trenutno najjače stranke u Srbiji, a u Sečnju su se raniji „pobednici“ iz DS priklonili novim „pobednicima“ iz SNS.
U još nekoliko opština tokom postizbornog perioda bilo je (zasad neuspešnih) pokušaja ili najava za prekomponovanje vlasti koje bi podrazumevalo dovođene SNS na vladajuću poziciju, bilo rušenjem prethodne, ili uključivanjem te stranke u vlast. U Somboru je, uz različite manevre koje su preduzimali i pozicija i opozicija, nekoliko puta uzalud pokušano „upodobljavanje“ vlasti, u Inđiji nije ostvarena pretnja SNS koji, inače, i nadalje govori da je „sve u igri i da je sve moguće“. U Srbobranu je nekoliko takvih sastanaka održano, ali neuspešno zbog prevelikih zahteva ove stranke za ulazak u vlast, u Temerinu je bilo razgovora, ali zasad bez uspeha, a u Beočinu su propali pokušaji SNS i URS. Pokušaji SNS u Irigu takođe su se dosad pokazali neuspešnim.
Jedina opština, inače, u kojoj je vlast prekomponovana u suprotnom smeru (propraćenom i fizičkim obračunavanjem) jeste i dalje Bač, gde je prethodna koalicija u kojoj su bili SNS i SPS, oslabljena zbog razjedinjenosti oko izdavanja zemljišta pod zakup, zamenjena koalicijom DS-LSV-SRS. U Pećincima je krajem 2013. uvedena privremena uprava, a izbori raspisani za mart 2014.
Računice „upodobljenosti“
Ambicije, još više postignuto približavanje „pobedničkom“ SNS, često stvaranjem i „čudnih“, širokih ideološki veoma raznorodnih koalicija sa „naprednjacima“ (a ponekad i direktno suprotstavljenih izbornoj volji birača iskazanih na izborima) ili naknadnim uključivanjem SNS u lokalnu vlast, najčešće je opravdavano opštom floskulom prema kojoj ideologija i visoka politika nije toliko ni bitna na lokalnom nivou. „Mi smo svi na ovom malom terenu povezani rodbinski i kumovski – iako smo malo politički zagriženi“ – čak je svedočio, primera radi, jedan od sagovornika.
Stupanje u politički brak na vlasti sa SNS racionalizovano je detaljnije tumačenjem prema kojem je to način prihvatanja realnosti i obezbeđenja političke stabilnosti u lokalnom okruženju. „Uvažavamo aktuelnu političku situaciju na republičkom nivou, a za malu opštinu važan je konsenzus svih političkih partija“ – govorili su recimo u Alibunaru, mestu koje je postalo u izvesnom smislu i simbol za politički apsurd, budući da je tu na izborima ubedljivo trijumfovala DS, a da je sve skoro sve poluge vlasti predala SNS, koji je na izborima dobio minornu podršku. Objašnjenje demokrata iz Alibunara da bi „bilo neodgovorno da je DS zatvorila vrata pred republičkom vlašću“, nadalje, na tragu je i najčešćih racionalnih „računica“, posebno manjih i nedovoljno razvijenih sredina čiji budžeti ne daju mogućnosti za iole ozbiljniji lokalni projekat bez pomoći pokrajinskih, a posebno republičkih fondova. U takvoj ekonomskoj i razvojnoj računici očigledno se krije i objašnjenje zbog čega je kooptiranje nosećih vladajućih stranaka i sa pokrajinskog i sa republičkog nivoa vlasti najmasovnije izraženo upravo na terenu južnog Banata, naročito među manjim, nedovoljno razvijenim ili izrazito siromašnim opštinama.
O prisutnom stavu da od približavanja SNS i dovođenja te stranke na vlast opštine mogu direktno ekonomski profitirati, svedoči i primer iz Beočina (gde su se pokušaji „upodobljavanja“ pokazali neuspešnim), gde zagovornik takvih promena na račun aktuelne vlasti iznosi optužbe da su „oni uzurpirali pravo Beočinaca da sarađuju sa republičkom vladom i da dobiju radna mesta, dakle oni su zaključali 16.000 Beočinaca zbog svoje sebičnosti”. Drugo je, naravno, pitanje koliko su takve ekonomske računice zbilja i utemeljene. Ostaje tek da se vidi koliko su vojvođanske opštine sa vlašću bliskoj naprednjacima zaista i ostvarile svoje nade i razvojne benefite. S jedne strane, recimo, tu je i primer Stare Pazove, jedne od retkih opština koje su u proteklom periodu uspele da dovedu nove investitore i gde je dobar deo obećanja o infrastrukturnom opremanju realizovan, ali očigledno, uz „pomoć prijatelja“, jer se dobar deo ovih radova realizuje zahvaljujući svesrdnoj pomoći sa republičkog nivoa. Rekonstrukciju puta prema Batajnici radili su Putevi Srbije, koji će raditi i novu petlju kod Nove Pazove. Pojedine infrastrukturne radove finansiralo je ministarstvo za građevinarstvo, a ministarstvo za saobraćaj je dalo novac za veći deo putarskih radova. Osim finansijske pomoći iz republike, uočljivo je bilo da su se državni čelnici u više navrata vrlo rado slikali u Staroj Pazovi i hvalili odličnim rezultatima ove opštine na polju privlačenja investicija i kreiranja dobrog poslovnog ambijenta. Simptomatično, međutim, ipak može da bude i svedočenje iz Titela, gde su izbori 2012. posle 12 godina promenili lokalnu vlast i doveli SNS u vladajuću poziciju, a gde predsednik opštine iz redova SNS iznosi: „Smatram da smo pomalo u zapećku i da nas ljudi zaobilaze. Sa Pokrajinom je malo drugačija situacija, ali izostaje saradnja sa Republikom; međutim, mogu ih razumeti jer su oni okupirani svojim problemima trenutno“.
Sasvim specifičnu računicu o „nacionalnom upodobljavanju“ izneo je u Malom Iđošu tamošnji čelnik SVM, koji je lane nakon prekomponovanja vlasti, kada je smenjena koalicija DS, SPS- JS, URS i Grupa građana “Mali akcionari, oštećeni radnici, poljoprivrednici i poniženi građani opštine”, a vlast preuzela koalicija SVM-SPS-SNS – izrazio stavom „da je nelogično da partija koja predstavlja većinsko stanovništvo u opštini bude u opoziciji“. SVM je, inače, u koaliciji na vlasti sa SNS u sedam opština (Bačka Palanka, Kovin, Kula, Subotica, Zrenjanin, Kikinda i Mali Iđoš). Prema onima koji svode „bilanse upodobljavanja“, manje-više očekivano, u postupodobljenom periodu, u Malom Iđošu su utihnule i optužbe na račun čelnika SVM o neracionalnom trošenju budžeta i sumnjivim odlukama u vezi sa tamošnjim investicionim parkom iz perioda od 2004-2011 godine, kada je SVM bio na vlasti. Novi koalicioni partneri nisu se sukobili ni oko pitanja „crnogorskog jezika“ koji je u službenu upotrebu 2010. godine uveo SVM, a danas je u partnerstvu sa SPS, čiji ga je predsednik opštine u nekoliko navrata okarakterisao „nepostojećim jezikom“.
Računica „upodobljenosti“ pokazala je na brojnim primerima i da je prekomponovanje i naknadno kooptiranje „pobednika“ u vlast kao po pravilu uvećala i račun javne vlasti, povećanjem broja funkcionera i zaposlenih u upravi, a ne njihovom preraspodelom. Primera radi, u Vršcu prilikom prekomponovanja nijedna stranka nije izgubila svoje resore, dok je SNS dobila mesto zamenika predsednika opštine, a opštinsko veće prošireno je sa dva resora za njihove kadrove. Ili: u Sremskim Karlovcima je kadar SNS izabran za čelnika opštinske skupštine – umesto ranijeg iz URS, ali je ovaj postao zamenik predsednika opštine, što je novouvedena funkcija. Prošireno je i opštinsko veće za jednog člana, a SNS je dobio i dva mesta u upravnom odboru tamošnje turističke organizacije…
U uslovima pretežno predimenzioniranih lokalnih uprava, u saldo prekomponovanja vlasti ušle su i pojedine polemike oko razmeštanja zaposlenih u upravi. Tako je u Kikindi, gde je SNS nakon četrvtog pokušaja “prekomponovala” vlast, tridesetak stalno zaposlenih u Opštinskoj upravi raspoređeno je na nova radna mesta, među kojima je najviše članova DS, uglavnom na poslove poljočuvarske službe. Nova rešenja dobile su dojučerašnje sekretarice sa srednjom školom, ali i fakultetski obrazovani kadrovi, diplomirani pravnici, ekonomisti, filolozi… I dok nova vlast navodi da je „sistem preopterećen“ i da „nisu krenuli da otpuštaju radnike, da je prva mera ako imate toliki broj ljudi, a nemaju šta da rade, onda morate da im date neki posao“, dotle predstavnici opozije smatraju da je nova vlast „na ovaj način želela da ponizi zaposlene, verovatno računajući da će isti odbiti da rade poljočuvarske poslove, jer se među njima nalaze diplomirani pravnici, ekonomisti, filolozi, dugogogodišnji radnici opštinske uprave, i na taj način obezbediti nova radna mesta za svoje članove i simpatizere čije zapošljavanje u opštinskoj upravi i javnim preduzećima već uveliko traje“.
Nastaviće se
(Autonomija)