Izbjeglice i migranti u potrazi za mirom, sigurnošću i prosperitetom, gube živote na putu u zemlje Evrope, često i zbog političkih odluka onih koji su u nju migrirali vjekovima ranije i sada se smatraju starosjediocima. Životi se gube u dubokim i tamnim morima, tundrama sjevernih ruta, žilet-žicama na kopnu ili utapanjem u rijekama. Tragovi njihovih života se gube.

Ipak, ima i drugačijih iskustava. Građanski aktivista iz Tuzle, Nihad Suljić u saradnji sa nevladinom organizacijom SOS Balkanroute iz Austrije, te nizom dobrih ljudi, osmislili su način komemoracije i označavanja grobnih mjesta stradalih izbjeglica i migranata na granici između Srbije i Bosne i Hercegovine. Nazvali su je „Zaustavljeni snovi na vratima Evrope“.

“Obnova groblja na kojima su pokopani migranti ideja je Nihada Suljića, s kojim mi kao SOS Balkanroute surađujemo još od 2019. godine, kada je opskrbljivao migrante i izbjeglice na autobusnoj stanici u Tuzli. Od tada ga podržavamo donacijama, kao što i u cijelosti snosimo troškove obnove groblja, nadgrobnih ploča, spomenika i same komemoracije. Njemu su se često javljale porodice iz Afganistana, Maroka, Sirije i drugih zemalja u potrazi za svojim najmilijima, pa je tako ušao u kontakt, a vremenom i u blisku suradnju s institucijama u pograničnom području“, kaže Petar Rosandić iz SOS Balkanroute.

„Ako se govori o tome tko je sve realizirao ovaj projekt u širem smislu, onda su to mnogi, a najčešće ljudi velikog srca – počevši od patologa dr. Vidaka Simića, koji čuva DNA uzorke, Tužiteljstva grada Bijeljine, Civilne zaštite i Gorske službe spašavanja Bijeljine, koji izvlače tijela iz Drine. To je jedan lanac humanosti i ljudi koji se objedinio kako bi vratio dostojanstvo pokopanim migrantima kojima je nažalost politika upravo oduzela to dostojanstvo“.

Pokopi na teritoriji gdje je rijeka izbacila tijelo

Njihovom akcijom će biti obuhvaćeno 41 grobno mjesto, te upriličena komemoracija, pristojno obilježeno mjesto ukopa i predstavljanje novog drvoreda na Novom groblju Bijeljina, uz manifestaciju dostojnu čovjeka 21. vijeka.

„Od 2018. godine do današnjeg dana, od kako je aktivna ova ruta, nema zvaničnog broja ljudi koji su nastradali. Kada govorimo o ukopanim i sahranjenim izbjeglicama i migrantima, koji su se utopili u rijekama Drina i Sava, možemo govoriti samo o ljudima čija su tijela pronađena. Dakle, nikada nemamo potpun podatak. Ta tijela pronađu lokalni stanovnici ili ribari koji potom obavijeste policiju. Sadašnje statistike govore da je Bijeljini ukopano njih 19, u Zvorniku između 22 i 24, jer su rađene reekshumacije, te u Bratuncu tri žrtve”, navodi Suljić.

Pravilo je da se preminuli ukopava na teritoriji gdje je rijeka izbacila tijelo. Sagovornici Al Jazeere smatraju da to jeste paradoksalno, ali da su ovi ljudi imali sreće da ih neko od lokalnih ljudi pronađe, a institucije odrade svoj dio posla.

„Da, oni će sada dobiti nove nadgrobne spomenike, groblje će biti uređeno dostojanstveno. To je zasluga svih nas koji su se angažirali – od Nihada, preko institucija Bosne i Hercegovine, do onih koji su nama donirali novac za ovaj projekat. Ovo je pobjeda humanosti i solidarnosti preko svih granica“, poručuje Rosandić.

Rad institucija pohvaljuje i Suljić. Pored tužilaštva i policije, hvali i gradske vlasti koje obezbjeđuju mjesto ukopa u Zvorniku i Bijeljini, dok su u Bratuncu ukopi obavljeni na mezarju Medžlisa Islamske zajednice Bratunac.

Saradnja sa Gradskim grobljima Bijeljina

„U ovome slučaju moramo posebno naglasiti izvrsnu saradnju sa Gradskim grobljima Bijeljine, koji su se maksimalno potrudili, čak su bili fleksibilni po pitanju cijene i poštovanja prema cjelokupnoj ideji. Mi ćemo uraditi ovo za one koji su pronađeni u tri bh. opštine i nadati se da će nešto slično uraditi i dobri ljudi u Loznici, Malom Zvorniku, Bogatiću…“, objašnjava Suljić.

Kompletnoj ceremoniji, u kojoj će u subotu biti čitane životne priče izbjeglica i migranata, te postavljena digitalna izložba i održana panel diskusija u Hotelu Drina, trebali bi prisustvovati ministar ljudskih prava BiH Sevlid Hurtić, parlamentarci iz inostranstva i brojni gosti. Imat će priliku odati počast i onima koji nisu pronađeni.

„Ovi grobovi su ujedno opomena Europskoj uniji i islamofobnoj, antimigrantskoj politici. Kuda u suštini vodi put tvrđave Europe? Vodi u smrt. Da su se ljudi mogli negdje registrirati, podnijeti zahtjev za azil u EU i da im je dozvoljen prolaz na legalan način, oni nikada ne bi išli sami u ilegalu i plivali kroz rijeke, gazili kroz minska polja i prolazili svu torturu. Iz Austrije dolazi autobus pun ljudi, uključujući novinare i parlamentarce, koji su svjesni što se ovdje događa. Bitno je da prekogranično tretiramo ovo pitanje, da zajedno tražimo odgovore i imenujemo sve posljedice ovakve politike. Jer odgovore na pitanja o smrti ovih ljudi ne treba tražiti samo u graničnom području Bosne i Hercegovine i Srbije, nego prvenstveno u Briselu, Beču, Budimpešti… Tu se kroji politika zatvorenih granica i čeličnih ograda“, smatra Rosandić.

‘Sramota Evropske unije’

Slične mišljenja dijeli i Suljić, potcrtavajući koliko mu je stalo da drvene nišane otrgne zubu vremena i atmosferskim pojavama, te da mermerni nišani i spomenici trajno svjedoče o sramoti Evropske unije i cijeloga svijeta koji je dozvolio umiranje na ovakav način.

“Čuo sam na jednom seminaru tezu: ako postavite granice – imat ćete neregularne migracije. Do svih ovih smrti je dovela ‘politika zatvorenih granica’. Ove ljude nije ubilo ni more, ni Drina – ubila ih je politika. Da su imali drugačiji način da dođu do mira, sigurnosti i boljeg života, vjerovatno to ne bi radili prelazeći more, rijeke i žilet-žice. Svaku odgovornost, i zakonsku i moralnu, snosi upravo Evropska unija koja je ljude iz Afganistana natjerala da dolaze do gradova Evrope, u kojima nastoje pronaći mir“.

Jedinstven je stav da čineći zlo ne trebaš očekivati vraćanje dobra, a da je njihov trud samo čovjekova dužnost prema drugom čovjeku.

„Neovisno o tome polazimo li sa katoličkih, islamskih ili pravoslavnih polaznih točaka – svi ljudi znaju, podsvjesno ili svjesno, da ova politika zatvorenih granica nije niti humana, niti solidarna, niti u duhu onoga čime se Europa kiti. Kao što je riječki nadbiskup Mate Uzinić rekao onima koji se pozivaju na kršćanstvo i ‘brane’ granice udarajući nedužne ljude: ‘Kršćanstvo se nikada ne može braniti nekršćanskim metodama’. Mislim da ta izjava sve govori“, zaključuje Rosandić.

(Al Jazeera, Foto: Vojin Ivkov)