Nedavna odluka svetski poznatog umetnika, plesača, koreografa i reditelja Jožefa Nađa da ne prihvati članstvo u Mađarskoj umetničkoj akademiji preplavila je mađarsku štampu. – U ovom trenutku ne prihvatam kako bih nagovestio i prema akademiji da ne treba prenagljivati, da treba promisliti stvari. Bio sam izabran u odeljenje za pozorište i ne mogu da se složim sa aktuelnom postavom, ne mogu sa njima da nastavljam – izjavio je Nađ za „Mađar so“.
-To nije neprijateljstvo, to je jedan signal da ne treba prenagljivati, da još jednom treba promisliti i po mom mišljenju stvari treba pretresti, ali ako klimajući koračamo zajedno, kao neko stado, onda po mom mišljenju cela stvar može da skrene u opasna područja. Želeo sam da sa ovim gestom demonstriram jedno zvono za uzbunu, znak za uzbunu. Veoma je važno da se pitanje profesionalizma i darovitosti ne da zaobići i to ovde ne može biti zamenjeno drugim stvarima i to su te opasne zone koje rukovodstvo akademije treba da promisli, kao i članovi, to da se valja baviti prvenstveno umetnošću. Toliko je to jednostavno. Umetnosti pristupajmo sa umetničkog aspekta najpre – rekao je još Jožef Nađ.
U vezi sa zbivanjima u mađarskoj javnosti povodom Mađarske umetničke akademije, „Mađar so“ se obratio i njenom članu iz Kanjiže, Zoltanu Bičkeiju, koji je izjavio da on snažno podržava tu instituciju i da u njoj vidi jedinstvenu šansu. – Najmanje sedamdeset godina nije mogla da postoji takva kulturna institucija koja je svoj profil mogla da zasniva izrazito na mađarskom razmišljanju i duhu. Ako su neki pokušavali, ubrzo su se našli van institucije, ili je sama institucija ukinuta. Umesto toga na pijedastal je stigla prividna kultura, a stvarna mađarska kultura se povukla na margine, ili u „podzemne“ pokrete. Veoma je retko, patvoreno ili samo privremeno mogla da stigne pred širu javnost. Nije, dakle, slučajno što povlašćeni proteklih decenija sada toliko strahuju za svoju poziciju. S tim što se pojavilo jedno drugačije poimanje, da su na čelo nekoliko institucija stigli čelnici drugačijeg poimanja, čak je sada stvorena i jedna značajna institucija koja se razlikuje od dosadašnjeg usiljenog kanona, dobili su sada histeričan napad. Osećaju da je njihova isključiva vlast ugrožena, budući da su do sada mogli da rukovode uglavnom oni koji su upražnjavali taj kanon. Sada vrište – naveo je Bičkei, dodavši da „neprijatelji mađarske duhovnosti tačno znaju šta bi za ubuduće moglo da znači postojanje Mađarske umetničke akademije“ jer, kako je precizirao „sa jednom snažnom institucijom iza sebe, mađarska duhovnost ne može biti tako lako istisnuta kao do sada“.
(Magyar Szo)