Vladimir Putin u svom je nedavnom govoru naciji pred Federalnom skupštinom „raskrstio“ s Europom. Definitivno je spustio zavjesu prema Europi. Rusiju je izolirao od europskih vrijednosti.

Podigao je novu barijeru prema Zapadu. Pokazao je strah, frustraciju i kompleks prema europskoj kulturi i društvu koje su Rusi i Rusija svojim doprinosom obogaćivali, nadopunjavali. Putin je spalio sve mostove prema civilizacijsko-kulturološko-duhovnom krugu čiji je Rusija neosporni dio, ali je on sve to odbacio, pretvarajući je u izoliranog otpadnika od vlastitih identitetskih korijena.

Rusija jest uvijek bila posebna, često nedokučiva, na granici Azije, ali je bila dio općeeuropskog identiteta. Vladimir Putin odbacio je europsku pripadnost, prihvaćajući i pristajući uz velikoruske ultrakonzervativne izolacionističke ideologe koji su se, poput njega, bojali bilo kakvog ruskog europeizma i utjecaja u strahu da će on ugroziti „tradicionalne ruske vrijednosti“, pravoslavlje, ali pogotovo ruski kompleks „snažne i utjecajne velesile“. Putin ograđuje Ruse od njihova prirodnog okoliša.

Putevima Staljina i Ivana Groznog

Putinova Rusija tako strši i izdvaja se. Nije imao snage ni potencijala da tu rusku posebnost, koja je evidentna, ali u sklopu jedinstvenog europskog prostora, učini bogatstvom i Europe i Rusije, nego je zbog vlastitog diktatorskog komoditeta, poput autističnih i nemodernističkih Ivana Groznog ili Staljina, Rusiju pretvorio u taoca vlastite političke kvaziduhovnosti i lažnog tradicionalizma, proglašavajući Europu najvećom opasnošću i ugrozom.

Putin je tako poslao poruku Rusima – okanite se Europe, tamo za vas nema ništa privlačno, već samo dekadencija i uništenje, a Rusi koji su otišli na Zapad samo su izdajnici i njihove sluge. Izolacionizam u kojem sam ja vrhunaravni šef je ono što vam odgovara. Ta antizapadna propaganda i „pranje mozga“ traje godinama, a dobar dio Rusa je pod tim dojmom postao „Mandžurijski kandidat“.

U svom govoru kazao je kako je Rusiju nemoguće pobijediti na bojnom polju, zato je, po njemu, ona izložena sve agresivnijim informacijskim i kulturološkim napadima. – Oni stalno lažu, ne prestaju napadi na našu kulturu, na Rusku pravoslavnu crkvu. Oprosti im, Gospode, ne znaju što rade.

Milijuni ljudi na Zapadu shvaćaju da ih se vodi u duhovnu katastrofu – istaknuo je Putin. Po njemu, Zapad stvara sliku Rusije kao neprijatelja kako bi skrenuo pozornost s korupcije u vlastitim zemljama i društveno-ekonomskih problema. „Milijuni ljudi na Zapadu srljaju u duhovno uništenje“, kaže Putin, „čak i pedofiliju predstavljaju kao normalnu stvar.“ Želi zgroziti rusku javnost i potvrditi da je njegov izolacionizam i otpadništvo od Europe korisno za Ruse. Putin gura Rusiju u talibanski mentalitet. „Spas“ vidi u opetovanom okretanju konzervativnoj i despotskoj „Aziji“, „velikom Turkmenistanu“ u okolišu u kojoj se on i njegova klika ugodno meškolje.

Putin je tako posalo poruku Rusima – okanite se Europe, tamo za vas nema ništa privlačno, već samo dekadencija, uništenje i nestajanje, a Ruse koji su otišli na Zapad predstavlja izdajnicima i proglašava ih „europskim lakejima“. Putin nudi Rusima zatvorenost, državu-karantenu (u kojoj je on boravio izoliran dvije godine pandemije) u kojoj je on „vrhunaravni šef“ jer je to „ono što odgovara vašoj tradiciji i identitetu“. Uvidjevši da je demokracija varljiva jer je na izborima vlast smjenjiva i da nema više od dva mandata, Putin je odlučio prodati priču o „ruskoj posebnosti“ te da Zapad ugrožava ruski način života, koji se svodi na to da je ugrožena njegova vječna vlast.

Ruska politička oligarhija osjetila se ugroženom i jednostavno su proglasili „zapadne vrijednosti lažnima i nepodobnima“ za Ruse. Ruske europejce i liberale proglasio je petokolonašima, stranim agentima, nepoželjnim osobama i izdajnicima, a kada su, nakon početka rata, doslovce stotine tisuća Rusa nezadovoljni takvom politikom otišli iz zemlje (nema veze što među njima prevladava broj mladih, visoko obrazovanih ljudi), Putin je kazao da je to čak i dobro jer dolazi do „pročišćenja nacije“. I u svemu je glavno samo domoljublje i država te njen vođa oko kojeg se svi okupljaju, a sve to prema kreaciji Putinove propagandističko-režimske mašinerije. To izaziva neke nelagodne povijesno-ideološke reminiscencije.

Putinov duhovni otac

U ruskoj povijesti, još od 15. stoljeća kada se ruska država obnovila nakon tatarsko-mongolske okupacije, stalno se vodila borba između „europejaca“ koji su željeli veće veze i zbližavanje s Europom i tzv. slavenofila, koji su inzistirali na Rusiji kao zasebnoj civilizaciji i Rusiji kontinentu, a Ruska pravoslavna crkva bila je nosilac tih ideja, u strahu od „prozelitizma“, osobito u vremenima nakon raspada SSSR-a.

Putinov duhovni otac je filozof i ideolog „ruskog velikonacionalnog i velikodržavnog ekskluziviteta“ Ivan Iljin, a njegove teze o ruskom „božanskom nacionalizmu“ grade se na mitu o moćnoj ruskoj naciji i državi nasuprot „zlom“ i prepredenom Zapadu. Na njega se nadovezao opskurni mistik Aleksandar Dugin, otac tzv. ruskog svijeta i odbacivanja svega što imalo podsjeća na europsko, a neprijatelji su im u istoj ravni i katoličko-protestantska duhovnost, ali i liberalno-demokratske vrijednosti i slobode od kojih ih hvata panika, kao i Vladislavu Surkovu, „ocu putinizma“ i tzv. suverene demokracije, koji kaže da je „predoziranje slobodom smrtonosno za državu“.

I Putin je uvjeren da to može ugroziti „rusku duhovnost“ kako je on vidi, ali prije svega biti smetnja njegovim kolonijalno-imperijalnim težnjama. Mnogi ruski vladari nastojali su neutralizirati „pogubni europski utjecaj“, poput cara Ivana Groznog ili Staljina koji je potpuno zatvorio Rusiju, kojemu su čak i žvakaće gume ugrožavale samobitnost ruske kulture. Pokušali su Rusiju otvoriti Europi carevi poput Petra Velikog ili Aleksandra Drugog, Mihaila Gorbačova i pogotovo Borisa Jeljcina, pa je čak i Putin početkom svoje vladavine govorio o „Rusiji koja je napravila europski izbor“, pa čak i da „nije nemoguće da Rusije postane dijelom NATO-a“.

Petar Veliki promijenio je ne samo tadašnji „dress code“ nego je unosio europske radne navike, dopustivši recimo veliki migracijski val njemačkih useljenika, uglavnom zanatlija. Konačno, današnji velebni ruski balet izgradili su francuski pedagozi, a arhitektura i slikarstvo stvaralo se po obrascu talijanskih majstora, a o tome kako je ruska avangarda utjecala na europsku kulturu ne treba ni govoriti. Čajkovski, Petipa, Ejzenštejn, Tolstoj, Vrubelj, Babelj, Piljnjak, Dziga Vertov, Stanislavski, Majakovski, Čehov, Tarkovski, Ulickaja, Maja Pliseckaja, Sokurov… tek su mali dio velikana europske kulture.

No, velika većina onih koji su frenetično pljeskali na Putinovu antieuropsku retoriku nakon toga su sjeli u svoje Mercedese ili BMW-e, odvezli se do svojih vila i stanova opremljenih skandinavskim namještajem i japanskom bijelom tehnikom. Ruska režimska elite ima na tom Zapadu velebne nekretnine, jahte i račune, a mnogima se djeca školuju i rade tamo, poput Sergeja Lavrova ili Dmitrija Peskova te najčešće ratnohuškačke propagandistice Margarite Simonjan, koja otvoreno poziva na uporabu nuklearnog oružja u slučaju da Rusija bude suočena s porazom u Ukrajini.

Putin postaje veliki uteg oko noge Rusiji i dugoročno od Rusa stvara strašilo Europe.

(Jutarnji.hr, Foto: Viber)