Ustavni sud Hrvatske presjekao je sudsku trakavicu koja traje već 18 godina, novčano kaznio državu, a sudu naložio da završi slučaj u godinu dana.
Radi se o zahtjevu za odštetu jedne od preživjelih žrtava s Koranskog mosta u Karlovcu 1991., kada je hrvatski policajac ubio 13 zarobljenih rezervista JNA, a dvojicu ranio. Obiteljima žrtava i preživjelima Hrvatska je već isplatila 1,6 milijuna eura.
Ustavni sud presudio je da hrvatska država mora Svetozaru Šarcu, preživjeloj žrtvi ratnog zločina iz 1991. godine koji na sudu u Karlovcu već gotovo 18 godina neuspješno potražuje naknadu štete, isplatiti 32.300 kuna (nešto preko 4.000 eura) zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a sudu je naloženo da odluku donese najkasnije u roku od 12 mjeseci.
Postupak nije gotov
Šarac je 2003. pokrenuo postupak za naknadu štete i od Hrvatske traži 520.000 kuna (70.000 eura) sa zateznim kamatama, međutim, postupak nije gotov ni do današnjeg dana.
Šarac je 1. ožujka ove godine preko odvjetnice Slađane Čanković podnio ustavnu tužbu, i Ustavni sud ocijenio je da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kaznio Hrvatsku i naložio sudu da ubrza postupak. Odvjetnica Čanković u izjavi za Radio Slobodna Europa (RSE) je zadovoljna presudom.
”Ona je važna upravo u tom smislu da potvrdimo važnost učinkovitosti i vjerodostojnosti same pravde. Kako ćemo do pravde bez poštivanja članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima koji naglašava da se u razumnom roku mora odlučiti o svačijem pravu? Odlukom Ustavnog suda povodom moje ustavne tužbe potvrđuje se taj članak Konvencije, odnosno članak 29. Ustava Republike Hrvatske koji potenciraju učinkovitost i vjerodostojnost pravde,” kaže naša sugovornica.
Dva elementa za odštetu
Šarčev zahtjev za odštetu ima dva elementa – odštetu zbog nanošenja duševnih boli, odnosno neimovinsku štetu, koja je isplaćena svim oštećenima u zločinu na Koranskom mostu – preživjelima i članovima obitelji ubijenih – koji su to tražili, i odštetu zbog izgubljene zarade zbog toga što je nakon ranjavanja postao teški invalid, pojašnjava odvjetnica Čanković.
“Ono što komplicira postupak je pitanje – je li samo Hrastov ranjavanjem iz automatskog oružja nanio štetu Šarcu, ili je to bio i još netko? Jer Šarac ne samo što je pogođen rafalima po cijelom tijelu, nego je dobio i kundak u oko. Problem je – da li je taj udarac kundakom u oko bio od Hrastova, ili od nekog drugog hrvatskog vojnika koji je tada bio na Koranskom mostu,” kaže naša sugovornica.
Odluka Ustavnog suda Hrvatske pobraja čak 103 različine pravne radnje – ročišta, podneske, rješenja i žalbe u tom postupku koji je do donošenja ove odluke trajao čak 17 godina, sedam mjeseci i 23 dana.
Šarac, koji sada živi u Pančevu u Srbiji, jedan je od dvojice preživjelih iz ratnog zločina na ulazu u Karlovac 21. rujna 1991. godine.
Slučaj Hrastov
Grupa rezervista JNA pokušala je tada ući vojnim vozilom u grad kako bi iz opkoljenih kasarni JNA izvezla tenkove i drugu mehanizaciju, da ne padnu hrvatskim snagama u ruke. Zaustavljeni su i zarobljeni na Koranskom mostu na ulazu u Karlovac, i pripadnik hrvatske specijalne policije Mihajlo Hrastov je paljbom iz automatskog oružja njih 13 na licu mjesta ubio, a dvojicu ranio, za što je osuđen na zatvorsku kaznu od četiri godine.
Obitelji ubijenih rezervista do sada su kroz 22 odvojena postupka dobile od Republike Hrvatske naknadu, a država sada tu naknadu potražuje od Hrastova, koji je poravomoćno osuđen za zločin.
Do sada im je kroz 22 odvojena postupka isplaćeno nešto preko jedanaest i po milijuna kuna (oko milijun i 600 tisuća eura), a Hrastovljeva odvjetnica Iva Zlatić potvrdila je za RSE da mu je za sada stigla ovrha na 2.745.000 kuna (oko 366.000 eura).
Karlovački Županijski sud triput je oslobađao Hrastova, prihvaćajući tezu njegove obrane da su ga zarobljenici napali i da se radilo o nužnoj obrani.
Postupak je triput završavao pred Vrhovnim sudom koji ga je proglašavao krivim i osudio na 8, 7 i 4 godine zatvora. U konačnoj presudi Vrhovnog suda iz 2015. godine stoji među ostalim da “prema rezultatima provedenog dokaznog postupka, a naročito materijalnim tragovima s lica mjesta analiziranim od strane balističkog i medicinskog vještaka nije utvrđeno da bi optuženik tempore criminis (u vrijeme počinjenja zločina) odbijao bilo kakav napad na sebe ili život i tijelo svjedoka Gorana Čerkeza“.
Kada je 2016. godine počeo služiti kaznu, odmah nakon toga njegov odvjetnik podnio je molbu za uvjetni otpust, jer je Hrastov četverogodišnju kaznu još 2009. počeo služiti u zatvoru u Lepoglavi, ali je odlukom Ustavnog suda zbog proceduralnih razloga tadašnja pravomoćna presuda bila ukinuta, pa kasnije opet potvrđena.
Tada je bio u zatvoru od od svibnja 2009. do prosinca 2010., a ranije je bio u pritvoru od 6. ožujka do 4. rujna 1992, pa je on u zatvoru proveo 25,5 mjeseci, što mu daje pravo da traži uvjetni otpust, jer je odslužio više od pola kazne. Pušten je na uvjetni otpust iste godine, nakon što je odslužio dvije godine i 10 mjeseci, dakle dvije trećine dosuđene kazne.
STUPS: Diplomatija