Umro je Miroslav Ćiro Blažević. Legendarni nogometni trener i bivši izbornik hrvatske reprezentacije preminuo je u 88. godini nakon duge borbe s rakom. Umro je jutros u bolnici u Zajčevoj nakon što mu se sinoć stanje pogoršalo. Sutra je trebao proslaviti 88. rođendan.

Jedno od posljednjih javnih pojavljivanja Blažević je imao sredinom prosinca prošle godine kada je u Zagrebu dobio nagradu „Vladimir Beara“ za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije.

„Okupili ste se u velikom broju i ukazali ste mi veliku čast. Ali, ovo je moje posljednje obraćanje javnosti na jednom javnom skupu. Gotovo je. Nema više. Adio Ćiro. Brojim zadnje dane, svjestan sam toga“, rekao je tada Ćiro.

Kandidirao se za predsjednika, dobio 0.8 posto glasova

Ćiro Blažević kandidirao se za predsjednika Hrvatske 2005. godine kao neovisni kandidat. Završio je deveti s 0.8 posto glasova, odnosno 17.847 glasova. Pobjednik je, podsjetimo, bio Stjepan Mesić, a druga je bila Jadranka Kosor.

Blažević je za kampanju potrošio 200.000 eura, zbog čega je, kako je kazao „bio jako žalostan“. „Puno je to novca, iako si ja utvaram da sam bogat čovjek“, govorio je tada.

Govorio je tada da je vodio atipičnu kampanju, uz minimalne troškove, te da stoga može posvjedočiti da su dvoje favorita u svojim kampanjama potrošili znatno više nego što prikazuju. Govorio je i da je odustao od izbornih plakata, te da je 100.000 kuna, koliko je isprva planirao potrošiti u tu svrhu, preusmjerio onima kojima je taj novac najpotrebniji.

Nogomet igrao do 31. godine. Trenerski uzlet počinje 1979.

Miroslav Ćiro Blažević rođen je 9. veljače 1935. godine u Travniku u kojemu je i započeo, kako je sam uvijek govorio, skromnu igračku karijeru. Rođen je kao osmo, najmlađe dijete Katarine Blažević (rođene Matovinović) i Mate Blaževića. Njihovo prvo dvoje djece, Ivica i Marica, o kojima roditelji ostaloj djeci nisu puno govorili, umrlo je u dobi od nekoliko mjeseci od španjolske gripe, a Miroslav je imao i sestre Jelenu i Dragicu, braću Antu i Joška, a starija sestra Jozefina živi u Zagrebu.

Nogomet je Ćiro igrao do 31. godine, kad je u švicarskom Moutieru odlučio postati trener. Ostao je u Švicarskoj te je vodio Vevey i Sion, da bi 1979. godine preuzeo švicarsku reprezentaciju. Njegov pravi trenerski uzlet počeo je 1979. godine kad je došao u Rijeku. Iako je prvenstvo završio na skromnom 10. mjestu, Ćiro je Rijeku odveo do četvrtfinala Kupa kupova u kojem je izgubio od Juventusa. Na kraju sezone došao je u Dinamo i tada je krenula legenda o Ćiri, bijelom šalu i 1982. godini.

Dinamu donio naslov nakon 24 godine čekanja

Nakon petog mjesta u prvoj sezoni na klupi, Ćiro je 1982. godine Dinamu donio naslov prvaka Jugoslavije nakon 24 godine čekanja i zauvijek postao Dinamova legenda. Cerin, Deverić, Mlinarić, Zajec, Vlak i ostali igrali su fantastičan nogomet koji je na Maksimir privlačio u prosjeku 30.000 gledatelja.

Dinamo je titulu potvrdio pobjedom protiv Željezničara 2:0 četiri kola prije kraja, ali slavlje u gradu nije prestajalo danima i tjednima. Arhitekt tog velikog uspjeha bio je Ćiro koji je s bijelim šalom oko vrata gazio sve pred sobom.

“To je bilo nešto perfektno i bez konkurencije najveći uspjeh moje karijere. Svaka čast bronci u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega što sam napravio kao trener”, rekao je Ćiro na svoj 82. rođendan.

Legendarni trener tu nije stao pa je s Dinamom sljedeće sezone osvojio jugoslavenski kup i na kraju sezone je prvi put otišao iz Dinama. Otišao je u Grasshopper s kojim je osvojio naslov prvaka Švicarske, a srca navijača ponovno je osvojio 1985. godine kad je Prištinu odveo do prve jugoslavenske lige.

Najbolje je tek dolazilo

Nakon dramatičnih kvalifikacija i svakakvih rezultata, Hrvatska se plasirala na SP u Francuskoj na kojem je došla do senzacionalnog trećeg mjesta. Ćirina momčad vodila je u polufinalu protiv Francuske 1:0, ali je izgubila s dva gola Liliana Thurama kojemu su to bili jedini golovi u karijeri za reprezentaciju.

U toliko puta opjevanoj utakmici protiv Francuza Ćiro se jako zamjerio navijačima jer je Roberta Prosinečkog u igru uveo tek u 90. minuti. “Bez njega ne bismo bili treći na svijetu. On mi je zamjerio tretman u susretu s Francuskom, ali ja sam ga svjesno, iz taktičkih razloga ostavio na klupi. I ne mislim da sam pogriješio”, rekao je Ćiro prije par godina.

Robert Prosinečki ga je direktno i indirektno pratio kroz čitavu karijeru. Mnogi navijači zamjerali su mu da je upravo on potjerao tada 18-godišnjeg Prosinečkog u Crvenu zvezdu. Ćiro je čak i rekao da će pojesti trenersku diplomu ako on ikada postane igrač, iako je godinama kasnije rekao da je to učinio da ga motivira da bude bolji.

Francuska je bila zenit njegove karijere

Francuska je bila zenit Ćirine trenerske karijere i nakon toga više nije ostvario zapaženije uspjehe. U kvalifikacijama za Euro 2000. godine u zadnjem kolu je na Maksimiru morao pobijediti Srbiju za mjesto u dodatnim kvalifikacijama, ali je Hrvatska odigrala 2:2 i ispala. Došla je i smjena generacija i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji. Hrvatska je loše krenula i nakon remija sa Škotima u Maksimiru Ćiro je podnio ostavku.

U šest godina na klupi Ćiro je Hrvatsku vodio 73 puta te je upisao 36 pobjeda, 22 remija i 15 poraza.

Ujedinio reprezentaciju Bosne i Hercegovine

Do kraja bogate trenerske karijere Ćiro će voditi još šest klubova, ali najveći trag ostavio je kao izbornik Bosne i Hercegovine. Iako ga dio javnosti nije dočekao s odobrenjem, Ćiro je na svoj način ujedinio reprezentaciju BiH te ubrzo zaslužio podršku čitave zemlje koja je ponovno disala sa svojom reprezentacijom. Savršeno se uklopio u novu sredinu i zamalo je Bosnu i Hercegovinu odveo na Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Ušao je u dodatne kvalifikacije u kojima je izgubio od jakog Portugala ukupnim rezultatom 2:0.

Nakon odlaska iz BiH, Ćiro je otišao u Kinu pa u Iran da bi se 2012. vratio u NK Zagreb s kojim je ispao iz lige. U siječnju 2014. otišao je u Slobodu iz Tuzle koju je senzacionalno vratio u Premier ligu BiH. Nakon završetka sezone preuzeo je NK Zadar u kojemu je u siječnju 2015. završio trenersku karijeru.

(Hina, Foto: N1)