„Idući broj objavit ćemo na ruskom i ukrajinskom jeziku. U Ukrajini nikad nismo vidjeli neprijatelja, niti ukrajinski jezik smatramo jezikom neprijatelja“, tako je odmah po početku ruske invazije na Ukrajinu reagirao Dmitrij Muratov, osnivač moskovskog lista Novaja gazeta. Muratov je tom prilikom, u ime uredništva lista, izrazio solidarnost s Ukrajinom i najavio da niti u ratnim okolnostima neće odustati od aktivnog otpora režimu Vladimira Putina. Inače, ovaj kritički intonirani list, kad bismo morali uspoređivati, po svojoj beskompromisnosti i profesionalnosti sličan je kod nas upokojenom Feral Tribuneu. Okolnosti su ipak, poprilično drugačije. Danas svoje tekstove objavljuju pod hashtagom #prostorslobode. A koliko će još dugo, pitanje je.
Sedam mjeseci kasnije u Strasbourgu smo imali priliku slušati Muratova koji je video linkom iz Moskve gostovao u Europskom parlamentu. Povod je bio stručni skup, održan prošlog tjedna uoči dodjele Nagrade Daphne Caruana Galizia za novinarstvo, na kojem su sudjelovala neka od poznatijih novinarskih imena u Europi, kao i oni koji se bave medijskom politikom. Među njima je bio i Kiril Martinov, sadašnji glavni urednik Novaje gazete, koji je također imao što za reći. Stoga ćemo se na ovom mjestu, neka nam uz dužno poštovanje oproste ostali govornici, a govorili su između ostalog i predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola i potpredsjednica Europske komisije, Věra Jourová, fokusirati na dvojicu Rusa – Muratova i Martinova.
Za početak treba primijetiti da se ovaj stručni skup događao samo nekoliko dana nakon što je ruski Vrhovni sud zaključio da uslijed trenutačnih sigurnosnih izazova i poradi suvereniteta Ruske federacije „postoje pravni razlozi za prestanak djelovanja ovog medija“. Naime, likvidaciju internetske stranice novayagazeta.ru zatražio je Roskomnadzor (Роскомнадзор), savezna služba za nadzor komunikacija, informacijske tehnologije i masovnih medija u Rusiji.
„Konačno, službenici državnog represivnog stroja, koji obnašaju funkcije na sudovima, prestali su zamajavati javnost i glumiti nekoga tko odavno nisu – naime, suce (…) Maske su pale, kao i sudačke odore (u nedostatku barem formalnog poštivanja zakona), a ostaje samo državna zastava koja prekriva leđa ruskih sudaca, već povijenih u sasvim niskom naklonu“, reakcija je Muratova nakon odluke Vrhovnog suda. Stranica je i dalje na staroj internetskoj adresi, ali neažurirana, dok se novi sadržaj objavljuje na ovom linku, a uredništvo sada traži pomoć svojih čitatelja kako bi se uspjeli nositi s ovom situacijom.
„U zemlji u kojoj vlasti stalno žele nešto zabraniti, pa tako i zabranu govorenja istine, trebaju postojati tiskovine koje se i dalje bave poštenim novinarstvom“, stoji u apelu čitateljstvu.
Ipak, nije prvi put da se Novaja gazeta koja često tematizira korupciju u vlasti, kršenje ljudskih prava i izborne prevare, susreće s ovakvim pritiscima. Naime, od 1993. godine kada su novine počele izlaziti, šestoro novinara i novinarki Novaje gazete ubijeno je zbog kritičkih članaka o ruskim vojnim operacijama u Čečeniji i na Kavkazu. Našoj javnosti zasigurno je najpoznatija od njih Ana Politkovskaja.
No, Muratov, koji je prošle godine dobio Nobelovu nagradu za mir, u Strasbourgu nije govorio o tome.
„Suočeni smo s tragedijom, suočeni smo s paklom. O odluci jednog čovjeka ovisi život na Zemlji, budućnost čovječanstva. Trinaest i pol milijuna izbjeglica iz Ukrajine tragedija je bez presedana, neviđena ikad ranije. Više je izbjeglica nego prve godine Drugog svjetskog rata. Šest milijuna djece je ostalo bez svojih soba, igračaka, prijatelja, baka i bez prava da žive u svojoj kući i spavaju na svom jastuku. A pravo da spavamo na svom jastuku možda je jedno od osnovnih ljudskih prava. Mnogi ljudi iz Ukrajine to sada nemaju“, započeo je Muratov.
Objasnio je kako smatra da su namjere ruskih vlasti uključivale i plan da će izbjeglice prouzrokovati nemire i ksenofobiju te da će Europu zahvatiti krize vlada, ali je solidarnost ipak bila jača.
„Općenito, moram se ispričati svima u ovoj prostoriji, ali ljudi su se pokazali boljima od njihovih državnih elita. Dobro znate kako one govore o ljudskim pravima, a onda namignu predsjedniku Putinu, jer ljudska prava su samo za javnost, za medije, jer ‘i vi i ja imamo realpolitiku’, pa počnimo pričati o plinu i gorivu. Sve je to Putin dobro znao i s prijezirom prijetio onima koji su s njim počeli razgovarati o vrijednostima i humanizmu. Cijeli svijet je pokušao ne primijetiti politička uhićenja, primjerice Navalnog (op.a. Aleksej Navalni, ruski opozicijski čelnik koji se u ruskom zatvoru nalazi još od siječnja 2021. godine), a kasnije i drugih oponenata. Potom je svijet pokušao ne vidjeti ukidanje izbora promjenama ustavnih amandmana, a kasnije i likvidaciju nezavisnih medija … Možda je sada vrijeme da se uključite u rehabilitaciju vaših vlastitih vrijednosti“, kaže prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade koji je svoju Nobelovu medalju donirao kako bi se prodala na aukciji, a novac od prodaje usmjerio na pomoć ukrajinskim izbjeglicama.
Kraj svog izlaganja posvetio je upravo medijima koji su prognani iz Rusije te pozvao na osnivanje fonda koji bi pomogao da ti mediji prežive ovu situaciju u kojoj je većina njih ostala samo na online čitateljima ili slušateljima, bez ikakvih marketinških mogućnosti.
„Trebali bismo podržati medije i novinare u egzilu, trebali bismo podržati fantastične napore Reportera bez granica. Trebali bismo pomoći, prvenstveno Latviji, koja zajedno s Reporterima bez granica pokušava obnoviti protjerane medije, uslijed pravog medijskog genocida. Molim vas, raspravite o ideji fonda koji bi podržao medije u egzilu. Mogao bi nositi ime po Ani Politkovskaji. Ima jedna stara izreka – prva žrtva rata je istina. To je jako loša izreka. Dajmo istini šansu da preživi“, zaključio je Muratov, a čuli su ga, kako već rekosmo, i predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola te potpredsjednica Europske komisije Věra Jourová koje su, inače, načelno govorile o potrebi poticanja profesionalnog novinarstva kao o nečemu što je prepoznato i u Europskom parlamentu i Europskoj komisiji.
Kao i Muratov, tako se i Kiril Martinov u Europskom parlamentu obratio na ruskom jeziku i dobio veliki aplauz od stotinjak okupljenih. Radi se o politologu, filozofu i književniku koji je u novinarstvu završio, mogli bismo reći – prisilom. Martinov, rođen 1981. godine, svoju stručnu karijeru započeo je 2003. godine kao asistent na Odsjeku za filozofiju i psihologiju Moskovskog politehničkog sveučilišta. Od 2007. godine postao je viši predavač, a kasnije i docent, na Nacionalnom istraživačkom sveučilištu. Tamo je čak sedam puta, u periodu od 2011. do 2019. godine bio proglašavan najboljim predavačem. Međutim, kada je 2019. godine zbog pritiska ruskih vlasti dvoje novinara ruskog lista Kommersant dobilo otkaze, a još 11 njihovih kolega u znak prosvjeda podnijelo ostavke, Martinov je javno podržao otpuštene novinare i potom dobio otkaz na Sveučilištu. Nije bio jedini, pa je zajedno s drugim otpuštenim kolegama osnovao besplatno sveučilište u Rusiji, sve češće pisao za medije, a od travnja 2022. godine glavni je urednik Novaje gazete. Prije nešto manje od dva mjeseca Martinova je rusko Ministarstvo pravosuđa upisalo u „Registar stranih agenata“, nepregledno golemi popis na kojem se nalaze brojne osobe, udruge i organizacije koje promišljaju onako kako vlastima ne odgovara.
„Ovo je vrlo važan trenutak za mene jer je ovo prvi puta da se vidim s Dmitrijem nakon uništenja Novaje gazete u Rusiji. On je sada u Moskvi i brine se za novinare koji moraju ostati u Rusiji te pokušava rekreirati Novaja gazetu u egzilu. Htio bih reći da je iz naše perspektive, iz perspektive ruskog nezavisnog novinarstva, vrlo jasno da je ono s čime se sada suočavamo najveća kriza nezavisnih medija u Europi. Znamo da je sloboda medija jedinstvena prilika koju mnogo država svijeta nema, odnosno u njima ta sloboda ne postoji i tek mora biti otkrivena. Ali mi smo vidjeli Rusiju nakon Perestrojke, nakon perioda Gorbačova“, objašnjava Martinov.
Kaže kako je Novaja gazeta stvorena u Rusiji koja je tada bila relativno slobodna. Jasno, dodaje, ruske vlasti su se bojale kritičkog novinarstva, pa su počele s cenzuriranjem i ušutkavanjem „pravih“ novinara, a napravile su i ozbiljne zločine.
„Zapamtite da iza ‘zida’ postoje ljudi, ljudski život o kojima sve manje znamo. Danas imamo puno policijskog i vojnog nasilja, puno ekoloških kriza, o kojima znamo sve manje i manje, zato što profesionalno novinarstvo u Rusiji više nije moguće. Svaki dan čujem loše vijesti iz moje zemlje, a ni današnji dan nije iznimka. Kao što znate Putin je najavio specijalnu vojnu operaciju, i rat u Ukrajini se ne zove ratom, proglasio je i djelomičnu mobilizaciju. Nije Rusija ta koja ulazi u Donjecku i Luhansku republiku, nego Rusija želi biti dio tih poredaka koje su kreirale kriminalne udruge tih regija. Tako da nijedan novinar ne može raditi tamo, niti tamo ima civilnih udruga. Ta vojna situacija zapravo to znači i to će ući u sve pore društva u Rusiji, kao neka onkološka bolest“, vidno je emotivno, ali potpuno smireno, iznosio Martinov svoja zapažanja.
Napomenuo je kako svi iz iskustva znamo što se događa s autoritativnim režimima kada ne postoji nikakva mogućnost da se utječe na vlast, niti postoji profesionalno i slobodno novinarstvo kao korektiv vlasti. Spomenuo je i kako treba izvještavati o korumpiranom novcu koji iz Rusije odlazi u Europu kako bi se potpomoglo širenje autoritarnih režima i na druge europske zemlje.
„Preživjeli smo i idemo dalje, radit ćemo kao profesionalci i tražiti javnu raspravu u državi u kojoj vlast tjera građane da budu poslušni. Sada je jedan od naših zadataka da radimo sa kolegama koji su još u Rusiji, koji, to je jasno, nisu zaštićeni zakonom i ne možemo im ponuditi ugovore, a oni ne mogu izaći iz Rusije. Želimo da cijeli svijet zna što se tamo događa“, kaže urednik Novaje gazete.
Koliko je bavljenje novinarstvom u Rusiji danas opasan posao, govoreći o suradnicima Novaje gazete, Martinov je na kraju podcrtao ovim riječima: „Skrivamo njihova imena“.
STUPS: Eskalacija