Skip to main content

Tužilac o ‘Sarajevo Safariju’: Slučaj od kojeg vam se ledi krv

Jugoslavija 20. nov 2026.
6 min čitanja

"Ta priča o dolasku snajperista je istinita, nema ni najmanje sumnje u to. Broj izjava svedoka – nekih anonimnih, nekih ne – pruža čvrsto jezgro"

„Slučaj od kojeg vam se ledi krv u žilama“, tako državni tužilac u Milanu Marčelo Viola opisuje istragu o „Sarajevo Safariju“ za magazin Špigel. „Ako se optužbe pokažu kao istinite, ovo bi bio jedan od najkomplikovanijih i najstrašnijih slučajeva u 45 godina moje profesionalne karijere“, kaže Viola.

Špigel podseća da je Violin zadatak da istraži da li su bogati Evropljani plaćali da bi pucali na civile u Sarajevu tokom rata u Bosni i Hercegovini: „Tačnije, da li je postojala neka vrsta lova na ljude u kojoj su stranci dolazili na položaje vojske bosanskih Srba iznad opkoljenog grada, odakle su pucali na žene, muškarce i decu.“

„Otprilike smo na pola istrage“, kaže Viola za Špigel. „Rok je septembar 2027, nakon čega postoje dve mogućnosti – slučaj će biti obustavljen ili će biti nastavljen do mogućeg suđenja“, kaže Viola.

„Viola kaže da smatra ’čisto teoretski’ mogućim da su u operaciju ’Safari’ bile uključene različite grupe ljudi: s jedne strane dobrovoljci, tj. legionari, a s druge ’bogati pojedinci čiji je jedini cilj bio provesti vreme pucajući u nevine Bosance“, piše nemački list.

„Spisak osumnjičenih je dugačak“

„Među četvoricom do sada identifikovanih osumnjičenih su bivši vozač kamiona iz Furlanije, stariji od 80 godina, i bivši lovac amater iz pokrajine Alesandrija. Poslednji je u intervjuu krajem marta izjavio da se tokom rata pridružio srpskim paravojnim snagama. Tvrdio je da je u BiH putovao samo da ubija, jer ’mrzi muslimane’. Međutim, porekao je učešće u bilo kakvim plaćenim poterama. Njegova braniteljka kasnije je izjavila da se njen klijent hvalio pričama koje je samo čuo od drugih“, piše Špigel.

List dalje navodi da se vodi istraga i protiv bogatog poslovnog čoveka s područja Milana i muškaraca iz Toskane.

„Spisak ostalih osumnjičenih je dugačak. Na njemu je već registrovan kao osumnjičeni, ali još nije pozvan, jedan pripadnik stare milanske aristokratije koji se navodno na večeri sa svojim bivšim kolegama iz razreda hvalio putovanjima u Sarajevo. Špigel je dobio odgovarajuću izjavu svedoka. Svi osumnjičeni poriču optužbe za ubistvo“, piše nemački list.

Tužilac: Problematično je govoriti o „bajkama“ i „legendama“

Špigel podseća da je novinska agencija Rojters u junu, pozivajući se na „izvor upoznat s postupkom“, izvestila da već postoji pet osumnjičenih.

„Prema istom izvoru, u to vreme su postojali samo indicije, a ne dovoljni dokazi za podizanje optužnice. Istraga o sumnjivoj milanskoj mreži koja je navodno organizovala putovanja, prema pisanju Rojtersa, do tada nije dala nikakve rezultate“, podseća Špigel i navodi da je državni tužilac Viola iznenađen tim izveštajem:

„Zapanjuje nas to da je novinska agencija Rojters, kako sada saznajem, još u junu pisala, pozivajući se na izvore unutar naše institucije, da nedostaju pouzdani dokazi“, kaže on za Špigel.

I to da mediji o istragama u slučaju „Safari“ govore kao o „bajkama“ i „legendama“ za Violu je, prema pisanju Špigela, u najmanju ruku „problematično“.

„O dokaznom stanju pojedinačno dvojica tužilaca odbijaju govoriti. Takođe su se uzdržali od davanja bilo kakve konkretne procene o tome koliko ljudi je moglo da bude uključeno u takva putovanja ili da li je iza njih stajala veća organizacija“, piše nemački list.

Špigel podseća da se, osim u Milanu i Sarajevu, u međuvremenu vodi istraga i u drugim evropskim metropolama, te piše i da je istovremeno priča o navodnim „sarajevskim safarijima“ mesecima predmet žustre rasprave među novinarima i istoričarima.

„Nema ni najmanje sumnje da je priča istinita“

Špigel citira italijanskog istražnog sudiju Gvida Salvinija koji ne sumnja u istinitost priče: „Ta priča o dolasku snajperista je istinita, nema ni najmanje sumnje u to. Broj izjava svedoka – nekih anonimnih, nekih ne – pruža čvrsto jezgro.“

Salvini je, piše Špigel, sada i sam postao strana u postupku, jer zajedno sa svojim kolegom Nikolom Brigidom zastupa interese grada Sarajeva koji namerava da nastupi kao jedan od tužilaca kada suđenje počne.

Salvini za Špigel kaže da čak ni odbacivanje slučaja ne bi promenilo njegovu osudu. „Ako bi obrazloženje sudije bilo da su se ’zločini dogodili, ali nije bilo moguće identifikovati počinioce, mogao bih s time da živim“. Njegov je cilj da „pravno rekonstruiše tu priču“, piše Špigel.

„Teškoća je u ’prelazu sa iskaza svedoka na optužnicu’. Dokazivanje određenog zločina protiv pojedinca izuzetno je teško nakon više od tri decenije. Stari pasoši su uništeni, a potencijalni svedoci umrli. Uprkos tome, Salvini je rekao da se nada da će se pronaći dovoljno inkriminišućih dokaza“, piše Špigel. „Čak i ako rizikujemo da možemo da imenujemo ubice, ali ih na kraju ne osudimo – to jesu i ostaju najteži zločini o kojima ovde govorimo“, kaže on za nemački list.

Salvini, za Špigel, dodaje da svedoci dolaze iz veoma različitih sredina: novinari, sveštenici, ugostitelji, obični građani. Javili su se, kaže, nezavisno jedni od drugih.

Da li postoji izveštaj tajne službe?

„Jedan od najvažnijih tragova, međutim, ne upućuje na dalje svedoke, već na potencijalni dokument. Ono što je njemu, kao predstavniku strane koja tuži zabranjeno da čini tokom istrage, kaže Salvini, nešto je što tužioci mogu slobodno da rade: naime, da zatraže dosijee obaveštajne službe i ministarstva spoljnih poslova. „Uskoro ćemo saznati da li će to zaista da učine, ali moj je osećaj: Questo bolle in pentola (nešto se kuva). Prema rečima bivšeg bosanskog obaveštajca Edina Subašića, italijanska vojna obaveštajna služba SISMI već je bila obaveštena o putovanjima italijanskih građana u Sarajevo tokom rata“, piše Špigel.

U pismu upućenom javnom tužilaštvu u Milanu, koje je Špigel dobio na uvid, Salvini se takođe poziva na informacije koje su dala dva bivša službenika italijanske krizne jedinice u Splitu.

„Prema tim informacijama, navodno je sastavljen obaveštajni izveštaj o petorici Italijana koji su uhapšeni u blizini Sarajeva 1993. godine. Dokument je navodno sadržavao i lične podatke mogućih učesnika ’safarija’ i prosleđen je Ministarstvu spoljnih poslova u Rimu. Ako takav izveštaj postoji, mogao bi da bude od znatne vrednosti istražiteljima. Mogao bi da sadrži imena, rute putovanja i moguće druge informacije koje bi i danas mogle da se provere. Međutim, postojanje dokumenta još nije dokazano. Italijansko Ministarstvo spoljnih poslova je, kada ih je Špigel kontaktirao, saopštilo: ’Vlasti odgovorne za to su nas obavestile da nemaju nikakve informacije o tom pitanju“, piše Špigel.

Kada je reč o Državnom tužilaštvu, tužilac Viola za Špigel je rekao: „Do sada nismo zatražili pristup nikakvim dosijeima, ni u Ministarstvu spoljnih poslova, ni u bivšoj obaveštajnoj agenciji SISMI. Razmatramo da li ćemo i kada to da uradimo i ne mislim da bismo naišli na otpor.“

Još je dakle otvoreno, zaključuje Špigel, hoće li taj, možda najvažniji dokumentarni trag, uopšte negde da vodi.

Svedokinja blizu Trsta

Špigel međutim piše o jednom drugom „znatno konkretnijem tragu koji vodi na farmu u brdima iznad Trsta“.

„Salvini i autor Gavaceni (Ecio Gavaceni, autor knjige ’Vikend snajperisti’, prim.ur.) otputovali su tamo 20. avgusta kako bi intervjuisali ženu koja je kontaktirala Gavacenija putem i-mejla početkom februara. U poruci je napisala da je potrebna ’hrabrost da se određeni strašni činovi smatraju mogućima’. Radi njene zaštite, ovde ćemo je zvati Ana, a njeno pravo ime poznato je Špigelu“, piše list navodeći da Ana, između ostalog, na farmi, nedaleko od slovenačke granice poseduje pansion za goste.

Špigel, pozivajući se na protokol njenog razgovora sa Salvinijem i Gavacanijem koji mu je kako naovid nemački list dostavljen na uvid, piše:

„Nakon izbijanja rata u Bosni u aprilu 1992. počela je da prima goste koji su se fundamentalno razlikovali od njene dotadašnje klijentele: veoma bogati, skupo odeveni, ’arogantni i neuljudni’, te navikli na to da ih se služi. ’Rekli su da idu u Bosnu da pucaju na civile’, izjavila je Ana za zapisnik. ’Posebno su govorili o deci za čije je ubistvo naplaćivana veća tarifa’. Muškarce, uglavnom iz severne Italije, prema njenim rečima dočekivali su krijumčari odmah s druge strane slovenačke granice“, piše Špigel.

Novinarima Špigel je prilikom posete njenoj farmi, Ana ispričala priču na sličan način.

„Rekla je da je prošla predvojničku obuku u Sloveniji tokom jugoslovenskog doba. Zato je prepoznala da precizno oružje i nišani za noćno gledanje koje su njeni gosti nosili nisu bili obična lovačka oprema. Ana kaže da je u to vreme kontaktirala oficire italijanske državne policije, tačnije njihovu specijalnu jedinicu Digis. Međutim, njena usmena prijava nije imala efekta. Spremna je da potvrdi svoje izjave javnom tužilaštvu u bilo kom trenutku“, piše Špigel.

„Izjave se slažu u bitnim tačkama“

„Ana prepričava iz sopstvenog sećanja priču o muškarcima koji su se navodno hvalili da su putovali u Bosnu kako bi ubijali. Da li su ti muškarci zaista stigli u Sarajevo i ubijali civile, ne može se dokazati samo na osnovu njenog svedočenja. Za to bi istražitelji trebalo da identifikuju muškarce i rekonstruišu njihova putovanja u to vreme. Uprkos tome, Anino svedočenje moglo bi da pomogne u lociranju potencijalnih učesnika i njihovih ruta, jer istražitelji veruju da se uklapa u niz sličnih iskaza“, piše Špigel.

Na pitanje nemačkih novinara usuđuje li se državni tužilac Viola da predvidi dalji tok postupka, on kaže:

„Ono što se mora primetiti s najvećom mogućom objektivnošću jeste činjenica da u ovom slučaju postoje izjave različitih ljudi koji se ne poznaju i koji nisu mogli prethodno međusobno da se koordiniraju“, odgovara državni tužilac Viola za Špigel i zaključuje: „Izjave se slažu u bitnim tačkama.“

(Deutsche welle/foto: Paul Lowe/ ustupljeno Autonomiji)