Dan nakon izbora u Srbiji možemo kazati da je sve isto. Aleksandar Vučić je ostao neupitni gazda zemlje sve sa svojim neočetničkim radnicima na terenu, koji su i ovaj put donijeli pobjedu njemu i njegovom SNS-u. Naravno, mali doprinos su dali i Milorad Dodik i iz Bosne i Hercegovine i Andrija Mandić iz Crne Gore, obojica pobočnici srpskog sveta, obojica dvorske lude i zabavljači na dvoru Vučićevom, obojica zapadom pogurani i nesretno postavljeni.

I obojica su se pojavili, kako im je i naređeno, na proglašenju Vučićeve pobjede, pokazujući gospodaru da su mu (još uvijek) vjerni i da mu mogu, makar simbolično šaljući svoje zemljake sa dvojnim državljanstvom, ustabiliti vlast.

Dodik je to uradio konkretno poslavši 40 hiljada republikosrbijanskih fizičkih botova u beogradsku Arenu i na druge fiktivne lokacije da glasaju za Vučića, za sendvič i za 50 maraka, konvertibilnih.

Opozicija koje nema u Srbiji

Nego, šta je problem sa opozicijom u Srbiji koja tako predano gubi izbore sve ove godine da je to za izučavanje? Pa problem je što ona ne postoji! Preciznije, jedina odistinska opozicija koja bi Srbiju na zapadu, a tako su se i zvali, dakle ljudi s političkim programima, koji bi priznali nezavisno Kosovo, genocid u Srebrenici, koji bi u EU i NATO pakt – dobili su mizernih 0,2 posto glasova.

Sa druge strane, izvikani pokret Srbija protiv nasilja, koji se sve vrijeme politički kurvao sa neočetnicima, putinistima, litijašima i ostalim ljotićevcima, koji je imao i svoje medije i jaku infrastrukturu, dobio je anemičnih 23 posto glasova, a što će kazati da su građani Srbije i čuveni narod zaključili jednostavnu stvar – što da glasaju za opozicione četnike i putiniste i litijaše, kad takve već imaju na vlasti i zato Vučiću debelo i očekivano preko 40 posto glasova.

Nestorovićev uspjeh kao paradigma današnje Srbije

Na to sve nikako ne smijemo zaboraviti niti bizarnog Branimira Nestorovića, koji je teorijama zavjere, i antivaskserstvom skupio 300 hiljada glasova i koji je lagano ušao u parlamentarni život Srbije. Na to sve, njegovi glasovi će biti, kako se čini, odlučujući za formiranje lokalne vlasti u Beogradu. Na sreću vam bilo!

I upravo Nestorović i vojska njegovih glasača pokazuju civilizacijski nivo ili preciznije dno, a u kome čami današnja Srbija. A, Srbija neće i još važnije NE ŽELI U NATO i EU, ona hoće Putina, hoće teorije zavjere, hoće srpski svet, hoće sebe nepismenu i neuku i ko sam ja ili bilo ko da joj to brani.

Tvorba rođaka iz RS-a u kretene

Ono što je nefer jeste silno opoziciono kukanje na Dodikove botove koji su glasali za Vučića. Zaboravlja ta ista tzv. opozicija da je pozdravljala narečene ljude u crnom kad su litjali i skidali demokratsku vlast u Crnoj Gori, zaboravlja „opozicija“ da je „rođacima iz RS-a“ opozicioni Boris Tadić, Dodikov jaran, dijelio po RS-u državljanstva kao klikere. I zaboravlja da je udio glasača iz RS-a na srbijanskim izborima zanemariv.

Pa drugovi, gospodo, ne može se parnim datumima dijeliti državljanstvo bosanskim Srbima na izvolite, a neparnim se buniti na te iste bosanske Srbe što ne udovoljavaju predizbornim željama dok dolaze legalno na izbore.

Sa druge strane, ti isti bosanski Srbi su pokazali (po ko zna koji put) da su pretežno stoka sitnog zuba koja se kupuje za 50 maraka, a pokazali su još nešto – svoje dualno biće: tako su sa zapadne strane Drine oni jedan narod, konstitutivni da prostite, a kad pređu u Srbiju postaju manji od makovog zrna, nestane im srBstva i sami sebe zovu građanima. Šizofrenija totalna, pa ko voli ne izvoli.

Ipak, slika koja je obilježila (post)izborni proces jeste ona zajednička, noćna iz nekog foajea na kojoj Dodik i Mandić uz svitu srpskog sveta, reprezentujući državne institucije BiH i Crne Gore poziraju sa Vučićem.

Srpski svet je još jednom svim nevjernim Tomama pokazao da je živ, življi nego ikad. Pokazao je da narod i svjetina stoji uz njega i za njega i da je kao takav opasnost za cijeli Balkan, a pokazao je i dokazao da uz Putina taj srpski svet gradi dobre, odlične odnose i sa EU i sa Amerikancima, koliko god se neki pravili slijepi na to. Ne zaboravite, te američke politike su postavile Dodika na poziciju moći, dale su legitimitet Mandiću, podržale su Vučića, pa je onda iluzorno očekivati da će nekakva opozicija pobijediti, pogotovo ako te opozicije suštinski i nema ili ako je ona u takvim zanemarivim tragovima da za nju glasaju eventualno samo članovi njihovih užih porodica.

Svima nama koji živimo u blizini Srbije veselo bilo jer će još žešće biti nastavljeni terenski radovi na devastaciji Zapadnog Balkana sve sa pijunima srpskog sveta u RS-u i Crnoj Gori. Za to je Srbija dobila nesumnjivu i većinsku podršku srpskog naroda ali na žalost ima tu podršku i u velikim dijelovima međunarodne zajednice u koju se mi kunemo.

Ko ima oči, vidjeće, samo da ne bude kasno!

Dragan Bursać (Radiosarajevo.ba)