Dino Rađa, legendarni centar i aktualni predsjednik stručnog savjeta muške košarke pri HKS-u, dao je intervju za novi broj Nedeljnika. Teme su bile raznolike, od Jugoplastike, preko košarke koja se igrala u Jugoslaviji i rata, do aktualnog stanja u košarci u Hrvatskoj i Srbiji.
Nakon uvodnog dijela u kojem kaže da se nema što opraštati od Dude Ivkovića, odnosno da bi to učinio kad bi prošao makar jedan dan da mu ne padne na pamet, dodao je da njegovu smrt smatra tek privremenim rastankom. Potom je razgovor otišao na temu rata.
„Imam ti spreman odgovor koji vrijedi za svako to pitanje. Zaboli me više ku*ac za rat. Za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude ograničene pameti koji nam ne dopuštaju da živimo normalno. Zaboli me tko je prvi počeo, tko je više pogriješio. Odbijam sudjelovati u tim pričama, koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze“, rekao je Rađa pa dodao:
„Biramo živjeti kao psi“
„Da mi je vidjeti da se ljudi puste normalno živjeti. Sjećam se kao da je bilo jučer, sedamdesetih godina je malo dražih gostiju bilo od Nijemaca. Ej, Nijemci s kojima smo ratovali 25 godina ranije, bili su nam dragi gosti, a danas, 30 godina od rata, ljudi i dalje hrane svoje duše tim pričama. Biramo živjeti kao psi, a ne kao ljudi. I to me ubija. Zato neću više govoriti o tome.“
Siguran je da bi reprezentacija bivše države dominirala u košarci. „Uvjeren sam, da se Jugoslavija nije raspala, bila bi vječni europski prvak. Znači, od 1989. do 2225. godine nam ne bi nitko prismrdio. Utakmica s Dream Teamom iz 1992, hm, mislim da bismo to izgubili. Mi smo u toj utakmici bili tanki za još pet-šest igrača koji bi se mogli isprsiti i suprotstaviti, ali mislim da ni svi zajedno kao Jugoslavija ne bismo dobili taj tim. A sve ostale američke timove poslije, mislim da bi bilo na jednu loptu i da bi često odlazila na našu stranu.“
„Nema razigravača? Igraj bez njega“
Odgovorio je i na pitanje o onom što se smatra kroničnim problemom hrvatske košarke. „Kažu, Hrvatska nema razigravača. Pa što će ti razigravač, što ga moraš imati, igraj bez njega. Radi ono što je radio Phil Jackson. Košarka je oduvijek, i prije Phila i svih drugih, bila igra trojice. Trojica igraju s loptom, ostala dvojica ometaju i odvlače pažnju. Može se igrati i dva na dva ili jedan na jedan, ali je osnova košarke u tri na tri. A ni Philovi Bullsi nisu imali nekog razigravača“, rekao je i prisjetio se Jugoplastike i jedne anegdote.
Košarkaški Beatlesi
„Tijekom snimanja čuvene serije La casa de papel nešto ne ide kako treba i direktor fotografije okuplja ekipu. Drži govor i kaže: ‘Ljudi, moramo biti malo kao Jugoplastika.’ Sada kada je bila premijera pete sezone, odlučio sam ga iznenaditi. Otišao sam na premijeru i sjeo u drugi red. On je bio u prvom. I kada je projekcija završila i svjetla se upalila, vidio me“, otkrio je Rađa i dodao:
„Čovjek je umro od sreće. Poklonio sam mu žutu Jugoplastikinu majicu i on je pred par tisuća ljudi skinuo sve sa sebe, ostao gol do pasa i obukao tu majicu. Eto kakav je fenomen Jugoplastika. Mi smo bili košarkaški Beatlesi.“