Vanredna profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta Griffith u Australiji Olivera Simić objavila je 2025. godine knjigu „Madam ratna zločinka: Biljana Plavšić, srpska čelična lady“, a gdje je sumirala sedam godina razgovora s njom i zaključila kako Plavšić nikada nije izrazila kajanje za svoje postupke.

Simić je navela kako su je na razgovore s Plavšić podstakla pitanja – kako je univerzitetska profesorica i međunarodno priznata naučnica mogla postati ratni zločinac.

Plavšić, bivša biologinja, visoka politička liderka bosanskih Srba i predsjednica Republike bosanskih Srpskih, jedina je žena od 161 osobe koju je optužio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Ona je prva visokopozicionirana političarka koja je procesuirana za masovne zločine.

Tokom rata, Plavšić je branila etničko čišćenje Hrvata i Bošnjaka kao „prirodnu pojavu“, opravdavajući svoju politiku etničkog čišćenja, koju su uglavnom provodile srpske paravojne formacije, teorijama o etničkoj i rasnoj superiornosti.

Kroz razgovore sa Simić, Plavšić nikada nije izrazila kajanje za svoje političke odluke.

„Žrtvovala sam se. Nisam učinila ništa loše. Priznala sam krivicu za zločine protiv čovječnosti kako bi odbacili ostale optužbe. Da nisam, suđenje bi trajalo tri, tri i po godine. S obzirom na moje godine, to nije bila opcija. Oni su mislili da je to nešto strašno. Nisam obraćala pažnju na to. Jednostavno me nije zanimalo“, navela je.

Simić ističe kako je, kada je prvi put otišla u dom Biljane Plavšić u Beogradu, bilo posebno stresno.

„Raširila je ruke kao da se poznajemo već dugo, napravila korak unazad i promotrila me od glave do pete. Svijetloplavi kardigan joj je labavo visio s ramena. Zračila je od sreće. Ušli smo unutra. Našla sam se kako sjedim, gotovo u stanju šoka, razgovarajući s nekim ko je osuđen za organizaciju velikog dijela rata u Bosni. Također sam dobila pristup ogromnoj privatnoj arhivi Biljane Plavšić koja je sadržavala stotine pisama, isječaka iz novina, originalnih ratnih dokumenata, pa čak i rukom pisani set od tri bilježnice – dnevnika koje je pisala u zatvoru. Morala sam je nagovoriti da razgovara sa mnom i postepeno graditi povjerenje. Nije htjela ništa podijeliti osim ako nije osjećala da se prema njenim riječima postupa s poštovanjem“, opisuje Simić.

„Nadala sam se da će izraziti žaljenje i kajanje. Ali nije ih bilo. Zaista, Plavšić mi je rekla da nije htjela sjediti na suđenju kako bi slušala sve lažne svjedoke i njihove laži. Nikada nije promijenila svoja uvjerenja. Ljudska je priroda željeti ratne zločince vidjeti kao ‘čudovišta’, drugačija od nas. Ona nije patološka osoba. Naprotiv, ona je visokoobrazovana i klinički ultranacionalistkinja koja vjeruje u nadmoć Srba nad nesrbima. Ultranacionalistički Srbi smatraju bosanske muslimane etničkim Srbima koji su prešli na islam kao sredstvo preživljavanja tokom vladavine Osmanskog carstva. Takve tvrdnje da muslimani nisu prava nacionalnost duboko su uvredljive za bosanske muslimane koji praktikuju islam vijekovima. Plavšić, kao i mnogi drugi nacionalistički Srbi, odbacuje pravni termin genocid u vezi sa masakrom u Srebrenici. Ubistva mi je opisala kao ‘zločin’, ali ‘ne genocid'“, navodi Simić.

Ponekad, kada bi je suočila s nekim pravnim činjenicama i dokazima, ona bi se odmah podrugljivo ponašala, mršteći se na nju.

„Jednom prilikom, bez imalo zadrške, obrecnula se: ‘Već sam ti rekla šta mislim o tome’. Brzo sam shvatila da bez obzira na to šta kažem, ona nikada neće promijeniti svoja uvjerenja i da moj posao nije nužno da pokušavam to učiniti. Teško mi je bilo podnijeti mnogo toga u što je ona još uvijek žarko vjerovala, ali sam potisnula svoje emocije kako bih se mogla probiti kroz sve to. Bilo je teško pronaći ravnotežu i znati koliko daleko mogu ići ispitujući je. Žalim što je nisam više ispitivala, ali bila sam nervozna da bih prestala pričati“, rekla je Simić u tekstu za The Conversation.

Plavšić ne samo da ne osjeća krivicu zbog svojih postupaka, već je bila potpuno uvjerena u njihovu ispravnost.

„Ne, nema razloga za žaljenje. Morala sam zaštititi svoj narod“, poručila je Plavšić.

Preskakala leševe Bošnjaka da poljubi Arkana

Bivša predsjednica bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska i presuđena ratna zločinka Biljana Plavšić preminula je jutros u Beogradu u 96. godini.

Nakon što su na njen poziv stigli u Bijeljinu proljeća 1992. godine, arkanovci su iza sebe ostavili krvavi trag, a stravične fotografije ubijenih bijeljinskih Bošnjaka na ulicama obišle su svijet.

Ostalo je zabilježeno da je Plavšić nakon etničkog čišćenja Bijeljine šetala krvavim ulicama, te bukvalno preskočila leš ubijenog civila kako bi poljubila Željka Ražnatovića Arkana i čestitala mu na „obavljenom poslu“.

Plavšić je bila jedna od osnivačica entiteta Republika Srpska i njegova druga po redu predsjednica (od 1996. do 1998. godine). Zbog ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i teškog kršenja običaja i pravila rata počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini, Plavšić je pred Haškim tribunalom pravosnažno osuđena na 11 godina zatvora, od kojih je odslužila sedam.

(regionalni mediji)

(Klix.ba, foto: Ron Haviv)