"U predstavama treba govoriti i o teškim temama, poput siromaštva, straha i nepravde, jer deci treba pokazati da svet nije uvek idealan, ali im obavezno treba ponuditi i pravi način da se s tim suoče"

Pozorište mladih, Novi Sad vratilo se ovih dana s Hercegnovskih aprilskih pozorišnih svečanosti, na kojima je u okviru selekcije za decu – HAPSić, gostovalo s dve svoje predstave – “Crvenkapom” u režiji Saše Latinovića i “Ivicom i Maricom” u režiji Slobodana Ninkovića.
Obe predstave izveli su po dva puta u tamošnjoj Dvorani “Park”, gde ih je, prema rečima organizatora, videlo oko 1100 mališana i njihovih roditelja.
Utisci dece i roditelja su nepodeljeni da se radi o izvanrednim predstavama koje na umetnički raskošan i etički ubedljiv – a prijemčiv način, decu uče pravim vrednostima.
Domaćini su istakli da su glumci iz novosadskog Pozorišta mladih, igrajući dve klasične evropske bajke, kroz jednostavnu radnju govorili o opasnostima i snalažljivosti, hrabrosti i poverenju, zajedništvu i sigurnom okruženju, svemu onome čemu ih i roditelji uče.
Primetili su da su u novosadskoj “Ivici i Marici” naglašeniji porodični odnosi, prvenstveno između brata i sestre u periodu odrastanja. Reč je o deci koja se vole, ali nisu uvek složna, niti tu ljubav svesno prepoznaju. Kada se u jednom trenutku nađu sami u šumi, simboličnom prostoru odrastanja i suočavanja sa životnim izazovima, uspevaju da se spasu zahvaljujući zajedništvu i ljubavi, istakao je reditelj Slobodan Ninković i dodao da su hteli da istaknu da se dobro dobrim vraća, da smo mi kolektivna bića koja vole drugarstvo i prijateljstvo, te da bez iskrenog prijateljstva zapravo ne možemo živeti normalno i dobro.
Ninković smatra da u predstavama treba govoriti i o teškim temama, poput siromaštva, straha i nepravde, jer deci treba pokazati da svet nije uvek idealan, ali da im obavezno treba ponuditi i pravi način da se s tim suoče, u čemu može pomoći upravo lutkarsko pozorište.
Podrška deci tokom odrastanja je ključna, složila se i glumica Neda Danilović, koja veruje da je poruka “Ivice i Marice”, da zajedno možemo uvek mnogo više, veoma važna, a istakla je da igranje za decu nosi posebnu odgovornost, jer je reč o najiskrenijoj publici koju je teško „prevariti“, te da su ključ za to – iskrenost i usklađenost priče s uzrastom publike i dečjim svetom.
Dobar utisak iz Herceg Novog ponela je i glumica Ksenija Mitrović, koja nadasve ljupko igra Crvenkapu. Glumica misli da je važna identifikacija dece s različitim emocijama, čak i strahom, jer će deca onda umeti da se suoče s njim, da ga lakše prebrode i pobede u stvarnom životu.
Reditelj “Crvenkape” Saša Latinović kaže da je ideja za ovu predstavu proizašla iz potrebe da se napravi predstava za uzrast tri i više godina, ali i iz želje da se obradi tema dečje samostalnosti, jer deca žele da odrastu, da preuzmu inicijativu – baš kao i Crvenkapa. Latinović takođe veruje da su deca najbolji partner glumcu na sceni.
Naglašava da je važno da u gradu postoji pozorište za decu koje im igra predstave, jer se u pozorištu najlepše odrasta u dobre ljude. Deca se stalno razvijaju i napreduju, zbog čega se kontinuirano mora pronalaziti adekvatan način da im se ispriča neka priča. Ako se u tome uspe, kaže Latinović, dobija se najbolji saveznik – još jedan – kolektivni glumac na sceni. Deca onda bodre svog heroja, upozoravaju ga ako postoji neka opasnost, aplaudiraju, viču, reaguju – spremna su da učestvuju u svemu što glumac traži, ali samo ako je iskren u onome što radi i ako ih zaista uvuče u priču, reći su Latinovića, inače i profesora lutkarstva i scenskog govora na Akademiji umetnosti Novi Sad.
(Pozorište mladih, foto: Mia Komazec i Darko Milosavljević)

STUPS: Tucanijada