
Ukrštanje podataka o trgovini između Kosova i ostatka Srbije, kojima raspolažu Privredna komora Srbije i Uprava carina, kao i Statistički zavod Kosova, pokazalo je da više od trećine prometa nije registrovano ni na jednoj strani. Prema proceni datoj u krajem sedmice objavljenom opsežnom istraživanju „Sloboda kretanja između Srbije i Kosova”, čiji je nosilac novosadski Centar za regionalizam uz podršku Evropske unije, promet u „sivoj zoni” čak domašuje 40 odsto ukupne razmene. To za direktnu posledicu ima ozbiljno zakidanje srpskog budžeta – jer, ne treba smetnuti s uma da se, zapravo, uglavnom radi o robi koja ide na Kosovo, s obzirom na to da je „uvoz” zanemarljiv.
Kosovo je, naime, izuzetno važno izvozno tržište za Srbiju, odnosno u poslednje dve godine zauzimalo je deveto mesto na toj rang listi. Tako je tokom 2009. tamo izvezeno robe u vrednosti od 240 miliona evra, da bi 2010. izvoz dosegao gotovo 300 miliona evra. Put Kosova su, očekivano, najviše išli nafta i hrana, mada su dobru prođu imali i građevinski materijal, automobili, medicinska oprema i farmaceutski proizvodi. Čak je i u prvih osam meseci ove godine izvezeno robe za više od 170 miliona evra, mada je letošnja blokada koju su uvele vlasti iz Prištine na uvoz iz Srbije zbog spora oko carinskog pečata nanela značajnu štetu srpskoj privredi.
Ono što je, međutim, problem u ovoj priči su upadljive razlike između zvaničnihpodataka iz Srbije o trgovini s Kosovom i podataka s Kosova o trgovini sa Srbijom. Iako bi srpski izvoz na Kosovo trebalo da bude istovetan uvozu Kosova, lane je razlika bila teška čak 30 miliona evra. Još su, međutim, veća neslaganja između zvanične srpske statistike i podataka s terena, jer je na temelju posmatranja privatnih firmi u delatnostima koje dominiraju u poslovanju sa Kosovom, kao što su trgovina iliusluge prevoza, procenjeno da je realan promet roba iz Srbije prema Kosovu lane dosegao nivo od oko 497,5 miliona evra na godišnjem nivou. To praktično znači da se usivoj zoni obrće skoro 200 miliona evra.
– Srbija je i prilikom potpisivanja regionalnog sporazuma CEFTA priznala da je celo Kosovo odvojeno carinsko područje pod međunarodnom upravom, ali je ipak tretirala sever i jug drugačije – objašnjava za „Dnevnik” jedan od autora istraživanja, dr Predrag Bijelić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. – Naime, jug je i praktično imao carinski tretman, dok na severu nije bilo nikakve carine. To je na kraju stvorilo i samom Beogradu ogromne probleme. Jer, pokazalo se da se velikom delu robe, koja je bez plaćanja ikakvih dažbina ’izvožena’ na sever, „gubi trag”, što znači da je ili prosleđivana na jug gde važe drugačija pravila, ili je ponovo završavala u centralnoj Srbiji. U svakom slučaju, državni budžet je ostajao uskraćen u pogledui carinskih i poreskih dažbina.
Upravo zbog činjenice da je uočen veliki broj ilegalnih trgovinskih operacijaizmeđu uže Srbije i Kosova, odnosno da bi sprečila izbegavanje poreza u trgovini sa severnim delom KiM i pokušala da muvatorima iz džepa izbije mrs težak 18 procenata,Srbija je tamo ponovo uvela PDV na promet posebnih vrsta robe. Predmetna uredba jestupila na snagu 16. septembra 2011, a glavne izmene podrazumevaju uvođenje PDV-a u trgovini robom koja potiče sa severnog dela Kosova prema užoj Srbiji, posebno kada se radi o motornim vozilima, nafti, naftnim derivatima itelekomunikacionim uslugama. Međutim, taj PDV se još uvek ne naplaćuje, mada suizvoznici obavezni da prilože dodatni dokument koji dokazuje da je porez plaćen naKosovu. Ipak, ne treba ni pominjati koliko je, s druge strane, problematično što različita pravila važe ispod i iznad Ibra, kako politički, tako i ekonomski (primera radi, južno je stopa PDV-a 16 posto).
– Za uvođenje tog enormnog sivog prometa u legalne tokove nije ključna šuma podzakonskih propisa, koji zapravo ništa nisu uredili – zaključuju prof. Bijelić i njegovi saradnici. – Umesto toga, mora se uspostaviti sistem carinskog nadzora nad robom, štopodrazumeva jasno definisanje carinskih područija Srbije i Kosova, a tehnički topodrazumeva i uređivanje carinskih ispostava. Pri tome severni deo Kosova ne smeimati povlašćeni poreski tretman, jer bi u suprotnom to bila slobodna ekonomska zona. Takođe, treba staviti van snage propise koji regulišu poreski tretman robe utrgovini sa Kosovom, jer ako na severu posluju privredni subjekti registrovani u Agenciji za privredne registre Srbije i nalaze se u dinarskom platnom sistemu, onda oni naprosto moraju biti i naši poreski obveznici, a ne da nikom ništa ne plaćaju. Na kraju, mora se uspostaviti viši nivo finansijske i fiskalne discipline prema Kosovu, te uvesti upravni okvir celokupno poslovanje s tom teritorijom. I tu ne može biti nikakvih političkih implikacija; uostalom, jednoj Kini ne pada na pamet da prizna nezavisnost Tajvana, ali s njim ubedljivo najviše trguje i čak su zajedno u Svetskoj trgovinskoj organizaciji.
(Dnevnik)


STUPS: Telohranitelji