Intenzivirani ruski napadi na ukrajinsku energetsku i civilnu infrastrukturu pokazuju da je rat ušao u novu fazu i da Putin užurbano, kako tvrde bolji poznavaoci prilika, mijenja strategiju nastojeći povratiti prednost koju je imao u prvom mjesecu agresije na Ukrajinu.

Direktna posljedica promijenjene Putinove strategije jeste da milioni domaćinstava širom Ukrajine ostaju bez struje i vode, a samo je u Kijevu, ukrajinskom glavnom gradu i prvobitnoj meti ruske agresije, u petak rano ujutro gotovo pola miliona ljudi ostalo bez napajanja električnom energijom.

Jedna grupa zapadnih vojnih analitičara ustvrdila je da Putin, zapravo, na zimu sada računa kao na najvažnijeg saveznika nadajući se da će hladno vrijeme, u kombinaciji sa nedostatkom ruskih energenata, značajno utjecati na stav evropske javnosti i njenih potrošača prema ratu koji se vodi u Ukrajini.

Kakvim će se pokazati ‘general zima’?

Putin računa da bi „nezadovoljni Evropljani“ mogli biti važan faktor u slabljenju ukrajinske vojne moći, a hladna zima, s druge strane, snažno bi utjecala na operativnu moć ukrajinskih vojnih snaga. Drugim riječima, Putin ozbiljno računa, kako je to rekao publicist Vlado Vurušić, na „generala zimu“.

Ali, ono na šta Putin, kao uostalom i na mnoge druge stvari kako se sada pokazuje, nije mogao utjecati jeste neobično topla jesen i blaga zima, što su stvari koje remete njegove vojno-osvajačke planove, pojašnjava Vurušić.

„Približavanjem zime stvari se ne moraju drastično promijeniti. Vidimo da je i zima malo neočekivano topla tako da je i tu Putin, koji je očekivao da mu pomogne ‘general zima’ trenutno posustao. On je i s tim na neki način mislio da unese još dodatnog nemira u Evropu, koja strahuje zbog nedostatka plina i energenata. Međutim, vidimo sve više da se Europa snalazi na druge načine, da zima još uvijek nije stigla i da sezona grijanja u mnogim zemljama nije počela u punom intenzitetu“, kaže Vurušić.

Situacija se ni na ratištu ne odvija onako kako je Putin očekivao, a meteorološki uslovi, kako sada stvari stoje, ne idu u prilog ruskoj vojsci i plaćeničkim jedinicama, koje se bore za Putinove interese u Ukrajini.

„Isto tako na samom bojištu, jer tamo sada padaju kiše, blato je, situacija je još uvijek malo nepovoljna, još nije smrzlo da bi se moglo krenuti u neke značajnije vojne operacije. Mnogi smatraju da bi dolaskom zime nastupilo nekakvo zatišje, vrlo vjerovatno su u pravu. Vidim da se pretpostvalja da bi se na dva ili tri mjeseca vodila poziciona borba. Isto tako znamo da zima nije bila prepreka u ratovima, pogotovu onim iz prošlosti, recimo u Finskoj, kada se rat vodio, vođen je na temperaturi od –20 stepeni ili u Staljingradskoj bici. Hladnoća ne mora biti ograničavajući faktor, ali pretpostavljamo da su se i jedna i druga strana dosta iscrpile“, navodi Vurušić.

Izmijenjena ruska vojna taktika

Ruska vojna taktika se promijenila u odnosu na prvobitnu i sada se ide na sistematsko iscrpljivanje protivnika uništavanjem infrastrukture. To je očit znak da Rusija ne stoji dobro u agresiji na susjeda, kaže Vurušić, pojašnjavajući da je „sve krenulo nizbrdo“ kada nisu, odmah prvih dana agresije, mogli provesti svoju ideju blitzkriega.

„S obzirom da se ne ostvaruju vojni planovi koje je Rusija htjela, da brzo završi rat, da izvrše blitzkrieg, jer su se morali povući, promijenili su taktiku. Sada imaju taktiku koja, s jedne strane, pokazuje i slabost, ali zapravo i neku trenutnu besperspektivnost, odnosno da još nisu svjesni šta zapravo žele napraviti. Oni gađaju civilnu i energetsku infrastruktutu po Ukrajini i otvoreno govore ‘vratimo Ukrajinu u kameno doba’, da bi izazvali malodušnost, da bi ljudi bili bez vode, struje, grijanja. Bez ikakvog obzira oni ciljaju na civile.

Vojnici će vjerojatno biti pošteđeni tih napada, jer su u rovu, na prvoj liniji i na bojištu, ali tko će ostati bez struje, grijanja i vode? Ostat će žene, djeca, starci, bolesnici. Tu su Rusi željeli jednu brutalnu taktiku koja je, na žalost, usporediva s onim kako se ratovalo u Drugom svjetskom ratu, a znamo koja je strana radila takve stvari“, kaže Vurušić.

Potrebno je, isto tako, obratiti pažnju na još dviije stvari, kaže Vurušić. Prva je sukob između ruske vojske i plaćeničke armije Wagner, koji se više ne može prikrivati, i djelovanje zapadnih sankcija na rusku ekonomiju, posebno na vojnu industriju.

Sukob vojske i grupe Wagner

„Evidentno je još nešto što se više ne može sakriti. Čak ni ruski režimski mediji ne mogu, a to je sve otvoreniji sukob između vojske i Wagnera, odnosno tih paramilitarnih skupina na koje se Putin oslanja, sve više, kako se čini. Jevgenij Prigožin, vlasnik Wagnera, čini se da postaje sve veći miljenik Vladimira Putina. Rado ga stavlja u neki sukob sa ministrom obrane Šojguom. Tu vidimo jedan zanimljivi sukob“.

Korištenje iranskih dronova, s druge strane, kaže Vurušić, jasan je pokazatelj da ruska vojna industrija više nema snagu i kapacitete da „snabdijeva rat u Ukrajini“. Bez obzira na skupoću, konstatura kako Rusi uvoze iranske dronove i oružje.

„Zanimljivo je da je Rusija pribjegla tome da u ovoj situaciji mora uvoziti oružje i dronove što pokazuje da proizvodnja nešto zapinje u samoj ruskoj ratnoj industriji. S obzirom da sankcije djeluju, manjka zapadnog repromaterijala. Drugo, očit je i nedostatak određenih tipova naoružanja. Ovo je još jedan pokazatelj da su se možda skladišta municije, skladišta oružja u ovih osam mjeseci dosta ispraznila, a ne pune se na očekivani način upravo zbog djelovanja sankcija“, zaključuje Vurušić.

(Al Jazeera, Foto: Beta)