U Hrvatskoj već 15 mjeseci živi grupa studenata novosadskog Filozofskog fakulteta, aktivista Pokreta slobodnih građana i organizacije STAV (Studenti protiv autoritarne vlasti) za kojima su vlasti Srbije raspisale potjernice, optužile ih za rušenje ustavnog poretka i pokrenule krivični postupak.

Pažnju javnosti, dijelom i neželjenu kad je riječ o prorežimskim medijima u Srbiji, privukao je nedavni razgovor s njima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, održan u organizaciji Neformalne studentske inicijative dan prije masovnog protesta na beogradskoj Slaviji. Tom prilikom prikazan je i film “Metamorfoza” o njihovom životu u Hrvatskoj.

Razgovarali smo s troje studenata aktivista: Anjom Pitulić, Dorotejom Antić i Branislavom Đorđevićem. Oni su riješili status u Hrvatskoj, imaju boravišne i radne dozvole, Branislav je (ponovo) student, sada na Fakultetu političkih znanosti. Pitulić i Antić najesen planiraju nastaviti studij.

Navode da su u Hrvatskoj naišli na nepodijeljeno topao prijem i pruženu ruku pomoći. Izbjegavaju prelazak državnih granica jer ih u tom slučaju čeka hapšenje, ali, kako ističu pravni stručnjaci, imaju pravo zatražiti politički azil u Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj članici EU-a. Njihova političko-izbjeglička priča počinje u martu 2025. u Dubrovniku na festivalu ZNA DU. Šestero studenata trebalo je ostati dva dana, ali su ostali mnogo duže.

– Bili smo na festivalu kad su nam počeli zvoniti mobiteli. Doznali smo da je BIA ilegalno snimila audio-zapis našeg neformalnog sastanka na kojem smo razmatrali ideje za proteste. To je emitovano na pet televizija s nacionalnom frekvencijom, a u hajku su se uključili i brojni portali i tabloidi – priča nam Anja Pitulić, bivša studentica kulturologije.

– Došli smo s malim koferima, računajući da ćemo se vratiti za dva dana. Nakon hapšenja šestero kolega u Novom Sadu, mi smo na savet advokata ostali u Hrvatskoj. Nismo znali šta nas čeka, a u Hrvatskoj uživam i osećam se bezbedno. I manje kvalitetan život nego što ga imamo ovde bio bi bolji nego u Srbiji – naglašava Anja, dodajući da je, kao i ostali, u redovnom kontaktu sa kolegama i porodicom.

Osim aktivističkog staža od 2019. i položenih ispita, Branislav Đorđević iza sebe ima i neke glumačke role.

– Upisao sam Filozofski fakultet u Novom Sadu, a u Zagrebu sam se upisao na Fakultet političkih znanosti. Prezadovoljan sam, pogotovo time što sam našao posao preko Student servisa. Ovde nam je pomogao svako kome smo se obratili za pomoć, i kolege i profesori i drugi građani – rekao je Đorđević, podsjetivši da je njegov fakultet bio druga obrazovna institucija u Srbiji čiji su studenti protestovali.

– Počeli su studenti Fakulteta dramskih umetnosti, a kad su napadnuti, pozvali su na solidarnost. Priključili smo se i protest počeli baš kad je trajalo obeležavanje 65. godišnjice fakulteta. Vrlo brzo, do decembra 2024. u protest su ušli studenti svih fakulteta u zemlji – priča nam, ističući kako je njihova grupa, kao i svi koji se protive režimu, u srpskim provladinim medijima prikazana u najgorem svjetlu.

– Po njima, mi smo teroristi, organizatori državnog udara, rušitelji ustava. Neko vreme bili smo i glavne ustaše, a sad smo “samo” izdajnici i nečiji puleni – govori Đorđević i podsjeća da je režim napadao STAV mjesecima prije Dubrovnika.

– Doduše, kad je krenula hajka na učesnike sastanka, od kojih je šestero već bilo uhapšeno, studenti su se prvo ogradili od nas, ali kad su shvatili o čemu se radi, podržali su nas – kaže i dodaje da su vlasti u Srbiji planirale raspisati i Interpolovu potjernicu, ali im to nije pošlo za rukom. Egzil ga je učvrstio u odluci da se bavi politikom i da jednog dana učestvuje u izgradnji demokratske Srbije.

– To će biti dug proces jer je Vučićev režim, iako mu se trese tlo pod nogama, još uvek jak i ne misli odstupiti. Ne mislimo ni mi da odstupimo i bit ćemo uporni sve dok Vučić ne ode s vlasti. To je lakši deo posla. Krajnji cilj su suštinske društvene promene i taj će proces trajati godinama. Ali to je jedini put ako ne želimo da propadnemo – zaključuje Đorđević.

Doroteja Antić još je u Srbiji diplomirala komunikologiju i odnose s javnošću i danas u Hrvatskoj radi u PR agenciji, a poslom je, kako kaže, više nego zadovoljna.

– Dobro smo se snašli u Hrvatskoj, naišli smo na veliku podršku i puno ljudi koji su nam pomogli i pomažu i nakon 15 meseci koliko ovde živimo – ističe.

– Naši kolege koji su ostali u Srbiji proveli su pet meseci u zatvoru u Klisi, pa nekoliko meseci u kućnom pritvoru, da bi se sada branili sa slobode na procesu započetom u novembru 2025., a koji se odlaže unedogled – navodi naša sugovornica.

– Da nam je neko pre godinu dana rekao da ćemo još biti ovde, da ćemo raditi i studirati, mislim da ne bismo verovali da je to moguće. Kad bih se sada vratila u taj period, vidim kako to i nije bilo tako nepredvidivo. Već tada smo i osetili i znali koliko srpska vlast može daleko ići u svojim pokušajima da skloni ljude koji upozoravaju na ono šta čini – rekla nam je Antić, koja ima i svoju priču s nadstrešnicom u Novom Sadu čiji je pad ubio 16 ljudi.

– Nadstrešnica je pala na moj prvi radni dan, 1. novembra 2024. Da sam kojim slučajem malo kasnila na posao, završila bih pod nadstrešnicom. Od tog dana svima u STAV-u život se pretvorio u smešu sastanaka, stajanja na protestima, jurcanja levo-desno i 550 poziva na dnevnoj bazi – govori Antić i dodaje da teško podnosi fizičku odvojenost od porodice i mlađeg brata, stopostotnog invalida, ali da “mora da izdrži”.

– I sada se pokazalo da su studenti vodeća politička snaga u državi jer su još sigurniji u ono što rade i ono što žele, a njihovo raspoloženje i volja za otporom nisu splasnuli – ističe u vezi protesta na Slaviji koji je i pored svih opstrukcija privukao više od 180.000 ljudi.

– Vučiću nisu pomogli ni otkazivanje vozova na dan protesta, ni nebulozne optužbe da vozovi nisu saobraćali jer su “Romi blokaderi krali bakar”, ni lažne vremenske prognoze koje su za taj deo Beograda u vreme protesta predviđale olujno nevreme, pa sve do slanja batinaša kako bi se sukobima sa policijom kompromitovalo studente. Mediji u Srbiji Hrvatsku drže “u rezervi” kako bi je s vremena na vreme napadali pod nekim izgovorom. Najgore je što smo svi u opasnosti od fizičkih napada, što su pokazali i lokalni izbori u Boru kad su napadnuti sekirom i povređeni Lazar Dinić i novinar Ivan Bjelić. Bezbednost mi je na prvom mestu i u Novi Sad se planiram vratiti tek pod uslovom da se povuku političke optužbe i poternice. Naši advokati traže da se one ukinu, ali bezuspešno. Verujem našim advokatima, ali ne verujem sudstvu. U zemlji bez prava i zakona mi smo optuženi u postupku koji ne bi ni postojao da je Srbija normalna država – ističe Doroteja Antić.

Nada se da će Srbija jednog dana postati država u kojoj se smije kritizirati vlast i društvene nepravilnosti, koja poštuje slobodu govora i pravo na javno okupljanje, njeguje demokratske vrijednosti i koja će zatvarati kriminalce umjesto da im se daje veliki medijski prostor.

Slično bi mogli reći i Jovan Dražić koji je studirao historiju i za sada ne može nastaviti studij jer mu vlasti nisu izdale dokumentaciju, pa povremeno radi tehničke poslove u kazalištu, Mila Pajić koja je neko vrijeme bila u “špicu” interesa javnosti (i napada medija) jer se uključila u rad Inicijative mladih za ljudska prava, kao i Dejan Bagarić.

Priča ne bi bila potpuna bez profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu Aleksandra Maršavelskog.

– Tu sam grupu studenata upoznao na jednom skupu Foruma za tranzicionu pravdu i pozvao ih na predavanje na svoj fakultet da bih pokazao kako se kazneno pravo može zloupotrijebiti i tom su prilikom razgovarali sa studentima s obostrano pozitivnom percepcijom. Imali su priliku razgovarati i sa studentima drugih fakulteta – kazao je Maršavelski.

Naglasio je veliku podršku Studentskog zbora Pravnog fakulteta, Kluba studenata FPZG-a te Kluba studenata i Studentskog zbora Filozofskog fakulteta. Smatra i da bi Hrvatska mogla studentima iz drugih zemalja koji su u poziciji sličnoj onoj u kojoj su Doroteja, Bane, Anja… omogućiti besplatan upis ili nastavak studiranja.

(Portal Novosti/foto: Autonomija)