Skip to main content

Nemanja Todorović: Grb Vojvodine i pitanja bez logičnog odgovora

Autonomija 25. мар 2015.
4 min čitanja

Kao politikolog moram da primetim jednu stvar koju ću ovde napisati kao uvodnu napomenu: u našoj zemlji ništa ne može biti „konačno rešenje“. Ovakvo rešenje za simbole Autonomne pokrajine Vojvodine vidim kao privremeno, na isti način koliko je privremen i sam Statut AP Vojvodine, koji zavisi od Ustava Republike Srbije, koji će takođe biti menjan. Prestao bih sa nabrajanjem „privremenosti“ da ne krenem da spominjem izborni zakon, zakon o lokalnoj samopravi, regionalizaciju ili tome slično. Sve je privremeno…
Da se vratimo na simbole AP Vojvodine… Od početka se nije krenulo sa njihovom izradom koja bi dovela do toga da ti simboli budu konačni, a možda i večni. Stručna javnost – a heraldičari u Srbiji se mogu nabrojati na prste jedne ruke – postupno su bili isključeni iz procesa donošenja novih simbola. Pre neki dan u jednoj gledanoj emisiji Javnog servisa raspravljalo se o heraldičkim simbolima AP Vojvodine, bez postavljanja seta logičnih pitanja: da li postoji ijedan region u Evropi koji ima dva grba i dve zastave i da li ijedan region u Evropi ima simbole koji su definisani kao „grb“ i “tradicionalni grb”? Zašto se nije tražilo kombinovano rešenje? Zbog čega ni ovog puta nije oformljeno stručno telo za izradu simbola, nego su simboli postali deo političke svakodnevice i vaganja političke moći u AP Vojvodini?
Državni i lokalni simboli, grbovi i zastave, nisu nepromenljiva kategorija i menjali su ih, dopunjavali i skraćivali, mnogi gradovi, regioni i države čak sa snažnijom heraldičkom tradicijom nego što je to naša. Nesporno je da je nekad postojao (predlog za) grb Vojvodstva, koji je kratko i korišćen u različitim grafičkim oblicima (ovo bih još jednom podvukao – različitim grafičkim oblicima), i nesporno je da su postojali grbovi teritorijalnih jedinica (ne feuda kako se to čulo) koji se danas predstavljaju kao geografske regije Vojvodine. Međutim, takozvano paralelno korišćenje dva simbola Vojvodine, nezabeleženo u Evropi, kojim se predviđa da se oba grba – „grb“ i “tradicionalni grb“, uporedo koriste, stvoriće ne samo još veći jaz između dve strane nego će dovesti i do velikih problema u nekoj skorijoj budućnosti, kada će neko ozbiljan biti pozvan da dođe do konačnog i kompromisnog rešenja grba AP Vojvodine. Ovakvo rešenje samo produbljuje krizu. Insistiranje na nepromenljivosti simbola, i na njihovoj tradicionalnosti, sa obe strane je besmisleno.
Nepoznavanje heraldike od strane donosioca odluka u AP Vojvodini, dovelo je do toga da 2002, 2004, pa na kraju i prošle godine dođe do usvajanja simbola čija je heraldička osnova upitna. Nekonsultovanje struke u slučaju simbola AP Vojvodine postala je „tradicionalna stvar“ kod ovog pitanja. Uopšte u Srbiji, političari su često mnogo veći stručnjaci za heraldiku od heraldičara. Ni 2002. godine, heraldičari nisu učestvovali u stvaranju simbola Vojvodine. Tadašnja komisija uradila je predlog koji je kasnije postao i grb Autonomne pokajine, koji je sa heraldički nepreciznim tekstom izglasan u Skupštini Vojvodine. Sam grb, mislim na grb iz 2002. godine, kao grafička celina, ima mnogo manjkavosti, koje su jedanput već ispravljane i koje se daju heraldički još više unaprediti. Mišljenje stručne javnosti nije ispoštovano ni proletos kod rada na Statutu, gde se odmah skretala pažnja na besmisao dualizma simbola, a ona ni kod samog rada na novim tj. „tradicionalnim“ simbolima.
Ja ne sporim da su gospodin Orlović i ostala gospoda, stručnjaci u svojim oblastima, ali na heraldiku gledaju vrlo laički. Argumenti koje obojica potežu su besmisleni. Sa jedne strane o tome da i okolne teritorijalne jedinice Mađarske, Hrvatske i Rumunije koriste simbole bazirane na istim elementima. Pa šta?! Zar ima malo Francuskih i Nemačkih pograničnih oblasti koje imaju na istim elementima bazirane simbole? Isti je slučaj i kod Španije i Portugala. Rumunije i Moldavije. Zar grbovi Letonije i Belorusije nisu bili isti? Zar britanski grb ne sadrži grb Normandije (koja je u Francuskoj) i Irske? Pa čekajte, zar grb Srbije i Republike Srpske jedno vreme nisu imali iste elemente? Razumete li sad besmisao ovog argumenta? Sa druge strane bitno je naglasiti još jednu stvar, koja se tiče drugog povučenog argumenta. Ako je neko pažljivo pratio rečenice gospodina Dragomira Acovića, koji sve vreme govori o grbovima teritorije. Pa čak i nekoliko puta to ponovi. Dakle ono što se sada naziva „Tradicionalni grb Vojvodine“ je grb Vojvodstva srpskog što je bila teritorijalna jedinica Habzburške monarhije od revolucije 1848. do Austro-Ugarske nagodbe. Dakle, to nije grb naroda, jer grbovi naroda ne postoje. Dvaput podvučeno.
Ne sumnjam u stručnost izvestioca i predlagača, u oblastima kojima se bave, ali insistiranje na nekim stvarima vezanim za „tradicionalni grb“, samo pokazuje njihovu nestručnost u ovoj oblasti. Prvenstveno sam pojam tradicionalnog je sporan, jer da li je tradicionalnije ono što su teritorije koristile mnogo duže, od onoga što je vrlo kratko korišćeno kao sveobuhvatni grb Vojvodstva. I sam grb Vojvodstva imao je nekada dodatne elemente koji su činili grbovi geografskih teritorija (zajedno sa Baranjom). Zašto nekome nije palo na pamet da spoji te dve tradicije? Ovim kritikujem i jednu i drugu stranu… Šta je sporno u izradi jedistvenog grba? Ili je celokupna ideja samo u produbljivanju političkog sukoba?
U pomenutoj emisiji, gospodin Orlović se čak usudio da iskoristi reč „blazon“ ne znajući da je upravo ono što je predloženo na samom zasedanju Skupšrine Vojvodine, a delo je gospodina Vladimira Labata (poznatog po izradi simbola VJ, Resora DB i JSO), ne poštuje, naglašavam – ne poštuje, blazon koji je utvrđen Statutom AP Vojvodine. Pre nekoliko dana kada se u javnosti pojavilo novo grafičko rešenje tzv. „Tradicionalnog grba Vojvodine”, ja sam lično bio šokiran nepoznavanjem heraldike od strane autora. Mnogo heraldičkih manjkavosti čini predloženi grb pogrešnim. Kao jedan od primera mogu da navedem da je grafičkim ulepšavanjem štit sa krstom i ocilima dobio zlatnu borduru koja u heraldici ima neko sasvim drugo značenje. Takođe je i sam srebrni krst dobio zlatnu borduru. Takvih bordura nema u opisu „Tradicionalnog grba Vojvodine” u Statutu AP Vojvodine. Samim tim, i laik shvata koliko je posao urađen nestručno i da je umetnik koji nje radio grb pogrešno prepisao blazon. Dakle, nešto se pojavilo na grafičkom rešenju “Tradicionalnog grba”, a da to nema osnova ni u heraldici, a ni tradiciji. Grafičko rešenje, koje je trebalo biti usvojeno u Skupštini Vojvodine je pogrešno i ne predstavlja „Tradicionalni grb Vojvodine“ po Statutu AP, a samim tim ni onaj iz 1848. godine.
Konačno rešenje grba Vojvodine svakao bi morala pronaći stručna komisija – sastavljena od heraldičara – koja bi posao uradila od početka – izmenom heraldički besmislenog člana Statuta AP Vojvodine o dva grba, i rešavanjem potpuno novog grba u srazmeri sa državnim grbom Republike Srbije, a oslanjajući se na sve gorepomenute tradicije.
Nemanja Todorović Štiplija
glavni i odgovorni urednik European Western Balkans i strastveni heraldičar