Skip to main content

Nacionalne manjine na popisu u Srbiji – borba za budućnost Vojvodine

Info 28. sep 2022.
6 min čitanja

"Nacionalne manjine u Srbiji su organizovane kroz 23 nacionalna vijeća od kojih samo njih šest ima sjedište izvan Vojvodine"

Zbog pandemije i izbora popis stanovništva u Srbiji je viša puta pomjeran i konačno će se sprovesti u oktobru ove godine. Odgađanja su dala dodatno vrijeme nacionalnim manjinama da unaprijede svoju koordinaciju kroz vijeća i poboljšanje unutrašnje organizacije. Međutim, pozitivnu atmosferu je poremetila kampanja za izbore za nacionalna vijeća koji su u novembru.

Prema neslužbenim procjenama, u Srbiji živi između jednog i 1,3 miliona pripadnika nacionalnih manjina ili oko 13 posto ukupnog stanovništva.

Nacionalne manjine u Srbiji su organizovane kroz 23 nacionalna vijeća od kojih samo njih šest ima sjedište izvan Vojvodine, što na najbolji način odražava heterogenost stanovništva ovog dijela zemlje.

Nacionalna vijeća su ranije na popisima imala pasivnu ulogu, ali na ovom popisu su se izborila da budu sastavni dio procesa pripreme i realizacije popisa.

Negativna demografija Hrvata u Vojvodini

Hrvati su jedan od autohtonih naroda u Vojvodini koji i dalje trpi negativne posljedice sukoba iz 90-tih godina što se odražava i kroz vrlo negativnu demografsku strukturu zajednice.

„Zajednica Hrvata u Republici Srbiji i dalje se suočava sa brojnim izazovima koji usložnjavaju njezin položaj, a tu najprije svakako mislimo na isključenost iz procesa donošenja odluka, nevoljnost državnih organa za adekvatnijim i sustavnijim uključivanjem Hrvata, potpunu podzastupljenost u organima javne uprave, te visoki stupanj netolerancije spram Hrvata i izloženost raznim vidovima diskriminacije“, izjavio je Darko Baštovanović, međunarodni tajnik Hrvatskog nacionalnog vijeća.

Podsjetio je da je popis jedan od najvažnijih društvenih procesa od kojeg zavisi i ostvarivanje prava nacionalnih manjina, izbora, autonomije i finansiranja.

„Popis izravno utječe i hrvatsku nacionalnu manjinu koja se kao ranjena manjinska zajednica suočava s negativnim demografskim trendovima, možemo sa sigurnošću reći i jednim od najnegativnijih kada su u pitanju manjinske zajednice u Srbiji, jer se radi o manjini koja spada među najstarije zajednice. Ukoliko se k tomu pridoda i negativan sentiment spram Hrvata i procesi asimilacije, te uplitanje državnih institucija u identitetska pitanja, onda je jasno kako postoji ozbiljan problem samog elementarnog opstanka jedne manjine. No, Hrvatsko nacionalno vijeće poduzelo je niz aktivnosti kako bi se naši sunarodnjaci ohrabrili da se na predstojećem popisu jasno izjasne kao Hrvati i da su njihove institucije uz njih“, dodaje Baštovanović.

Ucjene prilikom izjašnjavanja

Problem različitog odnosa prema identitetu i pripadnosti Bunjevaca opterećuje hrvatsku manjinu, ali i odnose dvije države.

„Bunjevačko pitanje predstavlja jedan od najtežih problema kada su u pitanju sveukupni hrvatsko-srpski odnosi, jer pokušaji razbijanja hrvatskog korpusa, koji traju još od perioda brutalnoga režima Slobodana Miloševića (a koji su uvijek prisutni u različitom intenzitetu), danas jesu sve više i više osnaženi, od djelovanja SANU-a na odvajanju bunjevačkoga dijalekta iz hrvatskoga jezika, pa sve do uvođenja takozvanoga bunjevačkog jezika u službenu uporabu u Subotici u 2021. godini, pa čak i pokušaja da se ospori elementarna autohtonost i prisutnost Hrvata na ovim prostorima“, kaže Baštovanović.

Ovaj primjer nije usamljen kada je u pitanju položaj i status manjina i donosa službenog Beograda prema njihovom identitetu. Sa druge strane, iz Bunjevačkog nacionalnog savjeta ističu uspjehe u afirmaciji njihovog identiteta i saradnju sa državnim institucijama.

„Bunjevačka nacionalna manjina u Srbiji uživa sva prava, kao i ostale nacionalne manjine. Konačno, to je postignuto kada je bunjevački postao jezik i proglašen za službeni u Subotici. Ipak, ostaci prošlosti (naredba iz 1945. godine da se svi Bunjevci moraju izjašnjavati kao Hrvati koja je trajala do devedesetih godina), dugačak period nemogućnosti izjašnjavanja pod svojim imenom ostavila je duboki trag. Potrebno je još mnogo rada Nacionalnog savjeta Bunjevaca, saradnje sa lokalnim, pokrajinskim i republičkim vlastima da bi se nivo manjinskih i ljudskih prava za Bunjevce podigao na nivo koji bi bio u potpunosti zadovoljavajuć“, kaže član Bunjevačkog nacionalnog savjeta.

Oni očekuju isti ili povećani broj građana koji se izjašnjavaju kao Bunjevci.

„Optimizam gradimo pre svega na činjenici da je u poslednjih desetak godina urađeno puno na polju proklamovanja bunjevačkog identiteta, a sa druge strane što je popis elektronski, i smanjena je mogućnost manipulisanja dobijenim podacima. Ipak, postoji bojazan od ucena i pritisaka na bunjevačko stanovništvo da se moraju izjasniti prema naredbi, odnosno kao Hrvati. Ucenjuje se sa mogućnošću dobijanjem hrvatskog pasoša, stipendijama za učenike i studente, dobrosusedskih odnosa pa čak i u okviru istih porodica, gde se nacionalni identitet doživljava različito, jedni su Bunjevci, drugi Hrvati, a tenzija između njih je velika“, dodaju iz Bunjevačkog nacionalnog savjeta.

Zajednički problemi opterećuju REA zajednicu

Statistički podaci o pripadnicima romske nacionalne manjine i, njima srodnih, Egipćana i Aškalija su vrlo oprečni zbog niskog stepena izjašnjavanja na popisima u poređenju sa stvarnim brojem pripadnika. Pojedine nevladine organizacije su radile istraživanja i smatraju da pripadnika REA (Romi, Egipćani i Aškalije) zajednice u Srbiji ima oko 500.000.

„Problemi pripadnika egipatske zajednice su godinama isti, jer ne postoji dovoljna svijest o važnosti čuvanja identiteta, kulture, tradicije. Krivca za to vidimo u životnom standardu, teškom ekonomskom položaju naše zajednice, u obrazovanju, informiranosti i nedovoljnoj zainteresovanosti. Činimo sve što je u našoj moći da stignemo kod svakog našeg sunarodnika i objasnimo važnost popisa i izjašnjavanja o svom nacionalnom identitetu“, kaže predsjednik Nacionalnog savjeta Egipćana u Srbiji Emin Zejnulahu.

U Srbiji, prema podacima upisanih u poseban birački spisak, ima oko 4.200 Egipćana, a na popisu iz 2011. godine pripadnika ove nacionalne manjine bilo je oko 1.800. Prema saznanjima Nacionalnog savjeta Egipćana broj Egipćana u Vojvodini je preko 3.500, a u cijeloj Srbiji preko 10.000 pripadnika.

„Ovim putem pozivam sve svoje sunarodnike da se izjasne bez straha i sa ponosom jer gdje ćemo se roditi i u kojoj porodici – nismo birali, to nam je Bog izabrao. Jako je važno da aktivno učestvuju u popisu stanovništva i savetuju jedne druge, porodicu poznanike da se deklarišu kao Egipćani, jer samo sa brojem deklarisanih se menja politika prema našoj zajednici“, poručuje Zejnulahu.

Slično stanje je i kod srodne zajednice Aškalija, koje je u zadnjem popisu svrstana u ‘ostale’. Prema popisu iz 2011. godine, broj Aškalija u Vojvodini je oko 1.500 stanovnika. Prema terenskom istraživanju Nacionalnog savjeta Aškalija procjenjuje se da na teritoriji Vojvodine živi između 10.000 i 15.000 Aškalija, a u cijeloj Srbije oko 20.000.

„Veoma je teško reći da su prava Aškalija, koja im garantuje Ustav i zakoni Republike Srbije, u potpunosti ostvarena, prvenstveno iz razloga jer smo svesni da je to proces i da na tom putu treba puno toga rešiti. Napravljan je ogroman korak priznavanjem i formiranjem Nacionalnog saveta Aškalija, međutim Aškalije, kao nacionalna zajednica još uvek nemaju obrazovanje na svom maternjem jeziku, nemaju sredstva informisanja, niti svoj kulturni i medijski sadržaj, ogroman je procenat nezaposlenosti, a vrlo često smo svedoci diskriminacije i stigmatizacije Aškalija, posebno među decom i mladima. Zato je možda ovo dobra prilika da se pripadnici Aškalija odazovu predstojećem popisu stanovništva i izborima za Nacionalne savete manjinskih zajednica i time daju podršku na putu ostvarivanja svojih prava“, kaže Muhamed Behrami iz Nacionalnog savjeta Aškalija.

Sve više Rusa

Rusini su narod čiji se identitet prelijeva između Rusa i Ukrajinaca.

“Značaj ovog popisa u 2022. godini se ogleda u posebnom interesu svake nacionalne manjine, zajednice u smislu planiranja i razvoja, jer se dešava svakih deset godina, a već sada smo svedoci neočekivanih geopolitičkih događaja koji će svakako imati uticaja na sve žitelje Republike Srbije – što znači, do 2032. godine ćemo imati podatke o brojnom stanju i sastavu stanovništva koji će biti jedini relevantni na svim nivoima i procesima odlučivanja”, kaže Borislav Sakač, predsjednik Nacionalnog savjeta Rusina.

Njihova poruka za ovaj popis je ‘ostani i budi to što jesi’.

„Iza nas stoji viševekovna tradicija i egzistencija na ovim prostorima, što nam govori o tome da naša istrajnost i upornost daje perspektivu za daljnji opstanak, ostanak i napredak na ovim prostorima, i pored svih prepreka, nedaća i otežavajućih okolnosti koji se svakako odražavaju kroz demografski faktor. Nasleđe koje su nam ostavili, obezbedili naši preci, su od neprocenjive vrednosti, te je to jedna od najvažnijih obaveza i presudan zadatak za nove generacije koje su već tu, prisutne i koje preuzimaju na sebe odgovornost kontinuiranog održavog razvoja u skladu sa usvojenom strategijom”, dodaje Sakač.

Rusi, uz RAE zajednicu, spadaju u nacionalne manjine koje povećavaju svoj broj, za razliku od Mađara koju su najbrojnija manjina.

„Rusi u Srbiji su funkcionalna nacionalna manjina čiji broj od popisa do popisa raste. Očekujemo da ovaj popis pokaže nešto manje od dvostrukog broja u odnosu na poslednji popis stanovništva, kako u Republici Srbiji, tako i na nivou AP Vojvodine. Veliki doprinos u ovome ima Nacionalni savet ruske nacionalne manjine, koji je za nešto manje od četiri godine rada, kroz osnivanje ruskih institucija u oblasti kulture, informisanja i sporta (Ruska biblioteka, Časopis Ruski arhiv, Sportsko šahovsko udruženje Rusa „Pavle Orlov“, Društvo za izdavačku djelatnost „Rodina“) dao pun podsticaj i ohrabrenje da se ljudi izjašnjavaju u korist i u ime svog nacionalnog indentiteta i da sprovode aktivnosti u dobijanju srpskog državljanstva, što je i uslov da pojedinac bude priznat kao nacionalna manjina“, kaže Milovan Ćurčić, predsjednik Nacionalnog saveta ruske nacionalne manjine sa sjedištem u Pančevu.

Ruska nacionalna manjina je dobro obrazovana i obavještena o svojim pravima i obavezama prema pozitivnom zakonodavstvu u Srbiji.

„Pripadnici ruskog korpusa stanovništva znaju da je popis zakonska obaveza i da brojnost donosi prednosti u obrazovanju, informisanju, kulturi i u drugim oblicima društvenog života. Zaključak je da kod ruske nacionalne manjine u AP Vojvodini, očekujemo odsustvo svake dileme i straha od davanja relevantnih statističkih podataka“, poručuje Ćurčić.

(Al Jazeera)