Skip to main content

MILORAD STEVANČEV: Statut Vojvodine i visokonaponske tenzije

Autonomija 12. феб 2009.
2 min čitanja

VojvodinaU mnogim, ako ne baš u svim zemljama sveta, političari se, naročito oni sa poslaničkim imunitetom, međusobno žestoko „časte“ teškim optužbama, ružnim klevetama i paklenim kletvama, pa to čine i ovi naši – samo žešće i grlatije.
Kada bi se, recimo, nadmetanje u upotrebi pogane retorike proglasilo olimpijskom disciplinom, Srbija bi mogla da sastavi nekoliko reprezentacija, sposobnih da uđu u finale i onda, u međusobnom sudaru, osvoje sve medalje.
Mnogi igrači iz startnih sastava tih selekcija izveštili su se da iskoriste svaki, pa i najbeznačajniji povod da se obruše na Vladu, političke neistomišljenike, predloge zakona, itd, a ponekad im povod i nije potreban.
Poslednjih nedelja oni su u Statutu Vojvodine otkrili povod da, ohrabreni stavovima Svetog arhijerejskog Sinoda SPC, pokrenu pravu verbalnu kanonadu, nazivajući taj najvažniji pravni dokument Severne pokrajine – antiustavnim i antidržavnim, uz dopunu da se njime najavljuje dezintegracija Srbije, stvaranje nove „države u državi“, a bogme i moguće otcepljenje ….
Da bi pojačali svoja zastrašujuća upozorenja, ti majstori političke pirotehnike idu i dalje, pa podsećaju šta se dogodilo sa Kosovom i Crnom Gorom, te da bi i Vojvodina…
Poređenje je ne samo nesuvislo, već i uvredljivo za građane Vojvodine. Jer, manjinski narodi u našoj pokrajini dobrano su dokazali i dokazuju svakodnevno svoju lojalnost Srbiji, a većinski srpski narod nema drugu otadžbinu i jedino želi da ona bude demokratska, prosperitetna i bogatija.
Zaista je teško poverovati da su i svi akteri orkestriranog napada na Statut Vojvodine ubeđeni baš u sve ono što poslednjih dana govore, izuzev, naravno dr Vojislava Koštunice, primernog „srpskog domaćina“ Velimira Ilića, radikala i novopečenih „naprednjaka“?
No, i jednima i drugima valja postaviti pitanje:
Zašto nastoje da izazovu visokonaponske političke tenzije i unesu nove konfuzije, zašto, dok im na licima titra „osmeh u pokušaju“, tako uporno zagovaraju bajati model centralističkog ustrojstva države Srbije?
Zna se, dakako, da oni koji upozoravaju Vojvođane da Statut promoviše „novosadizaciju“ pokrajine, žele da izazovu svađu između delova Vojvodine, između njenih gradova i opština?
Isto tako se zna da pojedini lideri žele da poprave rejting svojih partija. Demokratska stranka Srbije slabo je prošla na poslednjim izborima a njen rejting, prema istraživanjima, i dalje pada. Zato gospodin Koštunica pokušava da patriotskim govorima u odbranu Srbije, poboljša i svoju i poziciju stranke na političkoj sceni Srbije.
Zna se i štošta drugo, ali ostaje otvoreno pitanje zašto i čemu izazivanje visokonaponske tenzije, šta je skriveno i šta treba sakriti pod tepih, sa kojih to problema pažnju naroda treba usmeriti prema Statutu Vojvodine, čija je najveća mana što je usklađen sa centralističkim Ustavom Srbije, koji su Vojvođani na referendumu pre nešto više od dve godine na ubedljiv način odbacili, ali ga se kao građani Republike Srbije pridržavaju. I zato te građane ne treba vređati i sumnjičiti. Oni koji to čine kao da se nisu distancirali od starovremene cinične krilatice da preko Dunava i Save žive „prečani“, koji se mogu nazvati i „Švabama“.
(Autor je funkcioner SDPV i nekadašnji glavni i odgovorni urednik TV Novi Sad.)