Zloduh koji je sastavljao ovu ‘ekspertsku Vladu’ iz dubine duše je mrzio Crnu Goru! Njena zamjena ‘političkom Vladom’ ne bi donijela ništa. Većina čelnih ljudi partija vlasti koji preže da od ‘eksperata’ otmu Vladu – nijesu političari! Oni su dokazani ‘stručnjaci’ za petokolonašku i kvislinšku izdaju Crne Gore! Sukob između dva ‘koncepta’ organizacije Vlade samo je sukob oko toga ko će biti uslužniji prema interesima Beograda i Moskve u Crnoj Gori”, ocjenjuje uintervjuu Dnevnim prof. dr Milenko Perović, predsjednik Crnogorskog PEN centra.

Nakon nasilnog ustoličenja mitropolita SPC Joanikija, Cetinje ne miruje. Policija hapsi građane optužujući ih za terorizam, što za posljedicu ima konstantno podizanje tenzija. Šta se može zaključiti o stvarnoj prirodi ove vlasti?

PEROVIĆ: Sadašnja vlast u Crnoj Gori je ideološki potomak zlikovačke vlasti iz 1918. godine. Jednaka im je velikosrpska ideološka baza. Jednaka im je konvertitska mržnja prema svemu crnogorskom. Jednaka im je procjena da ne mogu mentalnim ratom, mekom silom, propagandom, lažima i potkupljivanjem baciti na koljena suverenu Crnu Goru. Jednaka im je spremnost da za svoje beogradske gazde načine svakakve opačine i zločine po Crnoj Gori. Jednako im je i spremnost da crnogorsku ideju i crnogorsku državu zgrome fašističkim sredstvima. Jednak im je i državni terorizam protiv nepokornog naroda. Jednako im je i siledžijsko uvjerenje da Crnogorce mogu zastrašiti silom, policijskim progonima, lažnim optužbama za terorizam i prijetnjama od svake vrste. Jednako im je i da nemaju nikakvog stida ni obraza!

Kako vidite situaciju u crnogorskoj prijestonici, ali i u državi nakon događaja s početka prošlog mjeseca?

PEROVIĆ: Cetinje je kvintesencija slobodarskog crnogorskog trajanja i pet stotina godina zbomo mjesto svih crnogorskih slobodara i građana Crne Gore koji su spremni da brane njenu slobodu i nezavisnost! Vladajuća klerofašistička klatež je sredstvima državnog terorizma nasrnula na Cetinje. Mislila je ona, kao i mnogi silnici i okupatori prije nje, da će ga demonstriranjem svoje mafijaško-policijske sile prepadnuti i pokoriti. Peti septembar je jasno pokazao da je ta klatež u službi velikosrpstva spremna da počini teške zločine, taman kao i njeni zlikovački preci 1918. godine.

Samo je nešto drugačiji sklop istorijskih okolnosti uticao da se teški zločini ne dese toga dana! Ko misli da je ova ocjena prećerana, valjalo bi da se podsjeti da je ista takva klerofašistička ološ, pod istim velikosrpskim barjacima, s popovima iste vjerske organizacije, s istim ideolozima zakrvavljenih očiju, u ime iste “ideje” prolila more krvina prostorima bivše Jugoslavije! No, velikosrpski klerofašisti polako počinju shvatati da je Cetinje mnogo više od jednog grada i da se nikakvom agresijom ono neće niti može pomiriti sa “srpskim svetom”. Cetinje je stav slobode! Protiv stava ništavna je svaka sila!

U toku je pokušaj rekonstrukcije Vlade. GP URA zasad insistira na ekspertima, dok su Demokrate prihvatile predlog DF da u Vladi budu i političari. Vjerujete li da ove partije koje su jedne drugima upućivale najteže uvrede, mogu postići dogovor o bilo čemu?

PEROVIĆ: Nije ovo ekspertska, nego Amfilohijeva stokupljevinska Vlada. Kakvi su crni eksperti “premijer” i “ministri” kad ne znaju šta je država ni državna politika. Samo je popovska pamet, vođena bolesnom lakomošću, mogla “smisliti” ovakvu “Vladu”. I samo je neznavene ljude mogla zavarati činjenica da neki od njih imaju doktorate nauke i univerzitetske profesure te da im to po automatizmu daje kompetentnost za vođenje države.

Vjerovatno se u gotovo dvjesta država na svijetu ne bi mogla naći “Vlada” tako nekompetentnih, a samouvjerenih neznalica kao što je ova “crnogorska.” Zloduh koji je sastavljao ovu “ekspertsku Vladu” iz dubine duše je mrzio Crnu Goru! Njena zamjena “političkom Vladom” ne bi donijela ništa. Većina čelnih ljudi partija vlasti koji preže da od “eksperata” otmu Vladu – nijesu političari! Oni su dokazani “stručnjaci” za petokolonašku i kvislinšku izdaju Crne Gore! Sukob između dva “koncepta” organizacije Vlade samo je sukob oko toga ko će biti uslužniji prema interesima Beograda i Moskve u Crnoj Gori.

U izvedenom smislu, to je sukob oko podjele plijena vlasti i privilegija. Sasvim je svejedno da li će njihov sukob tinjati, plamćeti krupnim riječima ili biti zamrznut. Svejedno je koliko će trajati “sapunska opera” njihovih pregovaranja i dogovaranja. Izvjesno, svi oni imaju veliki strah od prijevremenih izbora i svim silama će ih izbjegavati. Znaju oni vrlo dobro da na sljedećim prijevremenim ili redovnim izborima nikako ne mogu sačuvati vlast. Ne treba sumnjati, da bi je sačuvali, oni su spremni na najrazličitije manipulacije, nasilja i zločine!

Da li će nakon nasilnog ustoličenja na Cetinju, opadati uticaj SPC u Crnoj Gori?

PEROVIĆ: Crkva Srbije nikad nije bila krupni politički činilac. Vjernu službu svjetovnih vlastima naplaćivala je određenim privilegijama. Politika je bila zabran u koji ona ne ulazi. Igrom slučaja, Crkva Srbije našla se u Crnoj Gori u poziciji koja joj imanentno ne pripada niti može trajnije pripadati. Fanatično se boreći za ono što nije njeno niti će ikada biti, ona je trupačke upala u središte visoke državne politike. U njemu se ne umije ponašati kako treba!

U vodstvu te Crkve nije bilo mudrosti da pažljivo sagleda sve strane onoga što čini po Crnoj Gori. Opijeno uspjehom koji su mu drugi omogućili, to vodstvo nije bilo u stanju da procijeni dugoročne posljedice svog varvarskog gaženja po političkom i istorijskom biću Crne Gore. “Duhovnici” su se, naprotiv, ponijeli kao razmažena i agresivna đeca koja ne znaju granice svojih želja niti se trude da ih obuzdaju. Grabežljivo su ustrojili državnu “Vladu” koja će jedino njima biti odgovorna. Ponizili su Parlament i naćerali ga da nezakonito mijenja Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Sve svoje tajne želje odmah su upisah u Temeljni ugovor s državom Crnom Gorom. “ Litijaškim spomenicama” su razmjestili svoje pristalice po državnim službama, ne hajući što to cijela Crna Gora vidi i osuđuje. Pohitali su s objavom da će rušiti Njegošev mauzolej, iako znaju da to nije moguće bez krvavog građanskog rata. Hoće vjeronauku u javne škole, iako je neće ni deseti dio njenih pristalica. U cjelini gledano, nikad se kao u potonjih godinu i po Crkva Srbije nije teže zamjerila Crnogorcima i drugom građanstvu Crne Gore! Ta će zamjerenost vrlo brzo -poput morskog vala-zbrisati sve pješčane kule koje je Crkva Srbije gradila po crnogorskim plićacima!

Od čega će zavisiti njena buduća društvena pozicija?

PEROVIĆ: Crkva Srbije ne poznaje Crnu Goru niti će se ikad moći ozbiljno ukorijeniti u njoj. Svako njeno dosadašnje ukorjenjivanje bilo je moguće zahvaljujući politikama vlasti, nikako ne zbog stvarne prijemčivosti srpskog pravoslavlja za vjerujuće Crnogorce ni njenog duhovnog autoriteta!

Ne može ona Crnoj Gori ponuditi prosperitetnu duhovnu ni religijsku ideju, nego samo najgluplje sujevjerje udrobljeno u naopaki etnofiletizam, tribalistički velikosrpski nacionalizam i sitne vašarske podvale. Potkupljivanje “vjernika” u čvrstoj valuti je najimbecilniji oblik pastirskog rada koji je zabilježen u savremenim svjetskim religijama.

Napokon, Crkva je organizovana na hijerarhiji gospodarsko-sluganjskih odnosa. Bez goleme štete po sebe, Crkva te odnose ne može prenositi na civilno i političko društvo, a Crkva Srbije hoće upravo to! Njeni “duhovnici” slave cetinjsko “ustoličenje” kao svoju veliku pobjedu nad Crnom Gorom i ne shvataju da su na Cetinju doživjeli teški mentalni i politički poraz. Sami sebe su do kraja razgolitili. Posljedice su odmah osjetili na propalim crkvenim “spektaklima” u Podgorici i Beranama. “Duhovnici” očito još ne naslućuju da ostroško “formiranje Vlade” nije bio trijumf Crkve Srbije nad Crnom Gorom, nego velelepni početak njenog istorijskog kraha! Ne treba smetnuti s uma da je ta Crkva jednom već bila došla “za sprdnju” u narodu crnogorskom. I opet će, ako bude sreće!

Đukanović je najveća smetnja svakoj bitangi koja namjeri da ruši državu!

Joanikije se u nedavnoj emisiji RTCG najviše bavio predsjednikom CG, pokušavajući da ga prikaže kao ‘remetilački faktor”, te da bi SPC u Crnoj Gori još jače širila “bratska ljubav”, samo da nije Đukanovića. Ne spominje da je predsjednik izabran glasovima ubjedljive većine crnogorskih građana…

PEROVIĆ: Precjenjujući sebe, Joanikije nepametno potcjenjuje Đukanovića. Njemu ne može do pameti doći da sam nije niti će ikada biti što drugo do sluga Crkve Srbije. Još manje može razabrati da ubjedljivi izbor na potonjim predsjedničkim izborima daje Đukanoviću visoki politički i moralni legitimitet. Ništa od toga nema sadašnju vlast ni kler Crkve Srbije u Crnoj Gori. Kriva ocjena navodi Joanikija na iluziju da se na političkom terenu može uspješno nositi s autoritetom Đukanovića, tretirati ga kao političara čija je zvijezda na zalasku i vrijeđati ga ponavljanjem starih miloševićevsko-šešeljevskih brbljarija! On ne shvata da će Đukanović za njega zadugo još biti prekrupan politički protivnik. Ako poredenje nije previše žovijalno, on je poput kokotića koji se zalijeće na šarplaninca!

Opet se, ovoga puta na osnovu “Pandorinih papira,” pokušava kompromitovati predsjednik Đukanović?

PEROVIĆ: Kao i u svim dosadašnjim pokušajima, s brojnim iskonstruisanim ili naduvanim “aferama,” propala je namjera da se Đukanović difamira. Dežurni grantojedni i grantoprežni “proizvođači skandala” požurili su da ga optuže za kriminal. Pokazalo se da osim uobičajene skandalizatorske galame kojoj su se odmah na najgluplji način pridružili “prvaci” sadašnje “crnogorske” vlasti ne postoje nikakve činjenice koje bi predsjednika Crne Gore optuživale za bilo šta! Iz cijele “afere” postaje znanim ono što se zna već trideset godina. Đukanović je i dalje najveća smetnja svakoj bitangi koja namjeri da ruši Crnu Goru!

(Antena M/Dnevne novine)