Vučić je odlučio da se usprotivi onima koji se protive nasilju i da po oprobanom socijalističko-radikalskom receptu organizuje kontramiting, kaže u DRV Tomislav Marković, jedan od najboljih srpskih novinara i kolumnista Antene M.

Ne sumnja da će to sigurno biti masovan skup jer su u dovođenje ljudi upregnuti svi državni resursi, ali dodaje da je pitanje koliko njih iskreno podržava Vučića i SNS.

Ljudima je prekipjelo

Objašnjavajući karakter protesta protiv nasilja koji su masovnošću možda nadmašili i one od 5. oktobra, Marković ističe da nijesu tačne tvrdnje Vučićevih medija da iza njih stoji opozicija.

„To nema veze. Bio sam i mogu da tvrdim, to je skup građana koji su bijesni i revoltirani, koji tuguju poslije dva masovna ubistva, nezapamćena u istoriji Srbije, koji se osjećaju nesigurno i kojima je prekipjelo svakodnevno Vučićevo i naprednjačko nasilje, targetiranje protivnika, širenje šovinizma, mržnje i svega i svačega. To je šarolik skup, ali tu niko nije zbog opozicije, zbog nekog političara, niti bi političari bili u stanju da izvedu ovoliki broj ljudi na ulicu. Ljude su na ulicu više izveli Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i njihovi saradnici svojim izjavama, svojom okrutnošću i potpunim nedostatkom empatije, besprizornim ponašanjem i ruganjem žrtvama. Ponašanjem kakvo ne biste očekivali od kriminalne bande, a ne političara koji se predstavljaju kao da treba da vode državu.“

Trebalo je samo da se ponašaju kao ljudsko biće

Osvrćući se na ono što rade režimska glasila s ciljem da kompromituju proteste, Marković kaže da je medijska scena Srbije jedinstvena na u regiona pa i Evropi i konstatuje:

„To više nijesu mediji, to su jeziva propagandna glasila koja mogu da se porede sa ovim ruskim… Naši su kao Solovjov i Simonjan, samo još gori“.

Gost DRV je saglasan da se Vučić prvi put ne snalazi dobro i da su sve njegove reaakcije na posljednje događaje pogrešne i da samo iritiraju javnost.

„Zato što je ovo prva situacija u kojoj ne smiješ da imaš strategiju, u kojoj ne moraš da smišljaš ništa, samo treba da se ponašaš kao ljudsko biće. To je sve što treba da radiš!“

Hila psuju prozapadno orijentisani građani

Tomislav Marković komentarisao je skandaloznu izjavu ambasadora SAD Kristofera Hila, koji je juče pohvalno govorio o stanju medijskih sloboda u Srbiji, u poređenju sa onim od prije dvije decenije. Zbog te izjave uslijedile su brojne reakcije u kojima je Hil nazvan „lakejom“ i „advokatom“ Aleksandra Vučića… Na pitanje šta je Kristofera Hila, diplomatu izuzetne karijere pretvorilo u „diplomatsku ruinu“, gost Antene M kaže:

„Amerika očigledno u posljednje vrijeme vodi potpuno promašenu politiku na Balkanu. Ne samo Amerika, nego i čitav zapadni svijet…. Oni se ponašaju kao apsolutni kreteni, izvinjavam se što tako moram da kažem. Ja gledam po društvenim mrežama kako ljudi koji su najveće pristalice ulaska Srbije u EU i NATO, ljudi koji su za sve zapadne vrijednosti, za distanciranje od Rusije, od nacionalizma, od ludila – psuju Kristofera Hila. Ljudi su prosto poludjeli jer ne mogu više da podnose tu vrstu falsifikovanja realnosti!“

Ovdje od davnina postoji temeljno nasilan stav prema svijetu

Osvrćući se na rehabilitaciju četničkog prvaka Nikole Kalabića i spasovdansku litiju sa moštima Nikolaja Velimirovića, Marković poručuje kako je posljednji trenutak da se u Srbiji shvati da je okretanje Zapadu i vraćanje antifašističkoj tradiciji pravi izbor, a ne veličanje kvislinga, kolaboranata i ostalih fašista, te da je stalna zagledanost prema tuđim teritorijama konstantan izvor nasilništva u srpskom društvu.

„Ovdje postoji taj temeljno nasilan stav prema svijetu: prema prvim komšijama, jednih prema drugima, prema ljudskoj slobodi… To je nasljeđe ovoga društva. Nije to samo Vučić Milošević, to je staro, to potiče iz 19. vijeka, neke stvari i od ranije. Prosto, takva nam je istorija. Ali bi morala da postoji svijest o tome šta su uzroci problema, ako hoćemo problem da riješimo, a ne samo da se bavimo saniranjem posljedica.“

Na pitanje kakva je budućnost i koji su dometi protesta protiv nasilja, imajući u vidu, s jedne strane, njihovu vjerodostojnost i masovnost, a sa druge činjenicu da nemaju jasnu političku artikulaciju i organizacionu strukturu, Marković kaže da protest pokazuje jednu energiju nezadovoljstva koja postoji u stanovništvu.

„Meni se čini da je ovo preveliki lom u društvu da bi se ljudi tek tako smirili i zadovoljili. Osnovna poruka ovih protesta zapravo ne mora ni da bude potpuno politički i ideološki artikulisana, ali ona glasi: ovo više ovako ne može! Dosta je bilo!“

(Antena M)