Skip to main content

Levica – narodni neprijatelj broj jedan

Planeta 23. јан 2012.
2 min čitanja

Frankfurter rundšau bavi se najnovijim saznanjima o uhođenjima nemačkih političara. „Dugo su to znali, ali da se više od trećine poslanika Levičarske stranke nalazi pod prismotrom Službe za zaštitu ustavnog poretka, to ih je ipak šokiralo. Rukovodstvo Levičara kaže da je reč o skandalu… Šef stranke Klaus Ernst sa ogorčenjem je reagovao na izveštaje da državna bezbednost intenzivnije posmatra njegovu stranku nego što je do sada bilo poznato. – Reč je o čudovišnom postupku koji neće ostati bez posledica, rekao je Ernst, dodavši da parlament treba da kontroliše tajnu službu a ne da žbiri kontrolišu poslanike. […] Prema informacijama magazina Špigel, Služba za zaštitu ustavnog poretka kontroliše 27 od 76 poslanika Bundestaga, među njima gotovo čitavo rukovodstvo poslaničkog kluba Levičara na čelu sa Gregorom Gizijem. Pod prismotrom se nalazi i jedanaest poslanika više pokrajinskih parlamenata. To bi značilo da se više od trećine Poslaničkog kluba Levičara nalazi pod generalnom sumnjom. Levičari kažu da je reč o protivpravnom napadu na njihovu stranku, ali su i Zeleni postupak Državne bezbednosti okarakterisali kao više nego diskutabilan…“

Nojes dojčland (Berlin) piše da „čovek može da se ljuti zbog Levice, crnih, crvenih, ili žutih, može da smatra da su njihove političke ideje pogrešne ili da se nervira zbog njihovih poslanika, posebno ako se stalno bune zbog ratova u inostranstvu ili zbog sistema socijalne pomoći. Ali, onaj ko svoju političku ljutnju iskaljuje na Levici tako što joj kači o vrat službu za zaštitu ustavnog poretka, on se deklariše kao nedemokratičan – već i zbog odnosa prema milionima birača. Oni koji su angažovali žbire, stalno govore da moraju da preduprede politički ekstremizam. Spoljno levo krilo ili spoljno desno krilo – to ne treba meriti dvostrukim aršinima. Postoji samo jedno – Osnovni zakon. Samo onaj ko ugrožava njega i ljude koji su mu privrženi, sme, odnosno, mora da bude pod prismotrom. Mogu li za tako nešto da se optuže Gizi (…) ili Lafonten? Da li Levičarska stranka podržava ljude koji huškaju protiv svojih sugrađana, koji prave bombe i sastavljaju liste smrti? – Apsurd! Sve i kada bi bilo tako, Državna bezbednost bi – kao što smo nažalost nedavno imali prilike da saznamo – gledala ustranu. Šta je onda razlog? Nasleđe Hladnog rata? Da li sintagma demokratski socijalizam sadrži toliko nasilja?…“

(Deutsche Welle)