Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, već dugo se nadigravaju i plešu na temu „ko je veći Srbin“, ali nakon tzv. „Svesrpskog sabora“, imaju osjećaj da su potrebni jedan drugom.

Ovo je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) izjavio Kurt Basener (Bassuener), iz Savjeta za politiku demokratizacije sa sjedištem u Berlinu.

Sa Basenerom smo razgovarali dva dana nakon što je Narodna skupština bh. entiteta RS usvojila Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda, koja je prvobitno usvojena na tzv. „Svesrpskom saboru“ 8. juna.

Između ostalog, Basener je govorio o tome šta znači Deklaracija za budućnost odnosa u regionu, novim secesionističkim idejama u RS, kakva će biti eventualna reakcija SAD i EU, te šta očekuje od ovogodišnjih lokalnih izbora u BiH.

‘Rukavica u lice’ međunarodnoj zajednici

RSE: NSRS je usvojio Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda, utvrđenu na Svesrpskom saboru; koliki je njen kratkoročni i dugoročni značaj, da li je ona samo simbolična, ili je njen značaj podignut na viši nivo s obzirom da je u svemu učestvovao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić?

Basener: Kratkoročno, značajno je da je pokazana namjera, i kao što je običaj, i sa Dodikom i sa Vučićem, gledaju koliko daleko mogu da idu. Takođe, s obzirom šta se događa u Sjedinjenim Državama, ne mislim da su ni Dodik ni Vučić neutralni kad su u pitanju američki izbori.

Obojica se nadaju da će bivši predsjednik Tramp ponovo postati predsjednik u januaru, te su u tom slučaju samouvjereni da mogu nastaviti sa takvim djelovanjem.

U suštini ovime „bacaju rukavicu“ u lice međunarodnoj zajednici, i postavljaju joj pitanje – šta ćete učiniti da nas zaustavite?

Tako da ne mislim da je ovo samo deklarativno ili simbolično. Možda nije nešto što će biti operativno u narednih mjesec dana, ali će svakako nastaviti da ide u tom smjeru, nastaviće sa sastancima, deklarisanjem zajedničkih ciljeva i sl. u budućnosti.

Do sada, rekao bih da stvarno suprotstavljanje Zapada ovim potezima nije bilo upućeno pravim jezikom, i to ne samo jezikom, nego i metodama.

RSE: Istovremeno, zakonodavci u RS planiraju da usvoje Informaciju o regulisanju odnosa dva entiteta, u suštini, poziv na mirno razdruživanje. Kod ovog akta je specifično što ta „separacija“ ipak nije pomenuta na Saboru od 8. juna.

Da li to znači da je ovo još jedan pucanj u prazno vladajućih u RS, jer nemaju podršku Vučića, ili oni u ovome ipak imaju njegovu makar implicitnu podršku? Da li možemo očekivati da u budućnosti Vučić „pravda“ ovakve težnje vlasti u RS?

Basener: Očigledno, odavno već postoji taj ples između Dodika i Vučića na temu ko je veći Srbin, tako da mislim da ne vjeruju jedan drugom u potpunosti.

Ipak, sada su u situaciji, da nakon cirkusa u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, tzv. „Svesrpskog sabora“, te usvajanja Deklaracije, osjećaju da su potrebni jedan drugom, ali ni jedan ni drugi ne mogu prestati da plešu.

Vjerujem da Dodik misli da može nastaviti sa pridobijanjem Vučićeve podrške u javnom prostoru, u najmanju ruku, i da možda bude stavljen u poziciju gdje bi eventualno morao da ispuni svoja obećanja.

Ovo se sve dešava u atmosferi u kojoj djeluje da je sve dozvoljeno.

Brojni faktori u EU žele da budu viđeni kao neko ko pokreće kandidatski status BiH unaprijed, da bi pregovori započeli, žele da oni budu ti koji su postigli napredak, tako da ne žele da ističu ove probleme.

Bilo je mnogo američkih oštrih saopštenja i izjava, sa mnogima se slažem, ali nije se desilo ništa što u RS ne bi mogli da ignorišu, kao što je obnova faktora odvraćanja, zastrašenja.

Moj pogled na stvari je da se mora poslati poruka – nećete se nikada odvojiti jer vam mi nećemo dozvoliti.

Možete pričati šta hoćete, ali ništa ne možete učiniti, pa bi vam najbolje bilo da promjenite temu.

Moje kolege iz Savjeta za demokratizaciju politike i ja još od 2009. godine tražimo da se postave trupe u Brčko, restauraciju brigade EUFOR uz podršku NATO saveza.

Mislim da bi to prelomilo.

Ne samo da bi skršilo tu „svesrpsku“ agendu, nego i ideju „Srpskog sveta“, koja je kao kišobran iznad svesrpske agende.

Ipak, koliko mi se čini da ne postoji želja na obe strane Atlantika, da budete viđeni kao neko ko će da eskalira situaciju, i mislim da je to problem.

To olakšava Dodiku i Vučiću da nastave sa svojim „plesom“.

RSE: Oko razdruživanja su se oglasili američka ambasada, kancelarija EU u BiH, svi su to osudili i rekli da je u praksi nemoguće kada je prvi put najavljeno, 23. maja; oko Deklaracija, američka ambasada se jedina konkretno oglašavala.

U međuvremenu, SAD su nametnule set sankcija koji možda najviše boli – usmjeren protiv kompanija bliskih Dodikovoj porodici. Džejk Saliven, visoki zvaničnik Bijele Kuće, najavio je i moguće nove mjere. Da li očekujete nove američke sankcije, i protiv koga?

Basener: To što kažete da je nešto nemoguće više nije važno.

Dokazivanje da je nešto fizički nemoguće, pokazujući svima, ne samo vodstvu nego i građanima da to ne može biti učinjeno, to je potrebno.

Time bi konačno bio isključen faktor straha.

Što se sankcija tiče, ne znam koga bi ciljali, ali znam koji tip ljudi bi ciljali.

Znamo da je potez banaka, koje su zatvorile račune osoba i kompanija pod sankcijama, njima zaista naškodio. Što je pozitivno, i time je pokazana sila.

Mislim da je u tom slučaju najvjerovatnije proširenje kruga sankcionisanih osoba.

Takođe, mislim da će vjerovatno ciljati i one koji, npr. obavezuju druge da kupuju obveznice Vlade, ili velike entitete koji su ih kupili.

Vlasti RS su u problemu što se tiče novca, kojim isplaćuju svoje patronažne mreže i zaposlene u javnom sektoru.

Ako bude bilo novih pritisaka, vjerovatno će to da ciljaju.

Koji su ciljevi Vučića i Andrije Mandića?

RSE: Kakvu ulogu u svim potezima RS i Milorada Dodika igra Vučić. Da li on sve „blagosilja“ u pozadini, ili ipak on nema toliki uticaj na predsjednika RS?

Da li možda on pokušava – kao što se ranije spekulisalo – da aktiviranjem i „smirivanjem“ Dodika kada mu je to potrebno, izdejstvuje povoljniju poziciju za Srbiju po pitanju Kosova?

Basener: Mislim da oni koriste jedan drugog. Ne mislim da je Dodik, nikad nisam stekao utisak da je Dodik nečija „igračka“. Očigledno, on je u podređenom položaju.

Posebno jer je ranjiv po pitanju finansiranja, a Orban i Vučić su mu pomagali po tom pitanju i definitivno mislim da Vučić to iskorištava za svoje šire ciljeve, uključujući sjever Kosova i to je dio njegovog koncepta „Srpskog sveta“.

To je ono što je dobilo najviše pažnje u javnom prostoru. Može se raspravljati i o tome da je dobilo i mnogo pažnje u Crnoj Gori kroz Mandića [Andrija, predsjednik Skupštine Crne Gore].

On se suočio sa novim problemima na sjeveru Kosova, posebno poslije Banjske, i ako gledate ovo u svjetlu „performansa“ u Generalnoj skupštini UN, i čitave priče i parola „mi nismo genocidan narod“, mislim da oni koriste jedan drugoga.

Mislim da je ovo korisno za Vučića, zbog razloga koje ste naveli, zbog širih ciljeva i stvaranja slike sebe kao partnera, zato što Dodik sebe ne predstavlja kao saveznik bilo koga sa Zapada.

Vučić, naravno, vrši geopolitičku arbitražu i balansira. I on želi da bude viđen kao koliko-toliko prihvatljiv partner za SAD, EU i Veliku Britaniju.

Mislim da Britanci više padaju na to, nego Amerikanci i Evropljani. Naravno, uključujući i Kineze, Ruse, Turke, Arape iz okoline Persijskog zaliva itd. Mislim da se uklapa u tu jednačinu.

Dodik možda ne vuče sve konce, ali ne mislim da radi apsolutno sve što Vučić traži od njega.

RSE: Istovremeno, javlja se i Andrija Mandić, prosrpski orijentisani lider iz Crne Gore, i poziva na održavanje novog Svesrpskog sabora u Crnoj Gori. Koju ulogu može on i drugi okupljeni oko njega igrati u narativu o „srpskom svetu“, koji je kroz Deklaraciju dijelom materijalizovan?

Basener: Naravno, on bi volio da bude treća karika u tome.

U slučaju da stvari krenu nagore u Crnoj Gori, ukoliko ne bude napretka, ali i u slučaju da reakcionarne snage u Evropi, i sa ove strane Atlantika dobiju na snazi, mislim da on vjeruje da bi to moglo biti ostvarivo.

Iako je Crna Gora sada dio NATO-a i skoro u cijelosti se vidi kao najvjerovatnija od zapadnobalkanske šestorke za napredak na putu ka članstvu [u EU].

Tako da mislim da je to i za njega deklaracija namjere, ne vjerujem da misli da bi to mogao realizovati u kratkom roku, ali u bliskoj budućnosti, recimo u narednih godinu dana, on misli da bi mogao, znate, ako se određeni događaji poklope na određene načine, da bi on to mogao da nastavi agresivnije i to naravno zapadne odgovore na ovaj plan u realnom vremenu čini još značajnijim.

Reakcije OHR-a i Evropske unije

RSE: Zbog Deklaracije se oglasio i Kristijan Šmit, visoki predstavnik u BiH, koji je pisao predsjedniku NSRS Nenadu Stevandiću i upozorio da se njome između ostalog krši Dejtonski sporazum i obaveze RS prema njemu; pominjao je čak i Bonska ovlašćenja.

Očekujete li da će posegnuti za njima, povodom ovog dokumenta i drugih najavljenih dokumenata? Mogu li se čak očekivati i smjene političara, što se očekivalo ali se do sada ipak nije dešavalo tokom njegovog mandata?

Basener: Da, mislim da ih nije bilo.

Radio sam za Pedija Ešdauna [Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik u BiH]], a zatim kratko za njegovog nasljednika i naravno sjećam se velikih smjenjivanja ljudi u velikom broju i šta je tome prethodilo.

Mislim da je zadnji visoki funkcioner koji je smijenjen u RS sa funkcije bio Nikola Poplašen [predsjednik RS krajem devedesetih], ali za su trebale jake snage SFOR-a. Nije bilo samo – visoki predstavnik ima moć da nekoga smijeni sa funkcije; to je legalno i to ostaje njegova moć.

Sprovesti to u djelo značilo je postavljanje oklopnih vozila oko kancelarije Poplašena, i gašenje svjetala i zavrtanja vode, čekajući ga da izađe, koliko se sjećam.

Tako da ne vidim tu opciju.

Mislim da Dodik zna da to nije nešto što postoji kao prijetnja.

Ako se sad neko ukloni i ta naredba se ne poštuje, to kopa dublju rupu za OHR, pa opet mislim da bi Šmit imao pravo za tako nešto, zato što je on konačan autoritet da utvrdi ko krši Dejtonski mirovni sporazum, nema žalbenog suda za tako nešto, ali mislim da su za nešto takvo potrebne ozbiljne alatke, a on to nema.

To nije Šmitova krivica, ali Šmit mora navigirati sa tim na umu, zbog čega izjave tipa „ne možete se otcijepiti, nije moguće, znate, ovo nije legalno“, same po sebi neće promijeniti dinamiku.

RSE: Dok su SAD posljednjih mjeseci ozbiljnije počele da provode sankcije, te se ljudima i kompanijama gase računi, EU se uglavnom ograničava na saopštenja u kojima izražavaju razočarenje i upozoravaju da se određeni koraci vlasti u RS u suprotnosti sa evropskim integracijama.

Da li bi EU trebala ozbiljnije da se pozabavi pitanjem BiH, obzirom da se direktno graniči sa zemljom, i bar deklarativno želi da je primi u svoju zajednicu?

Basener: Članice EU su se još 2011. izjasnile u dokumentu, pripremile su se za scenario koji se sada dešava.

Ali od 2022. odluka mora biti donesena konsenzusom. Tada je to doneseno običnom većinom.

Viktor Orban je štitio Milorada Dodika od sankcija EU. On nije jedini. Mislim da je jedno vrijeme i Hrvatska takođe podržavala da ovo bude aklamacijom, a ne kvalifikovanom većinom.

Tako da se sankcije nažalost neće desiti, dok god je pozicija Budimpešte da podržava Dodika, a ne vidim da će se to promijeniti u skorijoj budućnosti.

Naravno, pojedinačne članice mogu nametnuti sankcije, iako će neki reći da se mogu primjeniti samo evropske sankcije. Ostaviću njihovim advokatima, da odrede šta mogu, šta ne mogu.

Njemačka je recimo suspendovala finansiranje brojnih projekata, što je, ja mislim, bilo korisno.

Ali EU ima mandat za „odvraćanje“. Skoro punih 20 godina, njihov posao je obezbjeđivanje bezbjednog okruženja.

Ja bih rekao da je najvažnija stvar koju Evropska unija mora da uradi jeste da pokaže da nezavisnost nije moguća, a ne samo da kaže, ne „to zaustavlja vaš evropski put“.

Problem je što bi, u slučaju korištenja ozbiljnijeg oruđa, oni pokazali da proširenje ne podstiče napredak, tako da bi faktički priznali da je njihova politika proteklih 18 godina propala, što je istina, rekao bih, ali oni to ne žele priznati.

Tako da imam osjećaj da EU neće iskoristiti ovlasti koje ima, te da neće okončati ovu šaradu, koja je opasna, jer ne žele da izgledaju loše. Mislim da je nažalost tako jednostavno.

Izazovi izborne godine u BiH

RSE: Ova godina je izborna u BiH. Do zvaničnog početka kampanje, možemo očekivati dodatno zaoštravanje u političkim odnosima i retorici, iako se radi o lokalnim izborima, pa su ulozi nešto manji nego inače.

Da li vi očekujete da će se možda SAD ili EU uplesti direktno u izbornu kampanju, u smislu sankcija političkim strankama, te možemo li očekivati da će dosadašnje partije koje osvajaju izbore po etničkim linijama i na etničkim narativima ponovo dominirati?

Basener: Mislim da će međunarodni stav biti sličan onom na prethodnim izborima. Tj. da će tražiti od birača da glasaju za svoje interese, od političkih stranaka da se fokusiraju na brige birača o ekonomiji, korupciji, pravdi i praktičnim pitanjima kao što je kvalitet vazduha i takve stvari, koje će svi političari ignorisati.

Na nivou naroda, još nisam sreo nijednog Bosanca bilo koje nacije, bilo da je Srbin, Bošnjak, Hrvat koji je zadovoljan politikom i liderima.

Ukoliko biste pitali građane žele li da pošalju cijelu političku elitu – moje klovnove, njihove klovnove, tvoje klovnove, na Goli Otok, siguran sam da bi bilo 95 posto glasova „za“, uz ogroman odziv.

Važna stvar oko lokalnih izbora, međutim, su ljudi koji mogu povezati gradonačelnika, posebno, sa onim što se dešava u njihovoj lokalnoj zajednici i znaju gdje on ili ona živi.

Dakle, postoji veći potencijal za odgovornost izabranih zvaničnika na lokalnom nivou nego bilo gdje drugdje iznad tog nivoa, na višem nivou uopšte nema odgovornosti.

Tako da se nadam da će biti iznenađenja, da postoje neki istinski lokalni lideri koji su izabrani, a koji nisu dio partijskih sistema, ili barem nisu dio glavnih sistema vladajućih stranaka, koji su po mogućnosti nezavisni, koji zapravo sprovode lokalnu agendu za svoje građane i voljni su biti vrlo glasni na državnoj sceni, na široj sceni za svoje građane i suprotstavljaju se višim nivoima vlasti, bilo da su kantonalni ili entitetski, ovisno o tome gdje živite, jer je to uvijek pitanje resursa.

Mislim da postoji mogućnost manjih pomaka. Očekujem li bilo kakve drastične promjene? Ne, jer lokalni izbori ne funkcionišu tako, ali nadam se da, ako bude manje izbornih prevara, možda ćemo barem vidjeti čistije izbore. Ali nemam prevelika očekivanja.

(RSE)