Desetak siromašnih zemalja suočava se s gospodarskom nestabilnošću, pa čak i kolapsom pod teretom stotina milijardi dolara stranih zajmova, većinom od najvećeg i najnemilosrdnijeg državnog zajmodavca na svijetu, Kine.

Associated Pressova analiza desetak zemalja koje su najviše zadužene prema Kini — uključujući Pakistan, Keniju, Zambiju, Laos i Mongoliju — otkrila je da vraćanje tog duga troši sve veću količinu poreznih prihoda potrebnih za održavanje otvorenosti škola, opskrbu strujom i plaćanje za hranu i gorivo.

I to iscrpljuje devizne rezerve koje te zemlje koriste za plaćanje kamata na zajmove, ostavljajući nekima samo nekoliko mjeseci prije nego što taj novac nestane.

Iza kulisa je nevoljkost Kine da oprosti dug i njezina iznimna tajnovitost o tome koliko je novca posudila i pod kojim uvjetima, što je spriječilo druge velike zajmodavce da priskoče u pomoć.

Povrh toga je nedavno otkriće da su zajmoprimci morali stavljati gotovinu na skrivene escrow račune, što je Kinu gurnulo u prvi red vjerovnika koji treba platiti. Escrow je pravni aranžman u kojem treća strana privremeno drži novac ili imovinu dok se ne ispuni određeni uvjet.

Zemlje u AP-ovoj analizi imale su čak 50 posto svojih inozemnih zajmova od Kine i većina je posvećivala više od trećine državnih prihoda za otplatu inozemnog duga.

Dvije od njih, Zambija i Šri Lanka, već su bankrotirale, nesposobne čak ni plaćati kamate na zajmove kojima se financira izgradnja luka, rudnika i elektrana.

U Pakistanu su otpušteni milioni tekstilnih radnika jer zemlja ima prevelik inozemni dug i ne može si priuštiti struju i strojeve.

U Keniji je vlada uskratila plaće hiljadam državnih službenika kako bi uštedjela novac za plaćanje inozemnih zajmova. Predsjednikov glavni ekonomski savjetnik prošlog je mjeseca tvitao: „Plaće ili neizvršenje? Izaberi“.

Otkako je Šri Lanka bankrotirala prije godinu dana, pola miliona radnih mjesta u industriji je nestalo, inflacija je prešla 50 posto, a više od polovice stanovništva u mnogim dijelovima zemlje palo je u siromaštvo.

Stručnjaci predviđaju da bi moglo doći do vala novih neispunjavanja obaveza i političkih previranja, osim ako Kina ne počne ublažavati svoje stajalište o svojim zajmovima siromašnim zemljama.

„U velikom dijelu svijeta sat je otkucao ponoć“, rekao je ekonomist s Harvarda Ken Rogoff.

„Kina je ušla i napustila ovu geopolitičku nestabilnost koja bi mogla imati dugotrajne posljedice.“

Kako se sve dešava?

Studija slučaja o tome kako se to odigralo nalazi se u Zambiji, zemlji bez izlaza na more s 20 miliona ljudi u južnoj Africi koja je u posljednja dva desetljeća posudila milijarde dolara od kineskih državnih banaka za izgradnju brana, željeznica i cesta.

Zajmovi su potaknuli zambijsku ekonomiju, ali su također podigli inozemne kamate tako visoko da je vladi preostalo malo, što ju je prisililo da smanji izdatke za zdravstvo, socijalne usluge i subvencije poljoprivrednicima za sjeme i gnojivo.

U prošlosti su pod takvim okolnostima veliki državni zajmodavci poput SAD-a, Japana i Francuske sklapali dogovore o oprostu nekih dugova, pri čemu je svaki zajmodavac jasno otkrivao što duguje i pod kojim uvjetima kako se niko ne bi osjećao prevarenim.

Ali Kina nije igrala po tim pravilima. Isprva je odbijala čak i pridružiti se multinacionalnim pregovorima, pregovarajući odvojeno sa Zambijom i inzistirajući na povjerljivosti koja je branila zemlji da nekineskim zajmodavcima kaže uvjete zajmova i je li Kina smislila način da se progura na čelo linije otplate.

Usred ove zbrke 2020., skupina nekineskih zajmodavaca odbila je očajničke molbe Zambije da obustave isplate kamata, čak i na nekoliko mjeseci.

To je odbijanje dodatno iscrpilo zambijske devizne rezerve gotovine, zalihe većinom američkih dolara koje je koristila za plaćanje kamata na zajmove i kupnju glavnih roba poput nafte.

Do novembra 2020., s malo preostalih rezervi, Zambija je prestala plaćati kamate i bankrotirala, što joj je onemogućilo buduće zaduživanje i pokrenulo začarani krug smanjenja potrošnje i produbljivanja siromaštva.

Inflacija u Zambiji je od tada narasla za 50 posto, nezaposlenost je dosegla 17-godišnji maksimum, a nacionalna valuta, kvača, izgubila je 30 posto svoje vrijednosti u samo sedam mjeseci.

Procjena Ujedinjenih naroda da Zambijci ne dobivaju dovoljno hrane gotovo se utrostručila dosad ove godine, na 3,5 miliona ljudi.

Nekoliko mjeseci nakon što je Zambija bankrotirala, istraživači su otkrili da duguje 6,6 milijardi dolara kineskim državnim bankama, dvostruko više nego što su mnogi mislili u to vrijeme i oko trećine ukupnog duga zemlje.

„Letimo naslijepo“, rekao je Brad Parks, izvršni direktor AidData, istraživačkog laboratorija William & Mary koji je otkrio hiljade tajnih kineskih kredita i pomogao AP-u u analizi.

Dugovi i preokreti

Nespremnost Kine da preuzme velike gubitke na stotine milijardi dolara dugova, kao što su pozvali Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, ostavila je mnoge zemlje na traci za vraćanje kamata, što guši gospodarski rast koji bi im pomogao da plate dug.

Rezerve strane gotovine pale su u deset zemalja u AP-ovoj analizi, u prosjeku za 25 posto u samo godinu dana. Pali su više od 50 posto u Pakistanu i Republici Kongo. Bez pomoći, nekoliko zemalja ima samo nekoliko mjeseci u stranoj gotovini za plaćanje hrane, goriva i drugih bitnih uvoza. Mongoliji je ostalo još osam mjeseci. Pakistan i Etiopija oko dva.

Mohammad Tahir, koji je prije šest mjeseci otpušten s posla u tvornici tekstila u pakistanskom gradu Multanu, kaže da je razmišljao o samoubistvu jer više ne može podnijeti da njegova četveročlana obitelj iz noći u noć odlazi u krevet bez večere.

„Suočavao sam se s najgorom vrstom siromaštva“, rekao je Tahir, kojemu je nedavno rečeno da su pakistanske rezerve stranog novca toliko iscrpljene da više nije u mogućnosti uvoziti sirovine za njegovu tvornicu. „Nemam pojma kada ćemo dobiti nazad svoje poslove.“

Siromašne su zemlje i prije bile pogođene nedostatkom strane valute, visokom inflacijom, skokovima nezaposlenosti i raširenom glađu, ali rijetko kao prošle godine.

Uz uobičajenu mješavinu lošeg upravljanja vlade i korupcije dva su neočekivana i razorna događaja: rat u Ukrajini, koji je doveo do skoka cijena žitarica i nafte, i odluka američke središnje banke da podigne kamatne stope deset puta zaredom, najnovija ovaj mjesec. Zbog toga su zajmovi zemljama s promjenjivom kamatnom stopom odjednom postali mnogo skuplji.

Sve to uzburkava domaću politiku i preokreće strateška savezništva.

U martu je visoko zaduženi Honduras naveo „financijske pritiske“ u svojoj odluci da uspostavi službene diplomatske veze s Kinom i prekine one s Tajvanom.

Prošlog mjeseca Pakistan je bio toliko očajan da spriječi nove nestanke električne energije da je sklopio dogovor o kupnji nafte od Rusije po sniženim cijenama, razbijajući redove s naporima predvođenim SAD-om da zatvore sredstva Vladimira Putina.

U Šri Lanki su pobunjenici prošlog jula izašli na ulice, zapalili domove vladinih ministara i upali u predsjedničku palaču, poslavši vođu povezanog s teškim poslovima s Kinom u bijeg iz zemlje.

Odgovor Kine

Kinesko ministarstvo vanjskih poslova, u izjavi za AP, osporilo je ideju da je Kina neumoljivi zajmodavac i ponovilo prethodne izjave u kojima je krivnju pripisalo Federalnim rezervama. Rekli su da, ako se želi odgovoriti zahtjevima MMF-a i Svjetske banke za oprostom dijela svojih zajmova, to bi trebali učiniti i ti multilateralni zajmodavci, na koje Kina gleda kao na zastupnike SAD-a.

„Pozivamo te institucije da aktivno sudjeluju u relevantnim akcijama u skladu s načelom ‘zajedničko djelovanje, pravičan teret’ i daju veći doprinos kako bi pomogli zemljama u razvoju da prebrode teškoće“, stoji u priopćenju ministarstva.

Kina tvrdi da je ponudila olakšice u obliku produženog dospijeća zajmova i hitnih zajmova, te kao najveći doprinositelj programu za privremenu obustavu plaćanja kamata tijekom pandemije korona virusa.

Također kaže da je oprostio 23 beskamatna zajma afričkim zemljama, iako je AidData’s Parks rekao da su takvi zajmovi uglavnom od prije dva desetljeća i iznose manje od 5 posto ukupnog iznosa koji je posudio.

U razgovorima na visokoj razini u Washingtonu prošlog mjeseca, Kina je razmatrala odustajanje od zahtjeva da MMF i Svjetska banka oproste zajmove ako se dva zajmodavca obvežu ponuditi bespovratna sredstva i drugu pomoć zemljama u nevolji, prema različitim medijskim izvješćima.

No u sedmicama otkako nije bilo objave i oba su zajmodavca izrazila frustraciju Pekingom.

„Moje gledište je da ih moramo vući – možda je to nepristojna riječ – moramo hodati zajedno“, rekla je direktorica MMF-a Kristalina Georgieva ranije ovog mjeseca. „Jer ako to ne učinimo, doći će do katastrofe za mnoge, mnoge zemlje.“

MMF i Svjetska banka kažu da bi preuzimanje gubitaka na njihovim zajmovima pokvarilo tradicionalni način rješavanja suverenih kriza koji im daje poseban tretman jer, za razliku od kineskih banaka, one već financiraju po niskim stopama kako bi pomogle zemljama u nevolji da stanu na noge.

‘Ovakvih projekata ima širom svijeta’

Velik dio zasluga za izvlačenje kineskog skrivenog duga na vidjelo pripada Bradu Parksu, koji se tokom proteklog desetljeća morao boriti sa svim mogućim preprekama, zamagljivanjima i neistinama autoritarne vlade.

Istragu je započeo 2011. godine kada je jedan vrhunski ekonomist Svjetske banke zamolio Parksa da preuzme posao proučavanja kineskih zajmova.

Unutar nekoliko mjeseci, korištenjem online tehnika rudarenja podataka, Parks i nekoliko istraživača počeli su otkrivati stotine zajmova za koje Svjetska banka nije znala.

Kina je u to vrijeme povećavala zajmove koji će uskoro postati dio njezine inicijative „Pojas i put“ vrijedne milijarde dolara kako bi osigurala opskrbu ključnim mineralima, pridobila saveznike u inozemstvu i zaradila više novca na svojim američkim dolarima.

Mnoge zemlje u razvoju bile su željne američkih dolara za izgradnju elektrana, cesta i luka te za proširenje rudarskih operacija.

Ali nakon nekoliko godina jednostavnih kineskih državnih zajmova, te su se zemlje našle pod velikim zaduženjima, a izgledi su bili grozni.

Bojali su se da će gomilanje novih zajmova povrh starih agencijama za kreditni rejting učiniti nesmotrenima i poskupiti posudbu u budućnosti.

Tako je Kina počela osnivati fiktivne tvrtke za neke infrastrukturne projekte i umjesto toga im davala zajmove, što je omogućilo visoko zaduženim zemljama da izbjegnu stavljanje tog novog duga u svoje knjige. Čak i kad bi zajmove poduprla država, nitko ne bi bio mudriji.

U Zambiji, na primjer, zajam od 1,5 milijardi dolara od dviju kineskih banaka fiktivnoj tvrtki za izgradnju goleme brane hidroelektrane godinama se nije pojavljivao u državnim knjigama.

U Indoneziji, kineski zajmovi od četiri milijarde dolara za pomoć u izgradnji željeznice također se nikada nisu pojavili na računima javne vlade.

Sve se to promijenilo godinama kasnije kada je indonezijska vlada, zbog proračuna prekoračenog za 1,5 milijardi dolara, bila prisiljena dva puta spašavati željeznicu.

„Kada ti projekti krenu loše, ono što se reklamiralo kao privatni dug postaje javni dug“, rekao je Parks. „Ovakvih projekata ima diljem svijeta.“

Godine 2021., desetljeće nakon što su Parks i njegov tim započeli istrage, prikupili su dovoljno informacija za veliko otkriće: najmanje 385 milijardi dolara skrivenog i neprijavljenog kineskog duga u 88 zemalja, a mnoge od tih zemalja bile su u daleko gorem stanju nego što je iko znao.

Među otkrićima bilo je i to da je Kina izdala zajam od 3,5 milijardi dolara za izgradnju željezničkog sustava u Laosu, za što bi bila potrebna gotovo četvrtina godišnje proizvodnje zemlje.

Drugo izvješće AidData otprilike u isto vrijeme sugerira da mnogi kineski zajmovi idu za projekte u područjima zemalja koje favoriziraju moćni političari i često neposredno prije ključnih izbora. Neke od izgrađenih stvari nisu imale ekonomskog smisla i bile su prožete problemima.

U Šri Lanki, zračna luka koju je financirala Kina, izgrađena u predsjednikovom rodnom gradu daleko od većine stanovništva zemlje, toliko se slabo koristi da su slonovi uočeni kako lutaju po pisti.

Pojavljuju se pukotine u hidroelektranama u Ugandi i Ekvadoru, gdje je vlada u martu dobila sudsko odobrenje za optužbe za korupciju povezane s projektom protiv bivšeg predsjednika koji je sada u egzilu.

U Pakistanu je jedna elektrana morala biti zatvorena zbog straha da bi se mogla srušiti. U Keniji, posljednje ključni kilometri željezničke pruge nikada nisu izgrađene zbog lošeg planiranja i nedostatka sredstava.

Iskakanje na prednji red

Dok je Parks kopao po detaljima zajmova, otkrio je nešto alarmantno: klauzule koje nalažu da zemlje zajmoprimci polože američke dolare ili drugu stranu valutu na tajne escrow račune koje bi Peking mogao pretražiti ako te zemlje prestanu plaćati kamate na svoje zajmove.

Zapravo, Kina je skočila na čelo reda kako bi dobila isplatu, a da drugi zajmodavci nisu znali.

U Ugandi, Parks je otkrio da je zajam za proširenje glavne zračne luke uključivao escrow račun na koji je moglo stajati više od 15 miliona dolara. Zakonodavna istraga osudila je ministra financija jer je pristao na takve uvjete, a glavni istražitelj rekao je da bi ga trebalo kazneno goniti i zatvoriti.

Parks nije siguran koliko je takvih računa otvoreno, ali vlade koje inzistiraju na bilo kakvom kolateralu, a kamoli kolateralu u obliku gotovog novca, rijetkost su u državnim zajmovima.

A samo njihovo postojanje uznemirilo je nekineske banke, ulagače u obveznice i druge zajmodavce i učinilo ih nespremnima prihvatiti manje od onoga što im se duguje.

Krediti kao ‘mjenjačke valute’

U međuvremenu, Peking je preuzeo novu vrstu skrivenog pozajmljivanja što je doprinijelo zbunjenosti i nepovjerenju.

Parks i drugi otkrili su da je kineska središnja banka zapravo posuđivala desetke milijardi dolara putem onoga što se čini kao obične mjenjačnice stranih valuta.

Razmjene stranih valuta, koje se nazivaju swapovi, dopuštaju zemljama da u osnovi pozajmljuju valute koje se šire koriste kao što je američki dolar kako bi pokrile privremeni nedostatak stranih rezervi. Namijenjeni su za potrebe likvidnosti, a ne za izgradnju stvari, i traju samo nekoliko mjeseci.

Ali kineski swapovi oponašaju zajmove tako što traju godinama i naplaćuju kamate veće od uobičajenih. I što je važno, ne pojavljuju se u knjigama kao zajmovi koji bi dodali ukupnom dugu zemlje.

Mongolija je godinama uzimala 1,8 milijardi dolara godišnje u takvim zamjenama, što je iznos koji odgovara 14 posto njezine godišnje gospodarske proizvodnje. Pakistan je godinama uzimao gotovo 3,6 milijardi dolara godišnje, a Laos 300 miliona dolara.

„Imate sve veći broj zemalja koje su u teškim financijskim poteškoćama“, rekao je Parks, pripisujući to uglavnom zapanjujućem usponu Kine u samo jednoj generaciji od neto primatelja inozemne pomoći do najvećeg svjetskog vjerovnika.

„Nekako su uspjeli sve ovo učiniti izvan pogleda javnosti“, rekao je. „Dakle, ako ljudi ne razumiju kako Kina posuđuje, kako funkcioniraju njezine prakse posuđivanja, nikada nećemo riješiti ove krize.“

(Radio Slobodna Evropa)