Hagiografski film o ukočenom bivšem lideru male balkanske zemlje nikada neće biti hit na svjetskim blagajnama. Ali njegov režiser, bivši prvak u vaterpolu koji je postao miljenik desničarske hrvatske kinematografije, pronašao je novi način da izazove buku: Za zvijezdu njegovog filma izabrao je Kevina Spaceyja.

Dok je Hollywood generalno okrenuo leđa Spaceyju zbog optužbi za seksualni napad, izbacivši 63-godišnjaka sa spiska talenata koji se mogu isplatiti i izbacivši ga iz produkcija koje su već u pripremi, novom kinematografskom počasti nacionalističkom vođi neki opasni fanatici stavljaju zvijezdu serije “Kuća od karata” ispred i u centar.

90-minutni film slavi prvog hrvatskog predsjednika, pokojnog Franju Tuđmana, vođu kojeg obožavatelji poštuju kao balkanskog Georgea Washingtona, ali ga neprijatelji vrijeđaju kao etnonacionalističkog fanatika. Film “Bilo jednom u Hrvatskoj” izlazi u februaru u Hrvatskoj i bit će prikazan u drugim zemljama, uključujući Sjedinjene Američke Države.

Režiser Jakov Sedlar, 70, priznao je u jednom intervjuu da u Hrvatskoj mnogi ljudi, posebno mladi, ne mare mnogo za Tuđmana, autoritarnu figuru koja izaziva velike podjele, kojeg je historičar Tony Judt opisao kao „jednog od izrazito neprivlačnih” lidera koji su se ranih 1990-ih pojavili iz ruševina Jugoslavije, čiji je Hrvatska ranije bila dio.

Warren Zimmerman, koji je bio američki ambasador u Jugoslaviji dok se multietnička zemlja raspadala, upozorio je u depeši Washingtonu 1992. godine da je izbor Tuđmana za predsjednika Hrvatske u maju 1990. doveo na vlast “uskogrudni, kripto-rasistički režim” koji je, u tandemu sa Slobodanom Miloševićem iz Srbije, oslobađao „nacionalizam, balkanskog ubicu“.

Ali to što će Spacey glumiti Tuđmana, rekao je režiser prošle sedmice u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, “zasigurno će pomoći” da se probije zid onoga što je u najboljem slučaju ravnodušnost javnosti, a u najgorem, žestoko neprijateljstvo prema čovjeku koji je vodio bitku za nezavisnost Hrvatske.

“Pitajte ljude da li su čuli za Spaceyja ili Tuđmana, oni će, naravno, reći Spacey”, rekao je. Slava američkog glumca, bez obzira na rizik da se pretvori u sramotu, i neprikosnoveni glumački talenat, dodao je Sedlar, “zasigurno će privući ljude da vide moj film o Tuđmanu”.

Režiser je izjavio da Tuđman, koji je preminuo 1999. godine, “nije bio nacionalista, već patriota, apsolutno pozitivna ličnost”. A Spacey, dvostruki dobitnik Oskara i režiserov prijatelj više od decenije, „najbolji je od najboljih glumaca“ i „apsolutno nevin“, rekao je Sedlar.

Obojicu su, kaže Sedlar, nepravedno oklevetalni: Spacey od optužbi poput one od Anthonyja Rappa, kolege glumca čiji je tužbu protiv osramoćene zvijezde u oktobru odbacio građanski sud u New Yorku, a Tuđman od domaćih političkih rivala i stranih kritičara, ljutih zbog njegove uloge u krvlju natopljenom razaranju Jugoslavije.

Jedna od sedam država nastalih nakon raspada Jugoslavije, Hrvatska je danas stabilna demokratija sa manje od četiri miliona ljudi, popularna turistička destinacija i globalna fudbalska sila.

Ali borba za oblikovanje historije jugoslovenskih ratova, koja je kritična za nacionalni identitet u svakoj od zemalja izazvanih nasiljem ranih 1990-ih, i dalje bjesni širom regiona, posebno među filmskim stvaraocima u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, nacijama koje su doživjele najgore od borbi.

„Povijest rata je stalan proces pamćenja i zaborava“, kaže Dejan Jović, profesor na Sveučilištu u Zagrebu. Ratovi sjećanja, dodao je, posebno su aktivni u bioskopu. Svaka strana, rekao je Jović, “pamti samo ono što želi, a zaboravlja ostalo”.

Novi film Sedlara ulaže malo truda da pruži punu i uravnoteženu historiju. Izbjegava bilo kakvo spominjanje zločina počinjenih pod vodstvom gospodina Tuđmana, poput napada na bosanske civile, etničkog čišćenja nekada velike srpske manjine u Hrvatskoj i rušenja mosta iz 16. stoljeća u bosanskom gradu Mostaru 1993. godine. Preskače njegov domet sa ekstremnim nacionalistima povezanim tokom Drugog svjetskog rata sa ustašama, fašističkom grupom čija je brutalnost šokirala čak i neke njemačke naciste.

Ali, režiser je insistirao: „Ovo nije propaganda. To je samo moj pogled.”

Hrvatska, gotovo etnički homogena kao rezultat nasilja 1990-ih koje je protjeralo mnoge Srbe i pripadnike drugih manjina, uglavnom je izašla iz uskog etnonacionalizma iz doba Tuđmana i postala članica Evropske unije i NATO-a. Dok je Sedlar promovirao svoj film, Vlada se fokusirala na to da pripremi zemlju za usvajanje eura i ulazak u Schengensku zonu bez granica, 1. januara.

Vlada, iako predvođena političkom strankom koju je osnovao Tuđman, nije željela imati ništa s filmom Sedlara i odbila je njegove apele za finansiranje. Režiser je rekao da je prikupio potrebnih 400.000 eura — oko 425.000 dolara — od privatnih donatora.

U početku se nadao da će snimiti biografski film u punom obimu kako bi obilježio stogodišnjicu rođenja bivšeg hrvatskog predsjednika. Ali zadovoljio se skromnijom produkcijom izgrađenom oko toga što je Spacey recitirao uzbudljive govore Franje Tuđmana.

Režiser je rekao da je Spacey uzeo ulogu iz prijateljstva, te da nije tražio niti primio bilo kakvu isplatu. Advokatica glumca Spaceya, Jennifer L. Keller, nije odgovorila na zahtjev za komentar.

Druga je stvar da li će gluma Tuđmana pomoći Spaceyju u njegovoj potrazi za rehabilitacijom. To nije njegova prva glumačka uloga otkako su se optužbe protiv njega pojavile 2017. godine – pojavio se kao detektiv u italijanskom dugometražnom filmu i kao misteriozni poslušnik u američkom trileru – ali njegova uloga Tuđmana je možda njegova najrizičnija.

Laura Silber, autorica knjige “Jugoslavija: Smrt nacije”, rekla je da je zbunjena da bi neko želio da bude povezan sa odavanjem počasti bivšem hrvatskom lideru. Upoznala ga je nekoliko puta dok je kao novinarka izvještavala o jugoslovenskim ratovima i smatrala ga je, kako je rekla, “odbojnim” – nepostiđenim fanatikom sa „kompleksom superiornosti” koji “nije mogao kontrolisati svoju mržnju prema muslimanima”, najbrojnijoj etničkoj grupi u susjednoj Bosni i Hercegovini.

“Bio je kao da je dr. Strangelove upoznao Adolfa Hitlera”, prisjetila se ona.

Tuđman se borio protiv fašizma tokom Drugog svjetskog rata, pridruživši se komunističkim partizanima koji su bili suprotstavljeni Hitlerovom marionetskom režimu. No, 1990-ih je odbio osuditi ustaško naslijeđe i odredio da nezavisna Hrvatska usvoji crveno-bijeli šahovni grb koji su etnički Hrvati koristili stoljećima, ali koji mnogo podsjeća na ustaški simbol.

Sedlar, koji je godinama služio kao Tuđmanov kulturni ataše u New Yorku, djeluje kao miran i razuman čovjek potpuno oslobođen nasilne, često rasističke retorike koja je hrvatskom nacionalizmu dala tako loš glas. Ali on ne trpi kritike prema Tuđmanu.

„U poređenju sa njegovim uspostavljanjem nezavisnog hrvatskog naroda, sve ostale stvari su apsolutno nevažne“, rekao je Sedlar i dodao: „Bez Tuđmana ne bi postojala nezavisna Hrvatska“.

Vesna Škare-Ožbolt, obožavateljica bivšeg predsjednika koja je u njegovoj kancelariji radila kao savjetnica od 1991. do njegove smrti od raka, insistirala je na tome da, iako je Tuđman, bivši komunistički general vojske Jugoslavije, imao neke neprivlačne osobine ličnosti, “on zaslužuje film.”

“On je otac nacije”, rekla je. “Odradio je odličan posao.”

Nastup Kevina Spaceyja u filmu, koji uključuje arhivske snimke Tuđmana koji drži ratne govore na hrvatskom, uglavnom se sastoji od toga da Spacey intonira iste govore na engleskom, hoda kroz vladine zgrade u patikama s bijelom potplatom i švrlja po knjizi.

Kritičari u Hrvatskoj su u svojim kritikama podijeljeni po političkoj liniji, iako su čak i neprijateljski raspoloženi hvalili glumu Spaceyja.

Jedan je film opisao kao “smeće”, ali je Spaceyja opisao kao “suštinski najbolji dio filma”, dodajući: “Imao je težak zadatak: recitirati na engleskom ‚verbalne kobasice‘ iz poznatijih Tuđmanovih govora i dati im određenu strast bez ikakvog jasnog konteksta.”

Uprkos njegovoj pravnoj pobjedi u New Yorku, Spacey se i dalje suočava sa ozbiljnim pravnim problemima u Velikoj Britaniji, gdje se očekuje da će mu se ove godine suditi po optužbama za seksualni napad. On se izjasnio da nije kriv.

Porota za historiju još uvijek nije jasna u vezi Tuđmana, a gospođa Silber, bivša ratna dopisnica, rekla je da je malo vjerovatno da će u skorije vrijeme donijeti jasnu presudu, barem ne u Hrvatskoj.

“Njemu nikada neće suditi historija u Hrvatskoj, jer je on izborio njihovu neovisnost”, rekla je.

Andrew Higgins (Tačno.net/New York Times)