Izbori u atmosferi ruske prijetnje i polarizacije društva
Najviše pažnje svjetske javnosti u tekućoj godini su privukli predsjednički izbori u Turskoj, ali sve više onih koji parlamentarne izbore u Poljskoj također ocjenjuju kao historijske u 2023. godini.
Ovakva ocjena se temelji na jako složenim unutrašnjim političkim i društvenim odnosima, kao i u regionalnim, gdje je značaj i utjecaj Poljske rapidno uvećan nakon ruske agresije na Ukrajinu.
Poljska je najdirektnije izložena posljedicama ruske agresije na Ukrajinu od svih članica Evropske unije i NATO-a što je probudilo bolno historijsko iskustvo između dva naroda. Poljska je i ranije bila prepoznata kao društvo sklono desničarskim politikama i ksenofobiji, a ruska agresija je dodatno učvrstila izraženi nacionalizam.
Na pitanje koliko je ruska agresija na Ukrajinu utjecala na promjene u poljskoj unutrašnjoj i vanjskoj politici, Filip Bryjka, analitičar u međunarodnom sigurnosnom programu u poljskom Institutu za međunarodne poslove (PISM), kaže da ruska politika ekspanzionizma primorala Poljsku da više troši za odbranu i ulaže u vlastitu vojnu industriju.
Povećanje ulaganja u vojsku
“Ruska invazija na Ukrajinu predstavlja dugoročnu i sistemsku prijetnju sigurnosti zemalja NATO-a i EU. Poljska je, zbog granice s Ukrajinom i uloge logističkog čvorišta kroz koje se transportuje 80 posto zapadne vojne pomoći, posebno u opasnosti od neprijateljskih akcija, uključujući vojne provokacije iz Rusije i Bjelorusije”, pojašnjava Bryjka.
“Ruska politika revizionizma i ekspanzionizma primorala je Poljsku da poduzme mjere za jačanje odbrambenih sposobnosti, povećanja oružanih snaga na 300.000 vojnika, kao i do sad nezabilježenu kupovinu naoružanja. Glavni partneri Poljske u oblasti naoružanja su Sjedinjene Američke Države i Južna Koreja. Osim toga, Poljska razvija vlastitu namjensku industriju. Kupovina oružja dovela je do značajnog povećanja potrošnje za odbranu, koja se godinama održavala na oko dva posto BDP-a. Prošle godine udio je povećan na 2,5 posto, a za 2023. su procjene da će biti čak četiri posto”, pojašnjava Bryjka.
Poljska je prije tri desetljeća bila dio Varšavskog pakta, odnosno sjedište vojne organizacije koja je bila takmac NATO-u. Godine 1999. Poljska je postala članica NATO-a, a sad je glavna država tog saveza za podršku Ukrajini što joj daje sigurnost u slučaju ruskog napada.
“Osnovni stub poljske sigurnosne politike ostaje članstvo u NATO-u. Trenutno je na poljskoj teritoriji stacionirano oko 10.000 vojnika iz savezničkih zemalja. U interesu Poljske je da što prije provede regionalne planove NATO-a i da poveća prisustvo savezničkih trupa kako bi odvratila Rusiju od ofanzivne”, dodaje Bryjka.
Poljska profitira i od pružanja pomoći Ukrajini od strane Evropske unije.
“Evropska unija ostaje ključna međunarodna organizacija za Poljsku u ekonomskoj i političkoj sferi. Aktiviranje mehanizama sufinansiranja vojne pomoći koju države članice pružaju Ukrajini u okviru Evropskog mirovnog fonda pokazalo je da EU također može igrati važnu ulogu podrške NATO-u u odgovoru na sveobuhvatne oružane sukobe u susjedstvu Unije. Misija EU za obuku EUMAM Ukrajina također je pokrenuta na poljskoj teritoriji”, smatra Bryjka.
Nakon sukoba vođe Wagnera i Putina i premještanja plaćenika na teritoriju Bjelorusije porastao je pritisak na Poljsku i baltičke zemlje.
“Od 11. jula 2023. godine Rusija je počela da raspoređuje plaćenike Wagner grupe na bjelorusku teritoriju. Procjenjuje se da trenutno ima oko 4.000 plaćenika koji obučavaju bjelorusku vojsku i jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova. Prisustvo plaćenika koriste i Rusija i Bjelorusija za izvođenje psiholoških operacija protiv Poljske, Litvanije i Latvije. Postoji rizik da bi se obučeni i borbeno iskusni Wagnerovci mogli koristiti, između ostalog, za napad na službe koje štite granicu između zemalja istočnog krila NATO-a i Bjelorusije, za rušenje barijera koje su izgradile Poljska, Litvanija i Latvija, za povećanje migracionog pritiska, da prebace svoje agente među ilegalne migrante ili da se infiltriraju na teritoriju putem diverzantskih i izviđačkih grupa”, ističe Bryjka.
Iako do sada nisu prijavljeni takvi incidenti u koje su umiješani pripadnici Wagner grupe, posljednjih mjeseci Agencija za unutrašnju sigurnost (ABW) razbila je špijunsku mrežu od 15 ljudi koja djeluje u ime ruske obavještajne službe.
To su pojedinci uključeni u posmatranje kritične infrastrukture, vojnih baza, morskih luka, željeznica koje se koriste za transport naoružanja u Ukrajinu, kao i informativnih i obavještajnih operacija. Dokazi koje je prikupio ABW ukazuju na to da su se ove osobe pripremale i za sabotažne napade uključujući napade na vozove koji su prevozili oružje za Ukrajinu.
Bryjka očekuje intenziviranje aktivnosti Wagnera u cilju destabilizacije Poljske, EU i NATO kako se budu približavali parlamentarni izbori zakazani za 15. oktobar.
Izbori u atmosferi ruske prijetnje i polarizacije društva
Poljski ministar odbrane Mariusz Blaszczak najavio je da će njegova zemlja imati najjaču kopnenu vojsku u Evropi do 2026. godine. Ta retorika je dio šire pripreme vladajuće desničarske stranke Pravo i pravda (PiS) koja je na vlasti od 2015. godine. Najsporniji potez u izbornoj godini je osnivanje Komisije koja će analizirati ruski utjecaj na poljsku administraciju od 2007. do 2022. godine.
“Mnogi analitičari tvrde da je istraga prvenstveno usmjerena na lidera liberalno-centrističke Građanske platforme (PO) Donalda Tuska, koji je bio premijer od 2007. do 2014. godine, a vratio se u poljsku politiku 2021. nakon što je boravio u Briselu na mjestu predsjednika Evropskog vijeća. PiS je često optuživao Tuska da je bio previše prijateljski nastrojen prema Rusiji i da je dozvolio da Poljska bude pod neopravdanim utjecajem Rusije tokom svog premijerskog mandata. Kritičari komisije nazivaju zakon kojim se ona uspostavlja kao ‘Lex Tusk’”, kaže Aleks Szczerbiak, profesor politike na Univerzitetu u Sussexu.
Podsjeća da će pitanje migracija imati važnu ulogu u izbornoj kampanji kao i referendum o različitim pitanjima koji će se realizovati zajedno s izborima što je taktika vladajuće stranke da na taj način forsira određene teme i pitanja koja idu njoj u korist što dodatno pojačava društveno-političku polarizaciju.
“Tokom protekle tri godine PiS je izgubio znatnu podršku, uglavnom zbog ekonomske nesigurnosti i pada životnog standarda. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je PiS i dalje vodeća stranka, ali neće moći na izborima ostvariti parlamentarnu većinu. Ako osigura treći mandat, PiS će nastaviti s radikalnijim reformama, posebno u pravosuđu i eventualno medijima. Ako opozicija formira vlast njen glavni cilj će biti obnova odnosa sa EU jer je Poljska uz Mađarsku pod sankcijama Brisela”, zaključuje Szczerbiak.
(Al Jazeera, foto: Pixabay)