“Italija će u roku od 18 mjeseci iz etičkih razloga prestati kupovati gas od Rusije”, najavio je nedavno državni ministar za ekološku tranziciju Roberto Cingolani.
U intervjuu za dnevnik La Stampa on je kazao kako je “jasno da je cijela Evropa u velikoj mjeri zavisna od Rusije po pitanju gasa, što je velika geopolitička greška napravljena u proteklih 20 godina”.
“To je ogroman novac. Za energiju Rusiji plaćamo gotovo milijardu eura dnevno i svi moraju znati da indirektno finansiramo rat”, rekao je.
Italija je jedan od najvećih evropskih konzumenata gasa. Godišnje se na Apeninima utroši više od 75 milijardi kubnih metara, što čini 42 procenta ukupne energetske potrošnje.
Ova zemlja uvozi gotovo 95 posto gasa koji koristi. Lani je od Rusije kupila 29,07 milijardi kubnih metara ili 38,2 procenta vlastite potrošnje. Godinama je Italija ovisila o ruskom gasu, a 2015. je, primjera radi, ruski udio u ukupnom uvozu iznosio 44 posto. Ostatak gasa dolazi iz Alžira, Azerbejdžana, Libije, Katara, Norveške, Nizozemske…
Afrička misija
Cingolani je pojasnio da Vlada Marija Draghija namjerava nadomjestiti ruski gas na više načina. Prvenstveno, povećat će uvoz prirodnog gasa iz Afrike, sa Bliskog istoka i iz Sjeverne Amerike. Također, proširenjem kapaciteta Transjadranskog plinovoda planira uvećati dotok gasa iz Azerbejdžana. Nadalje, poboljšat će domaću proizvodnju, pojednostaviti propise za korištenje obnovljivih izvora energije te konačno smanjiti potrošnju energije…
„Unutar druge polovine iduće godine možemo imati gotovo potpunu nezavisnost od ruskog gasa“, izjavio je Cingolani.
Početkom aprila premijer Mario Draghi prilikom posjete Alžiru je objavio da je s ovom zemljom postignut sporazum o povećanju uvoza gasa za 40-ak procenata. Bio je to prvi u nizu ugovora kojim Italija namjerava smanjiti ovisnost od Rusije.
Usaglašeno je da će od 2024. Italija od Alžira dobivati devet milijardi kubnih metara gasa više nego dosada. Lani je iz ove zemlje uvezeno 22,6 milijardi kubnih metara. Već ove godine Alžir će isporučiti 25,6 milijardi kubnih metara, a naredne gotovo 29 milijardi.
Potom je Italija potpisala sporazume o povećanju uvoza gasa s Egiptom (tri milijarde kubnih metara), Kongom (pet milijardi) i Angolom (1,5 milijardi). Na taj način je osigurala polovinu gasa koji je dosad kupovala iz Rusije. Posljednja afrička etapa u trci za oslobađanje od ruske ovisnosti bit će Mozambik, gdje će predstavnici italijanske diplomatije otputovati u maju.
Povećanje domaće proizvodnje
Također, državne vlasti su pripremile plan povećanja domaće proizvodnje. Kako je objavio list Il Sole 24 Ore, predviđeno je da se prvenstveno iz nalazišta u blizini Sicilije godišnje iskopaju dodatne dvije milijarde kubnih metara. Italija je lani proizvela svega 3,34 milijarde kubnih metara. Krajem devedesetih godina prošlog vijeka ova zemlja je eksploatirala šest puta više vlastitog gasa, ali se u međuvremenu okrenula uvozu.
Razloga za to je nekoliko: zakonom iz 2008. godine, usljed opasnosti od slijeganja tla, zabranjeno je vađenje gasa na području sjevernog Jadrana, gdje se nalaze i najveće rezerve. Nadalje, zbog ekoloških rizika, Italija se odrekla takozvanog hidrauličkog frakturiranja, odnosno postupka drobljenja stijena radi eksploatacije fosilnih goriva. Konačno, ali ne i najmanje važno, u posljednje vrijeme je bilo jeftinije uvoziti gas nego proizvoditi ga.
Istovremeno, italijanska Vlada je najavila da će se dodatno posvetiti obnovljivim izvorima energije.
Trenutno je, kako javlja Corriere della Sera, što zbog birokratskih što zbog ekoloških razloga blokirano tridesetak projekata izgradnje solarnih i vjetroelektrana koje bi mogle proizvoditi ukupno šest gigawatta električne energije. U planu je imenovanje Vladinog povjerenika za obnovljive izvore energije čija će funkcija biti da ubrza postupke.
Radijatori na hlađenju
Ovdašnje vlasti također su pokrenule „operaciju termostat“, kako su je mediji prozvali, kojom se namjerava smanjiti potrošnja energenata u javnim ustanovama. Vlada je, naime, usvojila paket mjera koje će stupiti na snagu 1. maja, a kojim će biti ograničeno grijanje i hlađenje u školama i drugim javnim objektima, izuzimajući bolnice, klinike i staračke domove.
Prema mjerama Vlade, temperatura u prostorijama javnih ustanova tokom ljeta ne smije biti niža od 27 stepeni, a tokom zime ne smije prijeći 19 stepeni. Granica tolerancije iznosi dva stepena. Nije rečeno ko će i na koji način vršiti kontrole, ali je objavljeno da će kazne za nepoštivanje iznositi od 500 do 3.000 eura.
Na ovaj način, tvrdi se, samo u ovoj godini mogu biti ušteđene do četiri milijarde kubnih metara gasa. Više od polovine energije se u javnim objektima utroši na grijanje i hlađenje.
Zasad nema detalja da li će „operacija termostat“ biti proširena i na privatne objekte, iako Vlada navodno planira poticaje za stanovništvo da smanji upotrebu klima uređaja.
‘Želimo li mir ili klimu?’
Polemike o energiji koja se rasipa prekomjernim korištenjem klimatizacije pokrenute su nakon što je premijer Mario Draghi u jednom svom govoru ironično iskoristio klima-uređaj kao primjer nečega što bi Italijani trebali žrtvovati u zamjenu za mir u Ukrajini.
„Želimo li mir ili želimo uključenu klimu“, upitao je Draghi ranije ovog mjeseca, nakon što je obećao da će se Italija povinovati ako Evropska unija odluči da uvede embargo na ruski gas.
Od embarga, čini se, zasad ipak neće biti ništa. Visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnost Josep Borrell ovih dana je potvrdio da ne postoji saglasnost među članicama o potpunoj zabrani uvoza ili većim carinama na plin i naftu.
„Nemamo jedinstvenu poziciju po ovom pitanju“, rekao je Borell za njemačke novine Die Welt.
EU je najveći pojedinačni kupac ruskog prirodnog plina i naftnih derivata. Prema podacima Eurostata, iz Rusije dolazi gotovo 40 posto uvoza plina i oko četvrtine uvoza nafte. Za Kremlj je to osnovni izvor stranih valuta.
Pojedine evropske zemlje su lobirale za šesti paket sankcija Rusiji koji bi podrazumijevao potpuni embargo na uvoz energenata ili povećanje poreza. Borrell je potvrdio da će se o ovome razgovarati na predstojećem samitu EU, ali je naglasio da „konačni prijedlog za embargo na ruski gas i naftu još nije na stolu“.
Ipak, budući da sve države EU rade na smanjenju svoje zavisnosti o ruskim energentima, „u jednom trenutku će se to i dogoditi i tada će Rusija bolno osjetiti gubitak prihod od poslovanja s naftom i gasom”, rekao je Borrell.
STUPS: Eskalacija