Ona je svjetski priznata operna pjevačica, njena karijera pokriva sve operne kuće svijeta, svoj uspjeh gradila je mahom u inozemstvu i spada među one kojima se svaka država treba ponositi.

Svoja ljeta provodi na otoku Rabu gdje kao pedagoginja radi s mladim umjetnicima koji tu borave kako bi učili od najbolje. Stoga je Dunja Vejzović zbog stalnog kulturnog doprinosa otoku proglašena svojevremeno njegovom počasnom građankom. Zavidne karijere, politički autonomna, drčno je, međutim, napisala pismo upravi Raba kojim obavještava da vraća titulu počasne građanke jer ne želi imati isto priznanje koje su upravo dodijelili MP Thompsonu. Kakve veze ima notorni ustaški pjevač s tim sjevernojadranskim otokom? Je li ikada kročio nogom na Rab? Kakav je njegov doprinos rapskoj kulturi? Nikakav, naravno. Niti pjevač fašističkih budnica ima ikakve veze s Rabom čiji su počasni građani tokom godina postali istaknuti pisci i pjesnici, uz Dunju Vejzović koja je priznanje dobila upravo zbog poticanja kulturnog života grada, dovođenjem svjetskih umjetnika, organizacijom koncerata i akcija očuvanja baštine.

„Odluka da se Thompson proglasi počasnim građaninom Raba za mene otvara duboko vrijednosno i moralno pitanje i ne mogu pristati da se moje ime i priznanje koje sam primila nalaze u istom simboličkom okviru s odlukom koju ne smatram dostojnom titule počasnog građanina grada Raba“, stoji u pismu velike umjetnice koja otvoreno ističe da su pobude za titulu Thompsonu – usko shvaćena nacionalnost pod tobožnjim domoljubljem. „Za mene domoljublje nikada nije bilo pitanje parole, isključivosti ili ideološke demonstracije. Domoljublje je prije svega etička kategorija: ljubav prema zemlji izražena brigom za njenu kulturu, dostojanstvo svakog čovjeka, neovisno o pripadnosti naciji“. Zato, kaže ugledna sopranistica, ne može šutjeti, nego gestom vraćanja titule želi podići glas protiv nedostojne odluke „vlasnika“ Raba da i to pitomo mjesto ogade dajući počast pijevcu koji je svojim „umjetničkim“ radom uvelike zaslužan za opasnu ustašizaciju Hrvatske. I koji s tim otokom ima veze koliko i s onim svjetskim kazališnim daskama na kojima je život, pjevajući najzahtjevnije operne dionice, provela Dunja Vejzović.

I naravno da je Thompson ponio istu titulu na prijedlog proustaškog Domovinskog pokreta koji u koaliciji s HDZ-om od lani vlada Rabom. Nije pomoglo ni protivljenje lokalne zajednice, ni to što su vijećnici lijevog spektra u znak protesta napustili sjednicu. Nema majci, DP je još pri ulasku u koaliciju s vladajućim HDZ-om odlučio arbitrirati upravo u kulturi i medijima i nije da tim neobrazovanim jurišnicama to ne polazi za rukom. Od zabrana raznih kulturnih događanja, radikalnog smanjenja financiranja srpskog tjednika Novosti, sve do proglašenja svoga pjevačkog gurua počasnim građaninom Raba.

Nisu, dakako, izostale ni divlje reakcije desničarskih medija na pismo Dunje Vejzović, pa joj tako veliki operni znalci zamjeraju da je pjevala u Wagnerovim operama, a znaju oni da je Wagner bio blizak nacistima. Nema veze što je taj kompozitor bio mrtav pola stoljeća prije dolaska nacista na vlast u Njemačkoj i što je ovima, ni kriv ni dužan, bio omiljeni skladatelj. Lažu i da je operna diva dobila u Jugoslaviji vilu na Rabu, mada je kuću sama kupila, ali sve se te insinuacije dobro nose, pa je samosvojna umjetnica – koja je, među rijetkima, u zlo doba, 90-tih, davala intervjue proskribiranom, antirežimskom Feralu – sada svojim odabirom da ne želi biti u istom društvu s fašističkim pjevačem zaradila još jači žig antihrvatstva.

Uostalom, nitko bolje od DP-a, kojemu je HDZ dužan stalnih ustupaka zbog labavosti vladajuće koalicije, ne zna što je za Hrvatsku dobro i koliko je fašizma još potrebno državi ionako potonuloj u zlokobno crnilo. Sredili su konte s velikom umjetnicom, pa na njeno mjesto instalirali Thompsona, simboličnom porukom da ni Rab više nije što je bio, a potom odaslali saopćenje koje sažeto glasi: Tko je protiv Trumpa, taj ne voli Hrvatsku! Mahnita ustaška družina s razine vlasti „osuđuje ružnu, aktivističku kampanju koja se protiv Trumpa vodi u Hrvatskoj“, te traži da „oni koji oblikuju javno mnijenje trebaju pokazati poštovanje prema Trumpu kao šefu najvažnije saveznice Hrvatske i vodeće sile svijeta“. Tu su se još sjetili važne uloge Amerike u „presudnim trenucima obrane Hrvatske i BiH“.

Nema veze što tada na čelu SAD nije bio taj fašist, još manje ih zanima Trumpovo uništavanje svjetskog mira, ne znaju jadni ni gdje je Iran, gdje Palestina, ali ističu kako je „čitav niz Trumpovih politika blizak i podudaran s našim programskim načelima i ciljevima“. Opasni ignoranti optužuju dakako „militantne ljevičare koji bi svojim totalitarnim, bivšim vrijednostima, duboko antihrvatskim htjeli dati međunarodnu formu“, pa oni takvo protuameričko djelovanje proglašavaju antihrvatskim i štetnim. Problem je, međutim, što ova ustaška sekta tek glasno govori ono što autokratski premijer tiho zagovara. U Buxellesu, Zagrebu, Rabu… svejedno.

(Tačno.net)