Odlazeći premijer Dritan Abazović je antidemokrata čija je Vlada sabotirala šansu ubrzanog ulaska u Evropsku uniju, a Crnoj Gori su potrebni hitni izbori na kojima suverenisti moraju nastupiti zajedno, poručuje u razgovoru za Portal Analitika profesor teorijske fizike i kvantne mehanike dr Dragan Hajduković, koji je 25 godina karijere proveo u švajcarskom CERN-u.
Kaže kako je iza Crne Gore kontinuitet loših vlasti, ali da danas imamo anticrnogorsku. Vjeruje kako je lista u Podgorici dobar model i za koheziju na državnom nivu, kako je potrebno da suverenisti bitno osvježe redove, poručivši pritom da URA nije zelena partija.
Profesor Hajduković govorio je i o tome zašto je odbio da pruži podršku listi „Crno na bijelo“ uoči izbora 2020. godine, a podijelio je i razmišljanje o tome kakvu bi Crnu Goru i Cetinje volio da ostavi iza sebe.
Nije zadovoljan onim što se danas dešava u Crnoj Gori, a glavni uzrok vidi u, kako navodi, anticrnogorskom djelovanju, te Abazovićevim činjenjima.
„Abazović je antidemokrata. Bezobzirni ucjenjivački mentalitet i demokratija ne idu zajedno. On je po rezultatima djelovanja i antiekolog – iz političkog profiterstva se lažno predstavlja kao zeleni premijer a, uprkos predizbornim obećanjima, prstom nije mrdnuo za ekološku državu. Ima još mnogo toga ali reći ću da je on po mnogo čemu anticrnogorac“, tim riječima Hajduković, jedan od najglasnijih višedecenijskih pobornika koncepta ekološke Crne Gore, počinje opservaciju aktuelnih dešavanja.
Abazović djeluje anticrnogorski, a SPC je temelj takvog djelovanja
Poslednji primjer Abazovićevog, kako navodi, anticrnogorskog djelovanja je to „što je propuštena iznenadna šansa ubrzanog ulaska Crne Gore u EU“.
„Abazović je, najvjerovatnije po naređenju sa strane, sabotirao ubrzani ulazak Crne Gore u Evropsku uniju. Razlog je lako razumljiv – članstvo u EU bi ugrozilo uvlačenje Crne Gore u Otvoreni Balkan, koji nije dobar za našu državu, ali u njemu vide svoje interese Srbija i Albanija. Snage koje podržavaju Otvoreni Balkan su u stvari protiv brzog ulaska Crne Gore u EU i ovog su puta, nažalost, preko Abazovića uspjele da spriječe naš put ka tom ubrzanom članstvu“, smatra on.
Kao temelj anticrnogorskih snaga vidi Srpsku pravoslavnu crkvu, a prošle godine i sam je učestvovao u protivljenju ustoličenju Joanikija na Cetinju.
„Događaje treba gledati u svijetlu činjenice da već treći vijek uzastopno djeluju snage koje, često i zločinački kao 1918. godine, žele da sa lica zemlje zbrišu Crnu Goru i Crnogorce. Žele da izbrišu čak i sjećanje da su Crnogorci postojali. SPC je, nažalost, temelj anticrnogorskih snaga koje negiraju postojanje Crnogoraca. I sva događanja su lako razumljiva kada se zna da u posljednje dvije godine SPC de facto upravlja Crnom Gorom, protivno velikom civilizacijskom dostignuću i ustavnoj odrednici da je crkva odvojena od države i ne smije biti iznad države“, konstatuje Hajduković.
Svi su loše vladali, a vanredni izbori su od vitalnog značaja
Naš sagovornik smatra kako su hitni izbori, koji bi doveli do stabilne Vlade, od vitalnog interesa za sve građane, nezavisno od njihovog uvjerenja.
„Nove izbore treba održati u roku od 100 dana od lokalnih 23. oktobra“, ističe on.
Zamjera prethodnim vlastima na mnogo toga, te dodaje da su najveći krivci za sadašnju crnogorsku tragediju upravo – pobjednici referenduma. Oni su, naglašava, umjesto preporoda Crnu Goru doveli na prag nestajanja, a zbog njihovog načina vladavine su i ojačale, kako dodaje, anticrnogorske snage.
„Treba pošteno reći da je Abazović samo posljednji u neprekidnom nizu katastrofalno loših vlasti, koje su od referenduma do danas dovele Crnu Goru na samrtničku postelju. Tokom 14 godina smo imali katastrofalno lošu crnogorsku vlast, a zadnje dvije – katastrofalno lošu anticrnogorsku vlast. Ostaje mala nada da se lanac katastrofalno loše vlasti može prekinuti na sljedećim izborima“, vjeruje on, dodajući da danas, kada je u pitanju opstanak Crne Gore, treba gledati ka budućnosti.
Lista u Podgorici dobar model, tako treba ići i na parlamentarne izbore
Stoga je, prema njegovom mišljenju, presudno da na sljedećim parlamentarnim izborima suverenističke snage samokritički ulože napor da postanu kvalitetne, da osvježe redove i nastupe složno.
„Pomenuću predstojeće izbore u Podgorici, na kojima prvi put te snage, sa izuzetkom dijela Albanaca, nastupaju na zajedničkoj listi „Svi za Naš Grad – dr Ivan Vuković“. Takav nastup, još složniji i kvalitetniji, treba ostvariti i na parlamentarnim izborima“, ističe on.
Takva lista, dodaje, trebalo bi da gradi kapacitet da postane prihvatljiva i pojedinim drugim snagama.
„Za dizanje Crne Gore sa samrtničke postelje bitne su dvije stvari – prvo, datakva lista „Svi za Crnu Goru“ osvoji apsolutnu vlast, a drugo – da svojim kvalitetom postane prihvatljiv koalicioni partner onim političkim snagama, a najprije mislim na Demokrate, koje uprkos razlikama ne negiraju postojanje Crnogoraca, ne žele nestanak države Crne Gore i ne podržavaju Otvoreni Balkan. Tako bi se mogla stvoriti i te kako potrebna dvotrećinska većina u Skupštini Crne Gore“, naglašava on.
„Drska laž o UMEF-u je kap u prepunoj čaši“
Naš sagovornik ističe kako je posljednja kap bila „drska laž da je Abazoviću na prestižnom UMEF univerzitetu u Ženevi dodijeljen počasni doktorat.
„Po švajcarskom zakonu, preduzeće Swiss UMEF koje je Dritana Abazovića proglasilo svojim počasnim doktorom, nema status univerziteta. Dakle, Abazović je lažno predstavio preduzeće koje mu je dalo „priznanje“, poručuje on.
Dodaje da su za rad UMEF-a vezani skandali kojima su se bavili švajcarski mediji.
„Za velik novac se dodjeljuju diplome koje zvanično nijesu priznate i iza kojih ne stoji stvarno znanje. Međutim, te, za Švajcarce bezvrjedne diplome tobožnjeg univerziteta koji, koristeći rupe u zakonu, zloupotrebljava riječi Švajcarska i univerzitet, dobrodošle su bogatim „studentima“, a zapravo nesposobnoj djeci bogatih roditelja, iz niza afričkih i azijskih država. Da bi stvorio lažnu sliku o svojoj vrijednosti i ugledu,takozvani „Swiss UMEF University“ organizuje godišnje desetak poludnevnih gostovanja i „predavanja“ relativno značajnih ličnosti iz Evrope i svijeta. Dobro plaćeni „predavači“ na odlično urađenom veb sajtu daju lažni sjaj i pomažu da se namame i dovedu u zabludu bogati studenti iz Afrike i Azije“, naglašavaju oni.
„URA nije zelena partija“
Jedan od brojnih Hajdukovićevih angažmana, u kojima je posebno istrajavao, jeste i onaj koji se tiče afirmacije ekološke države. Nemjerljiv je u tom pogledu bio njegov doprinos, no Crna Gora danas je daleko od samoproklamovane ekološke države.
Govoreći o zelenim politikama, on smatra kako danas u Crnoj Gori nema takve stranke, a da predstavnik tog koncepta nije ni Građanski pokret URA.
„URA nije stvorena kao zelena partija. Nikada, od doba stvaranja do danas, nije imala lidere zelenog srca i uma. Evropski zeleni koji, uz časne izuzetke, kao političari baš i ne zaslužuju dobro mišljenje, 2020. godine prihvatili su Abazovićevu članicu iz političkih razloga, a ne zato što je ‘zelenija’ od bilo koje druge stranke u Crnoj Gori“, ocjenjuje on.
Time je, kako Hajduković kaže, URA dobila šansu koju nikad nije iskoristila – da se transformiše u istinsku zelenu partiju.
„Prema tome, URA u srži nije zelena partija i može se slobodno reći da se lažno predstavljaju. I kao zelena partija i Abazović kao zeleni premijer“, dodaje.
„Odbio sam da podržim „Crno na bijelo“, njihova priča bila je predizborna prevara“
Upravo ga je URA pozivala 2020. godine da im uoči izbora pruži podršku, i to u cilju „brendiranja Crne Gore kao ekološke države“.
„Nijesam tada potpisao deklaraciju „Crno na bijelo“, jer mi je tada bilo jasno postojanje manjinskih anticrnogorskih snaga u toj koaliciji. Znao sam da URA i Abazović, koji je po prirodi površan, skromne pameti i znanja i bez imaginacije i kreativnosti, ne mogu pokrenuti projekat ekološke držve. Ipak, ostavio sam tada otvorena vrata da pomognem napredak Crne Gore, u slučaju da oni zaista budu željeli da krenu tim putem“, ističe on.
Na pitanje šta se dalje dogodilo, Hajduković konstatuje da se pokazalo „da je priča o ekološkoj državi bila predizborna prevara“.
„Poslije izbora, nikada, ama baš nikada, makar iz elementarnog vaspitanja, nijesu odgovorili ni na jednu od mojih sugestija. Stoga mogu reći da Abazović nije zeleni premijer, nego je antiekološki premijer, nažalost kao i svi njegovi prethodnici“, poručuje Hajduković.
„Da li ću opet izaći na izbore? Vidjećemo“
Dragana Hajdukovića pamtimo i kao angažovanog protagonistu u crnogorskim političkim okvirima – od devedesetih i predsjedničkih izbora, sve do prošlogodišnjih lokalnih izbora na Cetinju. Poručuje i koja je njegova glavna motivacija.
„Želim da kada, u ne tako dalekoj budućnosti, posljednji put prošetam Cetinjem i kada posljednji put osjetim miris lipa, onda kada posljednji put vidim Lovćen, iza mene ostane Cetinje kao jedan od najprijatnijih gradova svijeta, a Crna Gora kao najkvalitetnija država Evrope. Naravno, moji individualni nastupi ne mogu dovesti do toga. Bio sam kandidat na izborima, ne zato što sam mislio da ih mogu dobiti, nego da bi se čuo drugačiji i kvalitetan glas“, ističe Hajduković.
Na kraju se tako samo po sebi postavilo pitanje i da li će građani opet biti u prilici da glasaju za njega na nekim od sljedećih izbora.
„Mogao bih mnogo, veoma mnogo doprinijeti preporodu Crne Gore ukoliko bi političke partije prestale da me gledaju kao „strano tijelo“ i omogućile da djelujem kao istinski nezavisan intelektualac koji misli svojom a ne njihovom glavom. Vidjećemo“, zaključuje Hajduković.
STUPS: Bestijarijum